Tako sam ja, mada isprva pun žudnje za javnim delanjem, sagledavši sve to, i uvidevši sav taj vrtlog, najposle osetio vrtoglavicu … konačno sam shvatio da je upravljanje u svim sadašnjim državama bez izuzetka rđavo. Jer je stanje njihovih zakona gotovo nepopravljivo bez nekog čudesnog zahvata i uz pomoć sreće. I tako sam ja hvaleći ispravnu filozofiju, bio prinuđen da kažem da se iz nje mogu razlučiti svi oblici onoga što je pravedno za zajednicu i za pojedinca; ljudski rod se, sledstveno tome, neće rešiti zala sve dok rod onih koji ispravno i istinski filozofiraju ne dođe na političku vlast, ili dok oni koji imaju vlast u državama nekim božanskim udesom ne počnu da se istinski bave filozofijom.
– Platon, Sedmo pismo.
Ustrojstvo Platonove Države
Organizovano društvo – Država predstavlja prema Platonovu mišljenju prirodnu ustanovu gdje je čovjeku jedino mogućno bivati i djelovati na način čovjeka. Život u zajednici – polisu, garantuje mogućnost vođenja dobrog i vrlovitog života, budući da je čovjek prema shvatanju Platona, ali kasnije i Aristotela društvena životinja. Odatle je za filozofa, koji se, poput Platona bavio problemom ljudske sreće i istinski dobrog života, bilo preko potrebno da utvrdi pravu prirodu i funkciju države. Njegova nakana, i cilj njegove filozofije jeste pronalazak rješenja svih društvenih poteškoća. Odatle, kao što primjećuje Branko Bošnjak reforme društva nisu uspješne ako se izvode na starim temeljima, pa stoga treba sve iznova početi, jer nitko u državi ne može biti zadovoljan, ako ona ne postupa zakonito i pravedno.
U svome dijalogu Država, Platon kazuje da država kao institucija postoji da bi ispunila potrebe ljudi, naime, ljudi nisu apsolutno nezavisni jedni od drugih, te su u zajednici prinuđeni na međusobnu saradnju i pomoć drugih ljudi, prilikom obezbjeđivanja sredstava za život. Iz tog razloga, ljudi se okupljaju u zajednici, koju karakteriše unutrašnja podjela rada i obaveza, gdje svako radi onaj posao koji odgovara njegovim prirodnim sposobnostima. Tom zajedničkom staništu, kazuje Platon mi dajemo ime država.
Odatle je prvi razlog stupanja u zajednicu – državu ekonomski, iz kojeg proizilazi načelo podele i specijalizacije rada. Tu podjelu, Platon je izvršio na osnovnu prirodnih sposobnosti građana njegove Države, budući da nisu svi ljudi jednako sposobni za iste poslove. Stoga je nužno da se u državi postavi više staleža, koji če živjeti u miru i slozi, te činiti ono, što će državi uvijek koristiti. Treći – najniži stalež radnika, obrtnika, trgovaca, zemljoradnika, stolara, kovača, pastira, obućara itd., proizvoditi će dobra za cijelo društvo, zadržavajući pri tome pravo na privatno vlasništvo. Jedan dio svojih proizvoda daje besplatno onima koji će se baviti drugim poslovima (čuvar i vladari). Bojeći se sumornosti i monotonosti života ovog staleža, Platon pretpostavlja i postojanje muzičara, pjesnika, učitelja, dadilja, brijača, poslastičara itd., koji prema njegovu mišljenju utiču na bogatstvo i raskošnost države. Sa rastom bogatstva države, Platon tvrdi da raste i broj stanovništva u zajednici, te će uskoro postojeći teritorij njegove države postati odveć malen za potrebe zajednice, i zato će morati da mu se pripoji malo od teritorije suseda.
Vođenje rata, čuvanje granica države i održavanje mira unutar države odgovornost je drugog staleža – čuvara države. Čuvari države treba da se karakterišu hrabrošću i srčanošću, no, ipak moraju da budu i filozofski obrazovani, kako bi znali ko su istinski neprijatelji države. Obavljanje tih zadataka pretpostavlja znanje, stoga ovaj stalež treba da stekne neophodno obrazovanje i znanje, kako bi što bolje obavljao svoj posao. Proces obrazovanja počinje u dobi od 14. – 16. godine, učenjem pjesništva i muzika. Neophodno je smatra Platon, da se pregledaju sva djela svih pjesnika, te da ono što može ili pokvariti ili u njima razviti neku pretjeranu nježnost, treba potpuno odbaciti, jer ljudi te najbolje države trebaju biti ustrajni i hrabri. Iz tog je razloga iz svoje države prognao djela Hesioda i Homera, budući da oni bogovima pripisuju mnoge loše stvari, pa bi ljudi mogli shvatiti – sebi mogu dopustiti još gore stvari, to prije, što i bogovi čine razne prestupke.
Nakon obrazovanja iz pjesništva i muzike, od 16. – 18. godine, čuvari se uče matematici, a ratnu obuku usvajaju od 18. – 20. godine. Neophodnost gimnastičke obuke Platon vidi u potrebi vođenja brige o zdravlju tijela. Ova ne bi trebala da daje trome borce, koji prespavaju život i koji su podložni velikim i žestokim bolestima … već pre ratničke borce, koji će biti kao budni psi, koji moraju videti i čuti što oštrije. Iako su u državnoj hijerarhiji čuvari države iznad prvog radničkog staleža, oni smatra Platon ne treba da budu divlje zveri koje vrebaju ostale sugrađane, nego, iako jači od ostalih, treba da budu prijateljski nastrojeni prema onima ispod sebe; stoga je najneophodnije obezbediti čuvarima ispravno vaspitanje i način života.
Izbor vladajućeg staleža vrši Država, provjeravajući svakog pojedinca iz reda čuvara, i oni koji su manje talentovani, ne napreduju dalje, nego ostaju čuvari, a ostali se još bave naukom. Na kraju ostatak najsposobnijih proučava dijalektiku – filozofiju još pet godina. Nakon učenja filozofije, kandidati će opet biti poslani kazuje Platon u onu pećinu i naterani da upravljaju nekim vojnim ili drugim službama prikladnim mladima, stičući neophodno životno iskustvo. Poslije 15 godina službovanja, oni koji se budu istakli, dostići će doba u kome oči duše moraju podići ka onom što daje svetlost svemu, i osmotrivši dobro po sebi , oni treba da ga koriste kao uzor prema kome treba da urede državu i živote pojedinaca i sebe same u preostalu delu svojih života, svakoga prema njegovom redu, posvećujući filozofiji najveći deo svog vremena; a kada na njih dođe red, mučiće se takođe i u državnim poslovima i upravljati radi države, ne kao da čine nešto lepo, već radeći iz nužde; a odgajajući tako uvek druge poput sebe samih i ostavljajući ih za sobom kao čuvare države, oni će se zaputiti na ostrva blaženih i boraviti tamo; a grad će im podizati, spomenike, prinositi žrtve i odavati počast kao bogovima, ako se Pitija složi, a ako ne, kao blagoslovenim i božanstvenim ljudima. Odatle, filozofi za Platona nisu samo teoretičari, nego imaju i veliko praktično životno iskustvo, koje im omogućava da sve dobro vide i ispravno odluče.
Hijerarhiju svoje države, Platon je izveo na osnovu svoga učenja o duši i njene podjele na tri dijela: umni, srčani i požudni. Samo harmonija svih dijelova duše, omogućuje čovjeku miran i vrlovit život. Adekvatno dijelovima duše, svaki stalež ima i sebi pretpostavljenu vrlinu koju treba dostići:
– Treći stalež, radnici se odlikuju savladavanjem svojih požuda (umjerenost)
– Drugi stalež, čuvari se odlikuju hrabrošću
– Prvi stalež, filozofi – vladari se odlikuju mudrošću.
Kada svaki stalež ispunjuje svoju dužnost, postižući sebi pretpostavljenu vrlinu, tek tada je u državi i ideal pravednosti realiziran, a ljudi unutar nje sretni i zadovoljni.
Autor: Senad Arnaut
Upute na tekst:
Platon: Država.
Platon: Pisma.
Branko Bošnjak: Grčka filozofija.
Frederick Copleston: Istorija filozofije.
Miloš N. Đurić: Istorija helenske etike.
Dunjalučar 