Prve junakinje fronta ženske književnosti


Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Prve junakinje fronta ženske književnosti

Nedavno sam u razgovoru sa prijateljicom, čija je tema bila književnost zapazila opasku kako su muškarci „bolji“ pisci, s obzirom da žena pisaca ima relativno manje. Prvo me to pomalo buntovnički naljutilo dok nisam odlučila da promislim i istražim o istoj temi. Na šta sam naišla? U bilo kojoj oblasti, kroz historiju se zaista doimaju dominantniji. Zašto? Ne što su bolji, već jednostavno što su imali veći obim prava i mogućnosti za bilo kakvu vrstu samoostvarenja. Ovu misao potvrdila je činjenica da je jedna od najpoznatijih ženskih spisateljica ikad, Jane Austen, svoje prve romane objavila pod pseudonimom, od straha za predrasudama prema knjizi koje bi žensko ime autora stvorilo.

Ženino preživljavanje u to doba koje bi zavisilo od olovke, bilo je moguće jedino ako je ono što je olovka ispisala bilo jednostavno, fenomenalno. Rođena je 1775. godine u Steventonu u Velikoj Britaniji gdje ostaje cijeli život, ne udavši se. Napisala je šest romana od kojih su najpoznatiji Ponos i predrasude, Razum i osjećajnost i Mensfild park. Snažno je satirično prikazivala ekonomsku računicu sklapanja braka i pisala o ljubavi koja je prelazila tadašnje staleže i pravila. Njen uticaj se osjeti i danas kada je simbol ženske pisane riječi i prvi izbor za čitanje mlađoj ženskoj populaciji.

Naredni biseri na đerdanu rađanja ženske književnosti dolaze početkom 19. stoljeća kao tri sestre Bronte: Charlotte, Emily i Anne. Charlotte se proslavlja romanima Jane Eyre i Profesor, a Emily poznatim klasikom Orkanski visovi. Treća sestra Anne ostaje upamćena po romanu Stanarka napuštene kuće koji se smatra začetnikom feminističkih romana. Zanimljivo je da su i one sve svoje prethodno navedene romane objavile pod pseudonimima, baš kao i Austen.

Početkom 20. stoljeća do izražaja dolazi engleska spisateljica Virginia Woolf sa romanima Gospođa Dalovej i Ka svjetioniku gdje razvija koncept romana toka svijesti. Smatra se začetnicom feminističke forme pisanja koja u središte pažnje stavlja tabu temu – ženu. U isto doba na američkom tlu djeluje Edith Wharton, spisateljica poznata po romanima Ethan Frome i Doba nevinosti za koju je osvojila Pullitzerovu nagradu, a tri puta bila nominirana za Nobelovu. Ne smijem izostaviti ni Pearl Buck, prvu Amerikanku koja je osvojila Nobelovu nagradu za književnost, pripovjedajući o Kini u svojim romanima.

Ovaj niz se još ne završava, ali smatram da je dovoljno primjera navedeno. Možda neke od njih nisu bile ni svjesne svog truda u porođaju prvih generacija ženske pisane riječi i doprinosa kojeg su dale emancipaciji ženske individue. Police su i danas pretrpane njihovim romanima, pa čak i moje. Možemo li se nadati da su one otvorile i započele novu epohu u kojoj će žene uspješno izgrađivati svoju titulu u književnosti? Vrijeme će nam otkriti da li su ove zamisli prigrljene ili utopljene.


Autorka: Jasmina Ejubović

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤