Poezija: Maid Čorbić

Maid Čorbić

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Poželim

Poželim da odem od ovog svijeta,
U mjesto koje nema ni svog imena,
Tamo u zabačene strmnine,ili doline,
Da prođu ove moje tužne godine.

Poželim često da nekada nas ne bude,
Da na svijetu uopšte ne bude tuge,
Da bude osmijeh nam baš svugdje,
Da nas najmilije osobe mnogo grle.

Poželim da više volimo jedni druge,
Jednoga dana sve će da prođe i bude,
Smijeh i suze,lijek i tople ruke,
Da prebrodimo ove trenutke tužne.

Poželim da smo svi kao jedni ljudi,
Poželim da nema među nama zle ćudi,
Poželim da sam i ja kao svi drugi,
Poželim da se neko oko mene potrudi.

Široka riječ kada kažu da poželim,
Da prema istini jako mnogo težim,
Ponekada odem od nekih bez riječi,
Okrenem leđa i zapišem ih u teci.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Plamen ljubavi

U čarobnom kutku svijeta,
Gdje nema ni mjesta ni imena,
Postojala je jedna iskra mala,
Zvao sam je LJUBAV.

U prostoru kome se okrećem,
Mjestu gdje mnogo skrećem,
Često okeane i mora prevrćem,
A za njom baš mnogi trče.

Ljubomoran na tekst malo jesam,
Zato treba mi mali predah,
Da ti pokažem ja svoj strah,
Da ljepotom oduzimaš mi dah.

Plamen ljubavi u njoj živi,
Pa se sa njome mnogo kitim,
Dušmani žele da rastave plamen,
A ka njima hladna kao kamen.

Crvenih boja ruža je sva ona,
Poredim je kao poput zlata,
One noći kada je zagrlila tama,
Pitao sam se šta ću sada.

Pustio sam emociju da me vodi,
Da elegično me srcem povodi,
Iskreno meni to mnogo godi,
A znala je i da me podbodi.

I tako od čarobnog kutka svijeta,
Mjesta kojeg nema ni imena,
I tada došla je hladna zima,
Ostala samo jedna osoba bezimena.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Odlazim

Otići od nekoga nije baš tako lako,
Kada voliš nekoga u duši beskrajno,
Iako je možda sada trenutno sve mlako,
Bilo je najslađe i čarobno hladno i kratko.

Voljeti druge osobe ne može baš svako,
Iako je u životu oko nas sve tanko,
Ponekada pomislim da je ljubav sve bajno,
Da sve je u kovčegu blaga zlata tajno.

Možda sam i ja pjesnik bez neke riječ,
Ali da volim pisati ne može niko poreći,
Jer drugi žele se suprostaviti mojoj sreći,
I granicu ponosa svoga s lakoćom preći.

Kolika god bol u duši teška k srcu bila,
Ostaće urezana kao osoba moja jedina,
Slušala je sve moje pore i tajne zle,
Volio bih da je na ulici ponovno sretnem.

Ljubav čini stotinu čuda i mnogo muka,
Da drugi određuju sreću je mnogo bruka,
Kada ne uspije ostane praznina i tuga,
Shvatio si da je osoba bila Božija ruka.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png

Bilješka o autoru:

Moje ime je Maid Čorbić.Dolazim iz Bosne i Hercegovine,iz jednog prelijepog grada koji se zove Tuzla.Imam 20 godina i već duži niz godina pišem svoje pjesme,odnosno poeziju ali i prozu.Za moj način pisanja pjedme je došlo sasvim slučajno i nenadano.Iz školskih dana na želju većine osoba da pišem lijepo pismene radove su poželjeli da i napišem jednu svoju pjesmu koju će rado pročitati mnoge osobe,što sam to i učinio.Tačnije pišem od svoje osnovne škole i dan danas to stanje traje.Kao neafirmisani autor sam učesnik raznoraznih takkičenja,a jedan posebno ističem onlajn vrste iz Fondacija Cure,na kojem sam osvojio top 10 mjesta od mnogobrojnihtakmičara.Moje pisanje je raznovrsno;nema apsolutno svojih granica niti ih ikada spoznaje.Pokušavao sam da napišem i svoju zbirku poezije koji i dan danas imam,ali nikada je nisam objavio.U pitanju je moja sveska sa simboličnim nazivom „Moja škola“ gdje sam opisivao sve zgode i nezgode iz svog života srednjoškolca.Također na to sve sam dobio mnoštvo želja da jednoga dana izbacim i pravu poeziju kao zbirku da je svima dostupna,ali smatram da je do nje put još i dalje dug jako.Ono što u čemu užuvam jeste da pišem kada se osjećam najtužnije i da mir i tišina mi zaista mnogo prija.Ono što želim još reći jeste da kao neafirmisani autor,na koje je učestvovao mnogo takmičenja i nasmijao mnoge osobe,volio bih da i Vi moj trud prepoznate kao stranica kojapodržava svaku vrstu autora i sve pjesme koje pojedinci pokušavaju k Vama da dopru.

U svoje slobodno vrijeme najviše volim da ljude upoznam kroz svoj hobi i omogućim im osmijeh barem kratak na licu svom.Bilo kakav dan da je,uvijek se potrudim čak i na društvenim mrežama da svoj rad plasiram jer i tu imam jako mnogo osoba koje podržavaju moj rad istinski svim srcem.Također volim svoje vrijeme da provodim čitajući razne knjige i obogaćivanju sebe u ovim karantinskim danima;od Italijanskog jezika pa sve do programiranja.Nikada moj život nije iskreno dosadan,volim da se družim mnogo i da dijelim ekspresije svoje.Ono što me čini najtužnijim jeste kada oko mene ljudi nisu sretni iako pokušavam da ih na dobro navodim.Takođernajljepša stvar je iskreno kada Vam se netko obrati i zahvali se zato što je moja pjesma nekome dan popravila i zato što i dalje ljudi žele da pruže priliku nekome ko je jako mlad da se dokaže.Također od online poezije sam učesnik jednog od foruma koji se bavi književnosti i gdje eminentni ljudi iskazuju svoje mišljenje o mojim pjesmama.I za sami kraj,volim one ljude koji vole mene kakav god bio,iako od poezije više puta sam bio izvrijeđan i stava mišljenja koji je različit od drugih osoba.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤