Savremena bosanskohercegovačka poezija: “Vidikovac”, Asmira Kujovića

Djela Safeta Zeca, fotografija: Luigi Tiriticco

This image has an empty alt attribute; its file name is kjhkhkkhc48d.png
Savremena bosanskohercegovačka poezija: Vidikovac, Asmira Kujovića

Vidikovac (Buybook, Sarajevo, 2014.), zbirka pjesama Asmira Kujovića, podijeljena je u dva ciklusa, pod naslovima Smokvin list i Zemne mijene. Čitajući ovu zbirku, krećući se od pjesme do pjesme, i već nakon nekoliko pročitanih pjesama, čitatelj osjeća snagu cjeline koja, što je paradoksalno, proizilazi iz mnoštva različitosti, skupa najrazličitijih tema kojima se pjesnik bavi. Tako se u zbirci Asmira Kujovića, stih po stih, talože različiti slojevi života koji podrazumijeva i rođenje i smrt, i nastanak i nestanak svijeta,  i sve ono što se dešava između, tvoreći time jedan cjelovit sistem čiji je temeljni princip spoj različitosti, životne šarolikosti.

Radi ilustracije načina na koji funkcioniše konstrukcija zbirke Asmira Kujovića, zamislimo da su sve pjesme ove zbirke kao pojedinačne kapi vode koje će, sa sobom noseći različite tragove svega onoga što su na svom putu dotaknule, dospjeti do nekog potpuno praznog, sterilnog, jezera kojemu će tada dati život, boju, miris, čineći od njega jedan autentičan „ekosistem“.Svojevrsna aura koja obavija cjelokupnu zbirku Vidikovac jeste svijest o tome da čovjek nije samo specifičan raspored ćelija, dobro podmazanih zupčanika, svijest o tome da svijet nije samo ono što se čini da jeste u ovom trenutku, da historija čovječanstva sa sobom nosi svoja sjećanja i svoje uspomene, a to uvijek treba imati na umu, kao podsjetnik na vlastito postojanje.

Asmir Kujović je rođen u Novom Pazaru, te živi u Sarajevu, stoga je veliki broj pjesama iz zbirke Vidikovac obilježen atmosferom tih gradova. Koliko je zaista širok spektar tema o kojima govori Kujović, najbolje pokazuje činjenica da se u okviru iste zbirke nalazi pjesma Sarajevo noću, koja sa sobom nosi tu atmosferu grada u kojem pjesnik živi, i pjesma Stranac iz Atene, koja čitatelja premiješta u okvire jedne potpuno drugačije atmosfere. Već na temelju ovih nekoliko primjera možemo vidjeti da se pjesnik suptilno poigrava sa odnosima prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. To poigravanje vidljivo je na nivou cjelokupne zbirke, ali i na nivou pojedinačnih pjesama. Tako u pjesmiKoloseum pjesnik pravi jedan, skoro pa dijahronijski, presjek razvoja Rima, od staza kojima su prolazile carske legije ikamenih žrtvenika na kojima su bakhantice prinosile žrtve, do asfaltiranih cesta i plastičnih štandova.

Četiri strofe koje čine naslovnu pjesmu Kujovićeve zbirke prolaze kroz skoro pa sve navedene pojedinačne elemente, pa tako ova pjesma može funkcionisati i kao pozicija iz koje čitatelj promatra cjelokupnu zbirku: tu je u čitateljevu svijest, tj. u svijest onog čitatelja koji je upoznat sa topografijom Sarajeva,  prizvan i vidikovac koji se nalazi iznad Sarajeva, tu je i glasnik Hermes, i glasnik Džibril. Posljednji stihovi pokazuju kako pjesma autoreferencijalno upućuje na samu sebe, na poeziju koju će vjetar raznijeti preko cijelog svijeta:

Nek se rasprsnem u buket vatrometa
Da se nebesa zatresu od urnebesa!
Neka me prozovu Remboova kometa.

Na primjeru pjesme Kurban možemo vidjeti kako Kujović posebnu pažnju posvećuje emocijama, te načinu ispoljavanja emocija, gdje sama pjesma funkcioniše poput nekog gradacionog niza, na čijem početku se nalazi opis blagih djetinjih očiju i mekane vune, a na čijem kraju stoji opis krvavog tijela i grčevitih trzaja. Ova pjesma obrađuje motiv žrtve i ritual žrtvovanja, astihovi govore o poistovjećenju sa žrtvom, uplašenom žrtvenom životinjom:

da pomilujem tu toplu meku vunu
kovrdžavu i tamnu kao moja kosa.


O smrti čija je nužnost promatrana kao sveta, posvećena, o smrti žrtvene životinje, pjesnik pjeva i predstavlja je kao vlastitu, pri čemu istovremeno učestvuje u samom činu žrtvovanja, kao da je stao iznad sebe, sa skalpelom u ruci i počeo secirati dok, onako krvavih ruku, nije pogledao samoga sebe u oči. Jan Kott u svojoj knjizi Kameni potok kaže: Jer, šta je smrt? Na nivou diskursa svi znamo da ćemo umreti. Čovek sam, prema tome moram da umrem. Svaka smrt, čak najbolnija, kao iskustvo je tuđa, a ne vlastita smrt. Ono što Kujević čini u pjesmi Kurban jeste potpuno suprotno, on pjeva oidentifikaciji sa bićem koje umire, time usmjeravajući i ispoljavajući emocije, što pokazuje način na koji pjesnik oneobičava samo tematiziranje smrti. 

Jedan te isti svijet promatran iz različitih perspektiva može izgledati kao jedan potpuno drugačiji svijet, stoga Kujović, pored niza tema koje putem ujedinjavanja raznolikosti i različitosti vodi do cjeline i cjelovitosti, u ovu zbirku uvodi i mnoštvo različitih perpektiva. Kao primjer možemo uzeti pjesmu Heraklit u avionu, gdje već na temelju naslova naslućujemo dalirski subjektiz pozicije svog vidikovca i u skladu sa vlastitim shvatanjem svijeta, interpretira način funkcionisanja solarnog sistema, i položaj Zemlje unutar njega:

Snimci sa svemirskim letjelica
Potvrđuju da je Sunce Feniks-ptica
A Zemlja ostatak pepela njena
( pepelom ljuska jajeta pokrivena)

U pjesmi Džingis Kan vidimo način na koji Kujović u obzir uzima i mikro i makro sferu  postojanja, stoga jednog tako velikog osvajača, historijsku ličnost o čijim se podvizima i vojnim strategijama govori u udžbenicima, pjesnik približava čitateljima, osvajanja i vojne strategije ostavlja po strani, a u prvi plan stavlja Džingis Kana prije nego je postao Džingis Kan, njegove boli i gubitke. Vidimo da veliku ulogu u ovoj zbirci igraju različite historijske i mitske ličnosti, predjeli, objekti, događaji, običaji i rituali.Pjesma Izidin pogled ispod vela sa sobom donosi dašak egipatske mitologije, pjesnik pjeva o božici Izidi koju voze Sfinge upregnute u trijumfalna kola, dok pjesma Filolaj iz Krotona sa sobom donosi dašak grčke filozofije i mitologije, gdje pjesnik pjeva o eleuzinskim misterijama, arkadijskim pastirima i pitagorejcima.

Tako promatrajući zbirku Vidikovac ne možemo da ne pomislimo na pjesnika Konstanina Kavafija  i način na koji se u njegovim zbirkama međusobno povezuju pjesme kao što su (Smrt imperatora Tacita), (Bitka kod Magnesije), sa pjesmama (Popodnevno sunce), (Da otpočine), itd. Nasamom početku svoje zbirke, Kujović navodi Eliotove stihove: A ljudi zaboraviše/ Sve bogove osim Lihve, Požude i Moći.//, stavljajući ih u direktnu intertekstualnu vezu sa cjelokupnom zbirkom, pa tako Sibila iz Kujovićevih stihova, kao neznana proročica, sa svog vidikovca promatra svijet.Neznana Sibila je pjesma koja već u naslovu nosi izvjesnu kontradiktornost, i kao da u sebi nosi odjek krika Sibile iz Ptolomejevih stihova koje T.S.Eliot navodi kao uvodu Pustu zemlju, u sebi i sa sobom nosi krike slavne proročice koja vidi opustošenu zemlju, i čeka da umre.


Autorka: Zerina Kulović

Upute na tekst:                   

Kott Jan: Jedenje bogova.
Kujović Asmir: Vidikovac.

This image has an empty alt attribute; its file name is kjhkhkkhc48d.png
Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤