Nora ili Lutkina kuća, ili: šta se desi kada lutka progovori?


Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Nora ili Lutkina kuća, ili: šta se desi kada lutka progovori?

Ibzen piše tako što nudi sliku drugačiju od onog što je smatrano idealnim, piše tako što kao istinu navodi ono što je na pozornici, jer sa publikom dijeli slične ideje o svijetu. U periodu Antike, postoji ideja o jednom prapočetku, jednom centru, stoga sve što jeste, jeste u odnosu na njega. U Tebi se, kako navodi Jan Kott, odvija niz tragičkih ciklusa, ali grad ostaje isti, ništa se ne mijenja, mitska slika svijeta stvorena u odnosu na taj prapočetak ostaje ista. Hor u Edipu govori o nekom smislu, obečava neki početak, a tragedija se dešava naglo, dođe kao oluja, kao neka pošast, kuga, a pojavljuje se da bi zajednica mogla nastaviti živjeti.Već je sa francuskom revolucijom izgubljen kosmički okvir koji je do tada određivao tragediju, kod Buchnera vidimo heroja koji je postao još jedna odrubljena glava u košari ispod giljotine.

Ibzenov način pisanja predstavlja put ka naturalističkoj umjetnosti, gdje se gubi odnos fikcije i fakcije. G. B. Shaw, kada govori o tehničkim novinama koje uvodi Ibzen, kaže da čitatelje/gledatelje, kada konačno nađu put do Ibzena, neće više oduševljavati ispaljivanje lažnih metaka, podražavanje umiranja, niti podražavanje erotskog uzbuđenja ljubavnog para na pozornici.  Lutkina kuća je drama koju bismo, sve do tačke određenog trenutka u posljednjem činu, mogli promatrati, kako navodi Raymond Williams, ali i B. Shaw, kao dramu intrige. Ako bismo zamijenili posljednje scene ove drame nekim, kako ga Shaw naziva, sentimentalnim završetkom, dobili bismo dramu intrige.

Taj tip drame nije vodio računa o tankoćutnostima, detaljnom predstavljanju likova, likovi su liveni po istom kalupu da bi omogućili lako prepoznavanje u pozorištu.Ibzen uzima intrigu samo kao kostur, kao okosnicu koju će u posljednjem činu početi nagrizati, i na kraju, potpuno iznevjeriti očekivanje publike. Time Ibzen nudi sliku drugačiju od onoga što je smatrano idealnim. Mogli bismo reći da on radi ono što ruski formalisti nazivaju oneobičavanjem. Viktor Šklovski objašnjavajući taj postupak kaže kako mi svijet oko sebe promatramo kao da je strpan u jedan džak. Vidimo samo konture, i jednom kada Ibzen izvadi, na pozornicu stavi ono što je skriveno u tom džaku, čineći jasno vidljivim, istančanim, izdiferenciranim, sve aspekte građanskog života, nastaje šok.


Šok nastaje kada lutka progovori i postane živo biće, kada se probudi jednim naglim trzajem i sruši kuću za lutke u kojoj je bila zarobljena. Nora kaže svom mužu Helmeru:

Nora: Sjedi. Trajat će dugo. Ima mnogo stvari o kojima bih razgovarala s tobom. 

Nešto kasnije, Nora odgovara na Helmerovu primjedbu da ona govori kao dijete i da ne razumije društvo u kojem se nalazi.

Nora: Moram da saznam ko je upravu – društvo ili ja.

Jasno nam je da Nora tematizira svoj položaj u svijetu, ona time tematizira, preispituje, i valjanost društva, što je još jedan od načina na koji Ibzen propituje ono što je smatrano idealnim, a jedna od tih stvari je i društvo. Pred atribute idealno, valjano, nepogrješivo, Ibzen stavlja jedan veliki upitnik.

Prošlost u ovoj drami ima nevjerovatno važnu ulogu, a otkriva se polako, postepeno najavljujući katastrofu koja dolazi u prvi plan. Naravno da je, kako navodi Williams, uzbuđenje koje je izazvala ova drama proizašlo i iz veze sa feminizmom. Ibzen će u jednom svom spisu, iz 1898. godine, reći kako se njemu činilo da je to što on radi sa likom Nore zapravo problem čovječnosti u cjelini, tj. odbija reći da je to što on radi povezano sa feminizmom, ali to njegovo odbijanje nema značenjam jer nam je iz drame jasno da je uzbuđenje, između ostalog, vezano i za borbu za prava žena, tj. za vađenje tog problema iz onog teškog džaka.

Shaw će mehanizam promjene kojeg uvodi Ibzen, a kojim lutka naglo otvara oči, nazvati raspravom. Kada lutka progovori, prvo što će reći jeste: Moramo sjesti i razgovarati. To je čudesni trnutak, nakon kojeg više ne vjerujemo u čudesne trenutke. Da smo ovu „raspravu“ dobili na početku drame, izgubili bismo dramu koja nastaje nakon što je lutkina kuća uništena. Možda bismo mogli reći da ova drama završava akcijom koja dolazi nakon akcijom, a to je tresak zalupljenih vrata, kada Nora napusti svoju kuću.


Autorka: Zerina Kulović

Upute na tekst:

Ibsen Henrik: Nora ili Lutkina kuća
Kott Jan: Jedenje bogova.
Shaw George Bernard: The Quintessence of Ibsenism.
Williams Raymond: Drama od Ibzena do Brehta.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤