Proždiranje ideologije

José Clemente Orozco, Gods Of The Modern World
Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Proždiranje ideologije

Sedam smrtnih grijeha: Ponos, Pohlepa, Zavist, Bijes, Požuda, Proždrljivost i Lijenost u klasičnom, hrišćanskom smislu predstavljaju glavne prekršioce morala koje vjernik mora izbjeći, inače ne može izbjeći boravak u Paklu. No, preuzimanje sedam smrtnih grijeha iz moralnog konteksta u kontekst ideologija, može se kreirati pedagoško sredstvo prikazivanja pojedincu kako najlakše izbjeći zalaženje u zablude raznovrsnih ideologija.

Proždrljivost na prvu pomisao znači pretjerivanje u jelu i piću, ali u širem moralnom smislu znači pretjerivanje i u zabavi, u poslu, tj. smrtni grijeh Proždrljivosti predstavlja generalno nekontrolisano pretjerivanje, odnosno pojedinac koji drastično bježi od zlatne sredine je taj pojedinac koji je opterećen šestim smrtnim grijehom. U prenesenom smislu, šta bi to značilo proždiranje ideologije? Možda ste prvo pomislili na bilo kakvo ideološko opredjeljenje, ili ste možda zamislili neku osobu kako vječito sjedi za kompjuterom, lista deep-web, pridružuje se desničarskim ili ljevičarskim forumima u sobi ukrašenoj radikalnim posterima sa radikalnom literaturom na policama. Ne biste pogriješili da ste takvu sliku zamislili jer je to najčešći, mada i nadrastičniji, primjer osobe koja živi u XXI stoljeću i pripada nekom ideološkom pokretu, odnosno osoba koja „proždire“ stavove, vrijednosti i idole neke ideologije.

No, taj primjer neće navesti bilo koga na razmišljanje jer je od početka kreirana vanjska slika koju smo izolovali od nas samih kao pojedince. Ono što je bitnije, kako može prosječan čovjek, čovjek bez istaknute ideološke pripadnosti i čovjek koji svoj život ne podliježe pravilima neke ideologije izbjeći da postane taj koji „proždire“ ideologiju. Niko se nije probudio i odlučio da prati određenu ideologiju, to je proces koji korak po korak od prosječnog čovjeka pretvori u čovjeka opisanog u prethodnim rečenicama. Taj proces nazivam „proždiranje ideologije“ jer i u samom moralnom pogledu, izvršiti smrtni grijeh Proždrljivosti nije samo jednom odlučiti jesti, piti i zabavljati se preko granice, već polako uz blago pomjeranje granice i ne primijetimo da je ona daleko od početne tačke.

Ako zamislimo da je svaka ideologija, bilo to desnica, ljevica, hrišćanstvo, islam, ateizam, nacizam, nacionalizam, pripadnost neke države, stranke itd. jedna torta, može se najlakše prikazati kako smo svakodnevno skloni da i mi proždiremo neku ideologiju. Bića smo od navike i ako nam se nešto na prvu dopadne, nerijetko ćemo samo to i ponavljati svojim izborom. Ako nam se dopadne torta desnice, vjerovatno ćemo je ubuduće naručivati ili posjećivati mjesta gdje možemo kušati tu tortu, tako i svaki drugi čovjek kojem se dopadne neka druga torta. Dešava se da ćemo i probati ostale torte, ali ćemo se vraćati na onu istu što nam se prvi put dojmila, osim ako neka nova nema itekako bolji ukus. Svjesni smo toga da svako ima svoj ukus i da neće svi trčati da samo jednu tortu jedu. Proždiranje ideologije bi bilo upravo to. Stalno kušanje te jedne torte koja nam se dopada, pa i kad nije vrijeme za slatko, opet se jede ta torta. Prilagođavanje naših navika, odnosno ići na mjesta samo gdje se ta torta poslužuje, okruživati se ljudima koji će samo o toj torti govoriti i diviti se njenom ukusu i izbjegavanje ljudi koji će nam predlagati da probamo neku drugu tortu je upravo to, proždiranje ideologije.

Nije loše voljeti samo jednu tortu, ali koliko će se nas zapitati o sastojcima već gotove torte, već nazvane torte? Koliko će nas pogledati recept pomoću kojeg je ta torta spremljena? Možda smo kušanjem već gotove torte sami sebe navikli da taj poznati ukus smatramo najukusnijim i da ne treba ništa mijenjati. Možda kad pogledamo sastojke torte vidimo da ipak ima nešto što nam se ne sviđa, nešto što bismo mi za svoje lično kušanje promijenili da se nama samima dopadne torta još više, ali ne smijemo jer drugi što vole tu tortu žele da ostane nepromijenjena i istog imena, a vaš novi promijenjeni recept bi nazvali kopijom. Tako ostaje začarani krug serviranja već gotove torte i okupljanja njenih degustatora bez da se iko zapita treba li recept mijenjati. Svaka torta ima svoju publiku, ali se svi degustatori slože da ne treba zvati onoga koji kaže da je torta laž.

Šalu na stranu, ono što treba biti poučno i šta je cilj pisanja ovog kratkor teksta jeste navesti čitaoca i da se zamisli o tome da li prihvaća već servirane torte kao gotove, kao nepromijenjive i da li čitalac posjećuje samo one slastičarne koje nude tu tortu. Također, pogurati čitaoce da provjere sastojke i recepte svojih najdražih torti, i da oni počnu kreirati po svom ukusu svoje torte birajući sastojke i izglede već ranije gotovih, serviranih torti. Nekad je u životu dobro probati biti i kuhar, a ne samo degustator.


Autor: Luka Bošković

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png

Bilješka o autoru:

Luka Bošković, rođen u Sarajevu kao Blizanac u podznaku Lav, je student arheologije i historije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Osim studiranja, bavi se pisanjem (pretežno pjesama koje objavljuje na FB stranici: Lux Noctis – Poezija), učenjem jezika (trenutno uči kineski jezik) i skupljanjem knjiga. Trenutno izvršava funkciju predsjednika Studentske asocijacije studenata Filozofskog fakulteta. Također, član je MENSA-e.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤