Poezija: Dejan Tešić

Dejan Tešić

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Maj je gorio spaljenim snovima

i odjednom sam shvatio da riječi ponavljam
pored toliko toga
što sam još imao za reći

kosmos neizgovorenog, u koji se ne usuđujem otisnuti
jer bi praskom mojeg krika u njemu mogli nastati novi ljudi

uzeo sam iglu i zabadao je u svoje zube
u pokušaju da osjetim trnce
da saznam: živim li?
u najmrtvijem trenutku razbijenom
na pločicama kupatila ispod svjetla neona

pojeo bih jedno proljeće, da uskrsnem
ponovljen u majskim sjenama,
poput đurđevka

koji bi mogao zasjati jednom
između stranica tvoje knjige
udavljen omčom od vlasi jedne zlatne kose

posljednjom uspomenom svog mirisa
sjećajući te na Ljubav.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Ambra, srebrom okovana

poput mačke graciozna, savršena, topla
legla je preko zahrđalih krovova
plima sunčeve radijacije

samo voljom svojom dišem, dok stvarnost je gušenje.
u grlu osušenom, u ustima zakovanim strpljivo čeka
riječ
da bude izgovorena.

vatromet sjećanja sijeva sinapsama,
budućnost izdvojena je hirurški od svake trenutnosti,
a odjeci glasova davnih poput rike tigrova što su kao iskre u tami
neprohodnim džunglama prošlosti plamte i nestaju

i pepeo potom, što pada po svemu.

korifej sam tvoje sudbine,
spaljujem konce šavova na posjekotinama
svih tvojih zabluda
dok ćilibarnim pogledom milujem jedno nebo

stidljivo je. pokriva se tamom.

pitat ćeš me zašto
uvijek posmatram utopljeno sunce
sa obale osvojene zimom,
dok epifanija proljeća otjelotvorljuje se na suprotnoj,
sve dok jednom ne oživiš suštinu ovog značenja u sebi: čežnja.

i znaj da sporo ispijanje gorčine
u svakom mom odlutanom trenutku
ritualno pranje je tijela raskrvavljenog
iverjem patnje kojim giljotinu gradim
u spomen slave pale jedne svjetlosti udavljene
da oštricom one riječi što čeka, kad joj konačno dopustim postojanje van mene
prekinem vlast svaku tuđeg izgovorenog
nad jantarnim mojim ovim danima.

i pepeo potom, što odlazi u nebo.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png

Jutrom

dođi, svitanje
da umiješ me zrakama
neljubazne stvarne sadašnjosti

da u blijedom spomenu
paganskog obreda
okupam se laticama surove istine

čuo sam
samo
prizemnost i oholu mizeriju
zgađeno slušavši kakofoniju onoga
što imbecilima prolazi kao muzika života

uprljan sam postojanjem
i ponižen nepravdom poretka
u noćima lišenim samoće

a sva atonalnost i harmonija
ovog fragmentiranog srca
u grčevitom su ekstatičnom stisku
padavičara svodnika gubitka
od kojeg kupujem vrijeme
da potrošim mu kurvu nadu
kao što sam potrošio svoje strpljenje
istopivši ga u gluposti i ludilu
što pijem ih natašte svaki put
tren prije tvog novog dolaska

svitanje
što jagnje si određeno za žrtvu
na oltaru početka boginji tuge.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png

Bilješka o autoru:

Dejan Tešić
rođen je 1991. godine u Sarajevu. Magistar je ruskog jezika i književnosti. Pored pisanja poezije bavi se prevođenjem sa ruskog i slovenačkog jezika i pisanjem eseja za književne časopise Život i Behar. Poezija mu je objavljivana u književnom časopisu Život, na blogu Hyperborea, portalu Strane. Jedan je od osnivača pjesničkog društva Equilibrium.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤