Poezija: Ernad Musić

Become a Patron!

Ernad Musić

Jutro drugo

Pogledah u sat: opet je svanulo, a ja usnio nisam.
Da sam barem mislio na akt
oblačenja: pamuk pjeva prelazeć preko njenih bedara. Nije li to moje haljinče?
A sad je sve tako daleko, nalikujuć na neodređen
san. Oči su samo stabla koja čekaju.
Miris kahve nadvladava miris njene kože. Kikot, talasanje i mrak. Gibnja.
One tri supstancije od kojih smo, kao da su nestale i ko da su oko nas,
samo kruže — ništa ne kazujuć. A tečnosti? Isparavanje, nikako iščezavanje.
Šta sam jučer uradio rukama?
Boli, a ne mogu da zaplačem. Kamo su otišle moje suze? Kamo će ove
nevidljive ruke? Jutros nisam poranio. Šutim.
Napio sam se vode.
Na hljebu gledam hod njenih ruku. Jesam li na drugoj strani? Kašika od tačke A
do tačke B. Mlijeko je samo voda, kojoj utrobe mijenjaju pojavnost. Nož reže
hljeb — hod ruku njenih, nož razdvaja ko misao nezadavljena: “Ona će doći.
Uzevši kost i meso, uzeće sve.” Znam, večeras ću
da snim: drvomost i vodu, zemlju
i cvijet, sobu i ogradu, prozor i staklo, trešnju i zid. Večeras će dženet i džehenem voditi
ljubav, misao će sniti sasvim nepostojana. Znam,
večeras ću u sebi nestati. Samiji i
tamniji, mrčina i crvenilo ko napukla zemljina kora. Pojaviće se i leprš slike —
ko da je stijeg, ime slikara sam zaboravio
(navrh mi jezika!):
ruke pridržavaju lice koje obznanjuje krik.

Bilješka o autoru:

Ernad Musić, Srebrenik (Tuzla, 1985.). Prvu zbirku pjesama pod nazivom “Riječi i pjesme” objavio je 2016. godine. Piše poeziju i prozu. Pjesme su mu zastupljene u različitim zbornicima poezije, a objavljene su i u elektronskim časopisima i portalima za književnost. Član je Udruženja za kulturu i umjetnost “Kontrast”.

Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima. 
Hvala! ❤