Ponosna ideologija


This image has an empty alt attribute; its file name is kjhkhkkhc48d.png
Ponosna ideologija

Sedam smrtnih grijeha: Ponos, Pohlepa, Zavist, Bijes, Požuda, Proždrljivost i Lijenost u klasičnom, hrišćanskom smislu predstavljaju glavne prekršioce morala koje vjernik mora izbjeći, inače ne može izbjeći boravak u Paklu. No, preuzimanje sedam smrtnih grijeha iz moralnog konteksta u kontekst ideologija, može se kreirati pedagoško sredstvo prikazivanja pojedincu kako najlakše izbjeći zalaženje u zablude raznovrsnih ideologija.

Kad se spomene ponos, prvo se pomisli na visoko samopouzdanje, ali kad se misli na Ponos, jedan od sedam smrtnih grijeha, misli se na izraženu aroganciju, narcizam i na hubris, tj. uvjerenje smrtnika da može biti bolji od bogova (najbolji primjer hubrisa je izazov ljudi koji postave nekom božanstvu grčkog panteona kao u mitu Arahne i Atene). Mala količina ponosa nije loša, većina bi se složila, rekli bi i da svako treba sa sobom nositi određenu količinu ponosa ili dostojanstva, ali kad ponos postaje Ponos? Najčešći stav je onog trenutka kada od ponosa osoba postane slijepa na svoje mane i svoje greške, odnosno smatra se nepogrješivom. Lako se može protumačiti šta bi to bila ponosna ideologija. Ona je ideologija koja teži apsolutnošću, ona koja se ne dozvoljava mijenjati ma koliko puta se dokazali neizvodivom, netačnom (ne nužno čitava ideologija, već i dijelovi koji ju čine) ili neosnovanom.

Idelogije su uglavnom teorije-vodilje, određeni društveni ciljevi čijoj realizaciji teže pojedinci pomoću svog ponašanja, stavova, norma…Razumno bi uvijek bilo pitati vodiča kuda nas on vodi jer rijetko ko bi slijepo pratio nekoga na bukvalnom putu, ali kako su ideologije apstraktne, nemamo tu mogućnost izravnog ispitivanja za detalje, već se obično ciljevi pronalaze u knjigama, pamfletima, govorima i slično. Ali uvijek prateći stavove i intepretacije idealnog društva određene ideologije možemo donekle pronaći odgovore, nekad konkretne odgovore, nekad samo blago pojašnjenje koje nas ostavlja u većoj nedoumici nego ranije. Ponosna ideologija može imati kvalitetne odgovore, pojašnjenja, viziju, ali ne mora. Nju čini bezgrješnost ideologije koja će banalizirati faktore ljudskog društva za koje ona ne planira mjesto ili će zahtijevati pamćenje definicija bez ikakvog obrazloženja šta se definiše i kako se definiše.


Sve kvalitetne institucije, sistemi, uređenja i države imaju unutrašnje tijelo koje će biti zaduženo za porast kvalitete te institucije, tog sistema, tog uređena ili te države. To tijelo će pratiti sav dosadašnji rad, tražit će greške i mane, pružat će rješenja kako bi se te greške u budućnosti izbjegavale ili kako bi se te mane riješile. To tijelo tu instituciiju, taj sistem, to uređenje i tu državu čini dugotrajnijom jer stavlja mogućnost transformacije radi sukobljavanja sa predvedivim ili nepredvidivim opasnostima i okolnostima što bi postojanje te institucije, sistema, uređna ili države ugrožavalo. Naravno, svi smo svjesni kako se svijet mijenja, a sa povećanim stepenom razvoja tenhologije i ubrzane komunikacije te promijene postaju brže. Većina ideologija koje poznajemo imenom su začete u svijetu koji tehnološki nije ni onaj najsitniji komadić sličan onome u kojem danas živimo. Većina ideologija su začete u tom izgubljenom svijetu i njihovi začetnici nisu svoju ideologiju zamišljali da sadrži onakvu tehnologiju kakvu posjedujemo danas, ali te ideologije se same nisu pomakle od svojih prvobitnih ideja funkcionisanja društva.  Većinom su ideologije previše ponosne da zastanu i da osmotre svijet oko sebe i da sebe reformišu (naravno, ideologije same to ne mogu, ali idoli ideologije to mogu) u skladu svijeta koji je danas, te one ponavljaju ono što su govorili u svijetu bez interneta. Umjesto da se ideologija transformiše uz svijet, ona i dalje ponosno nosi isto prvobitno ime, a banalizira sve što je došlo poslije nje. Ideologije kao apstraktne neće u svijetu biti zaboravljene zbog svojih neuspjeha kao propale firme, već će se tvrdoglavo držati i opstajati uprkos svemu, i zbog tog nedostatka takvog aktivnog tijela su ponosne ideologije opasne.

Obično će čovjek riječi ideologiji pristupiti kao da se uvijek radi o ponosnim ideologijama, jer danas su ponosne ideologije najsenzacionalnije i najpopularnije. Zbog njihove tvrdoglavosti i odbijanja dokaza (u samom smislu te riječi, a ne šarlatanskih zloupotreba te riječi), a svojim predstavljanjem kao ideologija, a ne ponosna ideologija, kreirana je predodžba da ideologije u opštem smislu negiraju ili negiraju dijelove realnog svijeta.

Gdje je prostor pojedincu da se sukobljava sa ponosom ideologija? U umu samog pojedinca. Pitanja su dobro oružje, kvalitetno formulisana pitanja su najbolje oružje. Ako ideologija nema odgovora na pitanje, a ne pokušava ga ni pronaći, onda ste došli u sukob sa njenim ponosom. Ako ideologija pokušava samu sebe predstaviti kao odgovor na pitanje, onda ste se opet sukobili sa arogancijom ideologije. Ako ideologija pokušava negirati sve druge ideologije, onda se u metu pogodili njen hubris. Ako je ideologija spremna da kaže da trenutno nema odgovor i da ga pronalazi, onda ste naišli na skromnu ideologiju koja za opću korist pokušava biti što realnija i svojim pitanjem ste omogućili ideologiji da se razvija i poboljša.


Autor: Luka Bošković


Bilješka o autoru:

Luka Bošković, rođen u Sarajevu kao Blizanac u podznaku Lav, je student arheologije i historije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Osim studiranja, bavi se pisanjem (pretežno pjesama koje objavljuje na FB stranici: Lux Noctis – Poezija), učenjem jezika (trenutno uči kineski jezik) i skupljanjem knjiga. Trenutno izvršava funkciju predsjednika Studentske asocijacije studenata Filozofskog fakulteta. Također, član je MENSA-e.

This image has an empty alt attribute; its file name is kjhkhkkhc48d.png
Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤