Poezija: Zdravko Odorčić

Zdravko Odorčić

Vrijeme ne postoji

ne priznajem ovo vrijeme
ni ovo življenje na zemlji
moj početak je začet
davno, još prije praska
i živjet će dok bude živjelo
i to vrijeme početka

minute i sati, dani i godine
samo su mi nametnuli
mladost i starost ne postoji
samo tijelo mijenja oblik
i djeca i starci isto su
nemaju godine

sve u nama jedno je svjetlo
koje svijetli od rođenja
cijeli ljudski rod i život
tako je davno satkan
od jedne nam Majke
kojoj nesvjesno težimo dojci
da nasisamo se mirnoće spokoja
i pronađemo iskonsku ljubav

ovaj život samo je moj ružni san
znam, probudit ću se jednom
duboko u bezvremenskom Svemiru
na mojim grudima
disat će moja vječna ljubav.

Ne znam tko sam bio

bio sam možda
riba
ili pak jabuka
u rajskom vrtu
bio sam možda
kralj
gladijator
ili pak
prosjak
na trgu Notre Dame
otac
sam možda bio
ili majka
princeze

ratnik sam
možda bio
ili krvnik
možda
su mi odrubili glavu
u nekom
engleskom selu
ili spalili
nevinu
k'o vješticu
leptir sam il’
sokol možda bio
svećenik
il’
možda tat
paž
Harlekin, Kapetan, Pulcinella
u Commedia dell'arte
žigolo
il’
ženskar
ljubio sam
puno
možda i ljubljen bio
ali
ne pamtim

u
toj mrvici Svemira
bio sam
ili nisam bio ništa
možda
obična prašina

ne sjećam se

moje sjećanje sebe
moj život
počinje od pogleda
u tvoje
sjajne oči
moje sjećanje
počinje od spoznaje
tebe

S oblaka padat će kišobrani

umorna
od besciljnog hodanja
nasloni se na noć
u kome ti je vjetar
ukrao kišobran
oblaci kišom izgrizli oči

zavuci se mokra
ispod košulje
zalijepi se na mene
kožom ću te topliti

i šuti, samo šuti
osjeti mirnoću disanja
uhvati ritam otkucaja srca

i šuti
samo šuti

do magičnog uzdaha
u kojem ispod kapaka
padaju zvijezde
a grč tijela postaje
buka Svemira

trenutkom oslobodi se
vrisni na moje usne

zgrčen u tebi
razmilit ću se toplinom

padat će kišobrani
popiti oblake s kišom
tvoje oči zasjat će
caklinom sunca
poteći suza koju žedan
pijem

progutat ćemo oluju
poljupcima
osluškujući tišinu

pogledom i dalje šuteći
osjetit ćemo
od praiskona
cijeli život jedan

Ne toči me u vene

Ne toči me u vene gladna ogoljele želje
srce će se zrncima napiti, zaplesati
vrisnuti nad morem zaljuljati jarbol
zubima ćeš saće zagristi, med kušati.

Natoči me kao kušnju, pod nepce kapni
jezik nek utrne, riječi tad grlom zašute
samo se ukočene usne medom ljubeći slade
i uzdignute grudi ljepljivim kapljicama toče.

Istoči me na pupak, tek da kapljicom klizim
drhtajem stomaka golicavo nek kožom tečem
na brežuljak nek ti se putem sretan popnem.

Ne toči me u vene u njima je moja ovisnost
toči me po sebi i upijaj usne što klize ti
tek niz bedara bijela dok drhte ti milinom.

Samo me dotakni i znat ću

stojim na rubu stijene
između jave i sna
korak do smrti
korak do života
tko si mi
što si mi
i gdje si bila do sada
tko ti je
čuvao nevinost
osmijeh
i te svjetlucave oči
tko te je čuvao
samo za mene

klatim se
propitujem
zakoračiti u ponor
upoznati smrt
ili ti dotaknuti
vrhove prstiju
utopiti se u očima
i živjeti
rasuti se tobom nebom
voljeti te
kao što sam te volio
od svog saznanja postojanja
voljeti te
onako kao što sam te volio
dok sam te čekao
na kiši, suncu i snijegu

kao
zadnji klošar
ulični svirač golubovima
kao
pjesnik romantik
ptičjim perima
o tebi sam
ispisivao knjige po zidovima

samo me dotakni
i znat ću
da to si ti
moja svemirska žena
žena koju
cijeli život
usamljen čekam

samo me dotakni
znat ću da si to ti
poslana od neba
samo me pogledaj
pustit ću iz stisnute šake
ljubav koju godinama
samo za tebe čuvam

dotakni me
pogledaj me
probudi me iz sna
na javi ću koraknuti
preskočiti ponor
spoznati te
viknuti
galaksijom
iznad provalije

ti si moja pronađena ljubav

Moje si zrno soli

Ne sjećam se
otkad si
postala
moje zrno šećera
i moje zrno soli
Moja
mrva kruha
i
kap vode

možda je to od
prvog
našeg pogleda
ili našeg prvog
dodira

možda od
mjesečine
što nas je umivala
dok smo se
na balkonu
bezvremeno
ljubili… ljubili…

samo mi se čini
kao da si
oduvijek tu
od zrna svijeta
što rastao je s nama
od iskona
od postanka svjetla

od tada
moja si tajna
i
moja hrana
moje disanje
moj pogled
i smisao života

Poljupci od kiše

Padale su i prije svakojake kiše
Pjesnicima u stihove curile
Ali ova kiša
Nije takva kiša
Ova noćna kiša ispod starog lampiona
Ispire do gole kože i mene i tebe
Ljetna je, topla, ulazi u sve pore
Klizi nama
Osjetiš li pod stopalima baru
Kupa nas, čisti od prošlosti
Dok ljubimo se puna nam usta

Drhtimo usnama, tresu nam se tijela
Bude u nama i najluđu strast

Munje tek u daljini
Tiho pomiču crkvena zvona
Lijeno se miču kazaljke sata
Samo naša srca tuku minute
Bubnja ispod grudi grmljavina

Zalutali leptir treperi na svjetlu
Ljubav ga do smrti mami
Svjetlošću očaran spalit će krila
Ja tobom
Očaran sagorjet ću mokar

Stišćemo si u dlanove prste
Gledaš me u oči i grizeš za usnu
U grču zagrljeni kisnemo pod slapom
Što teče nama u najvećoj strasti

Vriskom tjeraš oblake, zaustavljaš vrijeme
Mjesec provirio, na dlan zvijezde skuplja
Prosut će ih nebom u čast naše noći
Zvijezde k'o krijesnice padaju po nama

Stisnuta uz mene pokislog haljetka
Grčom me grliš nasred puste staze
U očima ti zaiskri vatromet od duge
I sve se smiri poljupcem od kiše

Niz zid klizeći leđima sjedamo u vodu
Ispružene noge dodiruju toplu baru
Po nama klize svjetlucave kapi
Šuteći se smiješkom gledamo u oči.
Tek ponoć otkuca starim Gornjim gradom.

Bilješka o autoru:

Zdravko Odorčić
rođen je u Osijeku. Radi i živi u Zagrebu. Dramaturg je, redatelj, romanopisac i pjesnik. Urednik je preko  200  književnih izdanja.  Osnivač je KULTure sNOVA  u Zagebu i Radio snova. Već u drugom razredu srednje škole napisao je monodramu Čovjek, pas i mačka te u suradnji s ondašnjom MZ Retfala postavlja na scenu. Monodrama je imala preko 40-tak izvedbi. Kao student pokušava izdati svoj roman u vlastitom izdanju na što su novine oštro osudile, te su mu profesori sa Katedre hrvatskog jezika savjetovali da piše pod pseudonimom dok se ne slegne prašina budući da mu je prijetilo i izbacivanje s fakulteta. Od tada piše pod pseudonimom Saša Z. Odorčić sve do 90-tih godina. Pjesme su mu prevođene na slovneski, makedonski, romski, hebrejski, arapski, mađarski, bugarski, češki, malezijski, talijanski i engleski jezik. Član je Društva dramskih umjetnika Hrvatske, Matice hrvatske i mnogih drugih kulturnih asocijacija i udruga. Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja kako za svoj umjetički rad tako i za društvenu angažiranost gdje preko kulture spaja ljude i na taj način se bori za mir i toleranciju u svijetu.

Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima. 
Hvala! ❤