Franjevačka prisutnost u Bosni i Hercegovini: fra Marijan Šunjić

fra Marijan Šunjić
(Bučići kod Travnika 1798. –  Beč 1860.)

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Franjevačka prisutnost u Bosni i Hercegovini: fra Marijan Šunjić

Fra Marijan Šunjić, studirao je teologiju u Mađarskoj, a jezike u Beču i Bolonji (orijentalne, europske i klasične). Po svom povratku u domovinu obavljao je mnoge franjevačke službe i napokon, zadnjih šest godina obavlja službu  biskupa provincije Bosne Srebrene. Po svojoj izobrazbi, širini pogleda, po svojoj znanstvenoj i kulturnoj djelatnosti, jedan je od najistaknutijih likova Franjevačke provincije Bosne Srebrene.

Neki govore da je njegovo glavno znanje u jeziku, drugi ističu njegovo književno djelovanje, treći njegovu pripadnost ilirskom pokretu. Fra Marijan je svoj život najvećim dijelom utrošio da bude dobar fratar i revan svećenik i da koristi svojoj provinciji. I tu je njegova prava veličina. Iskrena pobožnost bila je okosnica njegova života. Kao mladi svećenik zapao je u zatvor okrutnog paše Abdurahmana koji je u samom Mostaru pogubio 300, a u Travniku 200 uglednih muslimana. Jedva se izvukao od tamnice i vješala bivajući otkupljen za 6500 groša. Kasnije je bio meta Barišića  i rimskog izaslanika Pootona. Barišić mu je spremo progon, a Pooton je taj progon i isposlovao.

….a sad sam određen, čini mi se, bez ufanja povratiti se ikad u domovinu. Nu posluh je priči nego posvetilište (= poslušnost je preča nego žrtva) a kamoli domovina. Pojti ću pa dokle doprem – piše on 1843. kad je dobio naredbu da ide u progonstvo. 

Bio je krhka zdravlja i osam godina je patio od bolesti. „Klonio se svake raskoši i bio je priprost u odjeći i jelu – govore oni koji su ga izbliza poznavali. O njegovoj skrormnosti govori podatak: kad je u Ovčarevu vladala ljuta glad, prodao je svoga jedinoga konja kako bi udovoljio potrebama naroda. Dok je bio biskup (1854. – 1860.) nastojao je da osnuje što više pučkih škola i da se sagradi što više crkava. U njegovo vrijeme katolici nisu smjeli ni jednu crkvu podići, a kamoli na onim 5 preostalim dasku izmijeniti. Sredinom 19. st. to se promijenilo pa su tako za kratkog Šunjićeva biskupovanja podignuta 2 samostana, 17 crkava i 18 škola. Poticao je svećenike da uz svoju svećeničku dužnost obavljaju i dužnost učitelja na školama.


Borio se za katoličku raju u BiH. Njegov puk tištile su davanja trećine agama i desetine državi. Šunjić, poznavajući tursku administraciju i tečno govoreći turski jezik, davao je ljudima upute kako da plaćanje sebi olakšaju i ujedno se obraćao austrijskom i francuskom konzulu da jadnoj raji olakša život. Tako je uz pomoć austrijskog konzula osnovao tzv. zastupstvo (agenciju) jer katolicima treba jedan pravni zastupnik kod turskih vlasti. Prvi je zastupnik bio fra Grgo Martić.

Za vrijeme biskupovanja fra Rafe Barišića franjevačka provincija poroživjela je jednu od najtežih kriza u svojoj povijesti. Barišić je htio proširit svoju biskupsku vlast i pri tome ugrozio je samostalnost i opstanak franjevačke provincije Bosne Srebrne. Prvi borac za provinciju bio je fra Marijan Šunjić. Borba se otegla dugih 14 godina jer je Barišića branila vlast iz Rima. Konačno 1847. Šunjić je imenovan provincijalom.

Njegova veća zasluga je ta da je franjevačke bogoslove smjestio u sjemenište u Đakovu. Kasnije uz pomoć cara Franje I. i biskupa Strossmayera sagrađeno posebno, vlastito sjemenište za njih. Time je bio riješen jedna od najtežih problema Provincije. Strossmayer o njemu 1854. govori: „On je čovjek koji se jednako ističe pobožnošću kao i obrazovanjem. … On spaja znatnu razboritost i spretnost u vođenju poslova s veliko revnošću za kuću Božju. Budući da zna povezati sa strogom stegom i auktoritetom više službe u Crkvi poniznost, čednost, blagost i nježnu kršćansku ljubav, on će svima biti sve. To se doista i ostvarilo: on je svima bio sve.


Autor: Mario Vrhovac

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤