Edith Wharton i “Doba nevinosti”

Daniel Day-Lewis i Michelle Pfeiffer u filmu Doba nevinosti (1993)

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Edith Warton i Doba nevinosti

Jedne januarske večeri sedamdesetih godina XIX vijeka Christine Nilsson je, na Njujorkškoj muzičkoj akademiji, pjevala u ulozi Margarete u Faustu. Premda se već tada uveliko govorilo o izgradnji nove zgrade Opere – podalje od gradskog jezgra, čak iznad Četrdesete ulice – koja bi po cijeni i raskoši mogla mogla da se nadmeće sa operskim kućama u velikim evropskim prijestolnicama – ipak se otmjen svijet svake zime rado okupljao u oronulim, crveno-zlatnim ložama stare, ali prijatne i ugledne Akademije. Oni sa konzervativnijim shvatanjima voljeli su je zato što je, onako omanja, neudobna i sklonjena od glavnih ulica, držala na odstojanju bogate skorojeviće kojih je New York već počeo da se pribojava, ma koliko da su inače privlačili svojim sve većim bogatstvom. Sentimentalne duše su za Akademiju vezivale uspomene na minule dane, dok su muzički znalci svakako najviše držali do njene izvrsne akustike, koja se inače ne postiže tako lako u muzičkim dvoranama.

Pasus koji ste upravo pročitali dio je uvoda romana Doba nevinosti spisateljice Edith Wharton. Mladi Archer Newland ima izvrsnu karijeru pred sobom, predivnu mladu zaručnicu May Welland i obećavajuću budućnost u visokom aristokratskom društvu New Yorka. Jedina stvar koja mu fali je – ljubav. Ljubav utjelovljana u liku grofice Olenske, zbog koje mora žrtvovati ostale blagodati ugodnoga života i to je jedina i ujedno najteža odluka koju ikada mora donijeti. Na prvi pogled, samo još jedna ljubavna priča, ali dubljom analizom i fabula koja laganim korakom prelazi u ozbiljnu dramu i spisateljicino rastajanje sa staromodnim New Yorkom.

Roman Doba nevinosti potvrdio je svoju važnost i posebnost u američkoj književnosti 1921. godine kada je svojoj spisateljici donio Pulitzerovu nagradu i učinio je prvom ženom koja je osvojila ovu nagradu ikad. Radnja koja se u formi odražava samo na odluku između dva različita života, u suštini se bavi mnogo kompleksnijim pitanjima koja su mučila društvo tog doba. Knjiga odlično portretiše konzervativna načela u razlikama između muškarca i žene, otvara tematiku odbacivanja razvedene žene dok se muškarcu za iste situacije iznalaze opravdanja. Wharton odlično oslikava sve negativne strane aristokratske ustrojenosti i prisutnosti u ljubavi i odabiru bračnog partnera, te ogromnu ulogu porodice i društva na individuu.


Prikazuje nam onakav New York za kakav nismo čuli: individualizam utopljen u normama i pravilima, sušta suprotnost današnje Velike Jabuke. Archer Newland je možda jedan od najboljih likova ikad u američkoj književnosti koji su objasnili zašto se priroda Amerikanaca tako naglo promijenila dvadesetih godina prošlog stoljeća i šta je nove generacije natjeralo da pohrle prema jazzu, džin toniku i naglom individualizmu. Lik koji je rastrgan između života kakvog mu nameće okolina i onog kakav bi želio da vodi, postaje umoran i iscrpljen od tereta starih generacija što prouzrokuje naglu promjenu u shvatanjima dosadašnjeg poretka.

Ženin nezavidan položaj u društvu koji ovisi o pametnoj i računski ispravnoj udaji još jedna je od tema u koju nas roman uvodi. Lik dobre i poslušne kćerke May Welland upravo nam oslikava ovu tematiku. Žena koja u romanu otvara pitanje ženske nezavisnosti, Ellen Olenska, u svojoj nevolji razvoda i pitanja finansijske zbrinutosti upoznaje nas sa teškoćama snažnih i hrabrih žena koje su sebi put u patrijarhalnom društvu pokušale krčiti inteligencijom i harizmom, a ne samo ljepotom.

Ipak, Wharton nam prikazuje i svoje gledište da u svemu tome postoji i pozitivna strana. Stari konzervativni Njujorčani pored svih mana, sadrže srčanu brižnost i osjećaj za postojanje zajednice gdje svako ima osjećaj zbrinutosti. Iako to nije posebno naglašeno, Edith se ovim romanom opraštala od starog doba – Doba nevinosti i pokušavala shvatiti zašto sve ono čemu su je učili mora nestati. Nezadovoljna novim svijetom, pisala je jednom prijatelju o devetnaestom vijeku: On je kao blaženo sklonište od meteža, nemira i mediokriteta današnjice – poput nalaženja utočišta u moćnom hramu.

Iako mučena ovim teškim pitanjima opstajanja žene i njenog položaja, ne vidi ni bolju perspektivu u novom dobu, onom ne tako nevinom. Snažna feministička proza se ovdje glasno buni protiv postojećeg stanja, ali i zato što ne vidi jasnu perspektivu ni u nadolazećem. Tranzicija društva kreće, pogledi na brak se prividno mijenjaju, a Wharton u svemu tome ostaje zatečena i pomalo zbunjena. Sva sreća po nas što je svoju zbunjenost i posmatranje prekretnice uspjela prenijeti na papir, jer smo uprkos teškim i neizvjesnim vremenima na dar dobili jedan fantastičan roman. Wharton je sa romanom Doba nevinosti rekla New Yorku: Doviđenja, ali mi sa njime imamo priliku tek upoznati ga.


Autorka: Jasmina Ejubović

Upute na tekst:

Edith Wharton; Biography.
Edith Wharton; Doba nevinosti.
John Updike; Archer's way.
Lisa Steph
enson; Decorating Fiction: Edith Wharton's Literary Architecture.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤