Po nepreglednim meksičkim prostranstvima pripadnici plemena Olmeka, Teotihuanako, Maja, Zapoteka, Totonaka, Tarasko, Meksika i mnogih drugih zajednica učinili su predjele ljudskijim i razvili su svoje kulture tokom vremena.Više od tri milenija te kulture su sporo evoluirale, ali zato su se raširile po čitavoj zemlji i u mnogim slučajevima dosegle su stupanj pravih civilizacija. To su ljudi hiljadugodišnjih predanja koji i dalje tragaju za transcendetnim. Njihov život je natopljen magijom i čarolijama, što im sve pruža izuzetnu senzibilnost za umjetnost, a nju ispoljavaju i svim vidovima života. Dali su meksičkoj kulturi ono najvrjednije što ona ima, ulivajući joj poetski smisao.
(Dolores Barahas P., Poezija meksičkih Indijanaca, Kruševac, 1977)
Rađanje jelena
Tamo je rođen, na brdu.
Rođen je tamo, ispod hrasta.
Tamo je rođen, u travi.
Rođen je tako, pod stablom Tepame.
Tamo je rođen, u beskrajnom svijetu.
Rođen je tako, dolje, na istoku.
Tamo je rođen, na zapadu.
Sjeveru.
Jugu.
U malom i beskrajnom svijetu.
Rođen je tamo.
Ljubavna pjesma
Kamo ideš?
Tamo idem…
S kim ideš?
Sama idem…
Hajdemo malo dolje,
Predivne oči tvoje,
Hajdemo malo gore,
Predivne oči tvoje.
Kad to saznaju
Tvoji otac, mati,
Mojom ćeš se zvati.
Kratka pjesma
Na nebu luna;
na tvom licu usta,
na nebu mnogo zvijezda;
na tvom licu oka dva.
U kaplji rose blista sunce;
kad rose nestaje,
U mojim očima, mojim, ti blistaš;
ja, ja živim.
Nostalgija
Srce se moje mnogih stvari sjeća,
gledajući četiri zvijezde što sjaje.
One će uvijek padati,
a ja ću prolaziti.
Više se neću vratiti,
odlazim.
Prolaznost
Rijeka teče, teče;
nikad ne presuši.
Vjetar prolazi, nestaje;
stalno se vraća.
Život prolazi;
nikad se ne vraća.
