Prahistorijska umjetnost

Antropomorfne figurine dubovačko-žutobrdske kulturne grupe, datirane u period bronzanog doba

Prahistorijska umjetnost
Antropomorfne figurine sa bronzanodobnog lokaliteta Žuto Brdo, na obali Dunava

Tek posle iskopavanja na lokalitetu Žuto Brdo 1906. godine, na kome je nađeno 10 antropomorfnih figurina, M. Vasić je ukazao na veliki značaj lokaliteta sa sličnim arheološkim materijalom u ovom delu dunavske doline i na mogućnost njihovog sistematskog grupisanja. Figure se međusobno razlikuju, tj. pojavljuju se u više oblika i materijala, ali kako navodi Vasić, uprkos razlikamasve pripadaju istoj grupi. Materijal je uglavnom zemlja, ali su prisutne različite nijanse boja, a sa Žutog Brda su figurine u svim nijansama smeđe boje. Vasić kada dijeli  figurine ove grupe po oblicima, navodi da su pronađena dva oblika, koje on označava sa a i b te da su oba oblika pronađena na Žutom Brdu. Njegova podjela glasi:

a) statuete sa puno rađenim gornjim dijelom, a šupljim donjim

b) pljosnate, puno rađene statuete

Iako je posmatrao prije svega nalaze sa Žutog Brda, autor na nivou cjelokupne grupe izdvaja četiri varijante figura, označavajući ih sa: A, B, C, i D., a figurine i fragmenti pronađeni na Žutom Brdu imaju svog predstavnika u svim varijantama, izuzev u varijanti C, u okviru koje je pronađen samo jedan fragment, ali taj jedan fragment je dovoljno specifičan da na osnovu njega Vasić izdvoji varijantu C. On piše kako je zahvaljujući isključivo fragmentima sa Žutog Brda, bilo moguće utvrditi izgled A varijante, a opis koji daje je sljedeći: glava i vrat verovatno jasno predstavljeni, prsa su konkavna i prostrana, leđa konveksna, ruke smještene prema struku s nešto povijenim lukovima, struk uzak, donji deo tela konično-cilindričan. Varijanta A je najbrojnija varijanta, i kako je najviše fragmenata pronađeno upravo na Žutom Brdu, te figurine predstavljaju jednu od karakteristika lokaliteta. Zagorka Letica navodi sljedeći opis: Statuete sa Žutog Brda imaju glave prizmatično-koničnog oblika, ali su detalji lica prikazani na razne načine. Na jednom primerku glava je vrlo kratka i oštro prelazi u rame. Na ivici čela nalazi se red uboda. Dva koncentrična kruga sa tačkom u sredini predstavljaju oči, a horizontalni urez usta.

Antropomorfne figurine ove grupe ne treba smatrati samo kao pronađene predmete. Njih treba posmatrati kao izrađevine ljudskih ruku, po čemu i jesu dragocjene, kao direktni tragovi koji pružaju neposredni kontakt sa jednom bronzanodobnmom kulturom u najširem smislu te riječi. Kroz njih se može saznati više o estetskoj percepciji svijeta bronzanodobnog stanovništva, o njihovom shvatanju svijeta i prilagođavanju njemu te nešto više o njihovim običajima i izgledu. Vasić pokazuje direktinu vezu ove grupe, a naročito lokaliteta Žuto Brdo, sa Minojskom civilizacijom, što je jedna od bitnijih paralela. On navodi da je Minojska faza 1 kao gore spomenuta varijanta A, samo što one imaju bolje modeliranje, bolji položaj ruku.On dalje kreće govoriti o karakteristikama svih pojedinačnih dijelova statueta, o izgledu glave i načinu samog oblikovanja glave i vrata, o izgledu trupa i udova, pa prelazi na predstavu odijela, nakita za glavu, nakita za vrat, za uši, za tijelo te dolazi do interesantne tvrdnje o mogućim tetoviranjima samog tijela, tj. kože.

U okviru nakita za glavu, Vasić spominje nekolilo mogućih ukrasa, koji su jasno vidljivi i na statuetama sa Žutog Brda. Tu su različiti primjerci koji se vide sa stražnjeg dijela glave i kako kaže Vasić, moguće je da vise sa neke vrste dijademe. On bi se mogao zvati i nakit sa leđa. Taj nakit se, dakle, spušta sa glave na vrat i leđa, tj. visi sa nekog ukrasa pričvršćenog na glavi, a ti privjesci koji vise su najčešće u obliku trouglova. Na figurinama Žutog Brda je i jedan, kako navodi Vasić, prelazni oblik, a to je po svemu sudeći bio iznimno težak nakit koji je padao na leđa i prosto ne bi mogao biti uz tijelo ako nije nečim pričvršćen. Postoji i oblik nakita koji kreće sa glave kao i prethodni, ali se sada ti privjesci koji vise na leđima, djelimično prebacuju i na prednji dio tijela, preko ramena. Vasić spominje i nakit za uši, koji je prisutan samo na Kličevaćkom idolu, najpoznatijem primjerku figurina ove grupe, a da je postojao nakit za uši zaključuje na osnovu rupica na ušnim školjkama figurina, koje predstavljaju mjesta gdje su stavljane neke vrste naušnica. U okviru nakita za vrat su na jednoj figurini nađenoj na Žutom Brdu, na vratu jasno urezane paralelne linije kao spirala. Na tom mjestu Vasić navodi svoju tvrdnju da se ispod očiju, nosa, na bradi i ostalim dijelovima tijela, mogu nalaziti predstave medaljona ili se pak radi o tetoviranju lica, ali da se na Žutom Brdu ipak vidi da je u pitanju neka vrsta medaljona. Postoji i prikaz nakita koji je kretao sa vrata i padao na prsa, a taj nakit Vasić naziva upravo nakitom za prsa. Svi dijelovi prikazanog tijela kao da su bili obilježeni nakitom neke vrste, pa tako Vasić navodi i nakit za struk, tj. za pojas te različite privjeske koje su bili pričvršćene za odjeću kao neki broševi, a tu su i razni urezi koji predstavljaju samo način da se popuni prostor na prikazu figurine.

Predstava odijela je najteže od svih pitanja, prije svega jer nema sačuvanih primjera tih odijela koji bi pružili jasniju sliku i omogućili pravilnu interpretaciju rikaza sa figurina.

On pored ovog navodi i još niz nedostataka zbog kojih je nemoguće govoriti išta sa sigurnošću.  Nema pisanih podataka, pa da kao u Ilijadi i Odiseji Homer sa tolikom preciznošću opisuje opremu ratnika, ili pak Ahilejev štit i toliko je detaljan u svojim opisima iz kojih se može saznati mnogo toga, ne samo o izgledu, nego i o upotrebi, funkcionalnosti, ali i općenito o načinu života, gdje ne saznajemo nešto više samo o ovom štitu, nego i o razumijevanju prirode i njenih sastavnih dijelova. Vasić navodi i činjenicu da je odijelo bilo od organskog materijala, koje, naravno, ne ostane očuvano kroz tako dug vremenski period, zatim kaže kako je tehnika izrade „ monhromna“, tj. na figurinama nema ništa osim urezanih linija, nema razlike u tehnikama izrade različitih dijelova tijela, nema velikih udubljena i ispupčenja, nema ničega što bi omogučilo detaljnu procjenu. Isti autor govori i o 4 tipa, tj. o 4 dijela odijela, a to su: pojas, suknja, pregača iodelo za trup, pri čemu treba napraviti jasnu distinkciju između pojasa-nakita, i pojasa kao funkcionalnog dijela odijela. Ovu plastiku, kako navodi Letica,ne treba smatrati slobodnim interpretacijama lokalnih koroplasta, već posljedicom razvoja stila, a ona dalje upozorava na činjenicu da su sve figurine ove grupe prikazane sa rukama savijenim u laktovima, i da su uvijek na njima odijelo koje se zvonasto širi. Ista autorica govori i kako te ruke, koje su uvijek u jednom specifičnom položaju, diktiraju način na koji će se oblikovati ostali dijelovi figurine.Ono što je posebno značajno za samo Žuto Brdo jeste jedan fragment, koji kako kaže Letica potpuno jedinstven primjerak i jedan jedini, ali jako značajan, jer sepribližava plastici istočne ili korbovske grupe, zatim kaže kako se mora računati sa još jednom fazom, u kojoj je ostvaren potpuno nov plastičan tip, realizovan pomenutim fragmentom iz Žutog Brda.

Vasić govori kako je povezanost ovih figurina sa onim jugoistočnim primjerima stvar te unutrašnje sadržine, tj. onoga što figure predstavljaju i znače. Ove figure su najvjerovatnije bile nešto više od pukog prikazivanja ljudskog tijela, odijela i nakita, one su bile predstave božanstava, tj. bile su u vezi sa nekim kultom, njih su ljudi upotrebljavali u životu – nalasci s naselja – i koje su oni stavljali i u grobove – nalazi u nekropolama – , a ono po čemu Vasić zaključuje da se radi o idolima, tj. o prikazu božanstava jeste samo ruho i nakit. Ono što vidimo na statuetama svakako nije svakodnevna odjeća bronzanodobnog stanovništva, ono je neka vrsta ceremonijalnog odijela koje je nošenio u izuzetnim prilikama. Na statuetama nisu prikazani nikakvi ogrtači, koji bi bili neophodni u zimskom periodu, pa se i na osnovu toga shvata o kakvom je odlijelu riječ, a kao takvo ono nije ni podešeno za svakodnevnu upotrebu.

Vasić dalje govori o činjenici da te predstave odijela i nakita ni u kojem slučanju nije neka fantazija i prikazi došli iz ljudske mašte, radi se o stvarnim odijelima, a kao primjer on navodi prostor Egeje, gdje je i na idolima i spomenicima vidljivo slično odijelo, ali da je ono pronađeno i stvarno, dakle predstavljeno je nešto što je postojalo i u stvarnosti.


Autorka: Zerina Kulović

Upute na tekst:

Bankoff David: Ancient Europe and the Mediterranean: studies presented in honour o Hugh Hencken.
Garašanin Milutin: Praistorija na tlu SR Srbije.
Garašanin Milutin: Umetnost na tlu Jugoslavije- Praistorija.
Garašanin Draga i Garašanin Milutin:Arheološka nalazišta u Srbiji.
Garašanin, Milutin u: Praistorija jugoslavenskih zemalja, IV bronzano doba.
Letica Zagorka: Antropomorfne figurine bronzanog doba u Jugoslaviji.
Trbuhović Vojislav: Problemi porekla i datovanja bronzanog doba u Srbiji.
Vasić M. Milivoj: Praistorijska votivna grivna i uticaji mikenske kulture u Srbiji.
Vasić M. Milivoj: Žuto Brdo: Prilozi za poznavanje gvozdenog doba u dunavskoj dolini.
Vasić M. Milivoj: Preistorijski obredni predmeti.
Vasić M. Milivoj: Žuto Brdo.

Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima. 
Hvala! ❤