Poezija: Ernad Dedović

Ernad Dedović

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Apsolutnost ničega

Ja sam ispod onog svega što nisam,
i iznad onog svega što jesam,
i u sredini onoga što ću tek da budem.

Ja sam parče beskonačnosti i
apsolutna sadašnjost,
dio prošlosti i cjelina budućnosti.

Ja sam tunel kojem je potrebna svjetlost,
i svjetlost kojoj je potreban tunel.

I ispričana priča, i nedorečena pjesma,
započeti roman i poderana knjiga.

I skrivena rijeka u moru,
I more skriveno na Zemlji.

Ja sam planina koja hodi zemljom i
oblak koji leti nebom.

Ali samo jedno nisam –
ključ, koji otvara vrata srca i uma,
pa ne mogu ništa bez toga da budem,
osim svega.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Sve u ništavilu

Nemoj mi govoriti da sam lijep,
jer koliko god ja to bio uvijek ću biti i ružan nekome,
stoga sam oboje u isto vrijeme,
ali bit ću ljepši.

Nemoj mi govoriti da sam mudar i velik,
jer mnogi me vide kao malog i neukog,
ali bit ću veći i mudriji!

Ja sam odličje dobrog i odlika zlobe,
i sve je to u meni, i nastojim da uzdignem obje strane,
da integrišem sve boje i izlijem na platno svoje duše –
i to sam tek onda ja.

Ali da li će to biti lijepo, dobro, tužno ili loše –
sve zavisi od tvoje  perspektive,
senzualnosti, rezona i uzvišenosti tvog bića.

Stoga, šta sam ja? Nemoj mi govoriti da sam nešto,
to odbijam, jer sam sve, i trudim se da filtriram ono najbolje.
Sve te riječi su za mene prevelike, jer ih trebam oživjeti,
a ja nisam onaj koji oživljava, ili usmrćuje,
ja samo živim i umirem – živim ono što jesam od svega,
i umirem od nečega što sam bio.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png

Negdje u nepoznato

Daleko odavdje,
gdje tuga ispija čaše
hladne proklete zime.
Tamo gdje se smijeh
smije snijegu,
jer je bijel,
a predstavlja melanholiju.
Ali ne zna on da snijeg
ide uz noć,
i da samo tuga ima smisla
noću u svom punom sjaju.
Daleko.
Jako daleko odavdje,
odakle god ti čitao sada,
daleko i od tebe samog,
i od mene, i od vremena,
tamo gdje sat je potpuno
bezvrijedan, tamo gdje glad
je potpuno sita, tamo gdje,
muzika ima smisla bez ritma,
i gdje smisao ispisuje besmisao
samome sebi.
Daleko sam ja od ovoga svega,
a opet tako blizu.
To je samo prag
kojeg treba prijeći.
Jedan korak,
jedan dubok san, ali ne misli da
imaš kamo odavdje pobjeći,
i taj prag je opet mala vječnost,
ugašena svjetlost,
u tvom tunelu šarenih dioda,
u tvom pogledu praznog hoda,
u dvom domenu nedokučivog uma.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Zabranjeni zagrljaj

Vječnost bi se divila
kada bi me vidjela
na tvojim usnama
u stidnim trenucima.
I kada bi ruka tvoja drhtava
prešla preko moga obraza,
vječnost bi zanijemila,
a ti bi zaživjela,
i ne bi se stidjela
tada
umrijeti;
zauvijek bi se smijala
i trag bi ostao u tvojim
grudima.

A naši putevi beskrajni,
besramno stravstveni
bi se ukrstili, i spustili
u podrum naših duša
gdje je kušnja ostati živ
u zabranjenim zagrljajima.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png

Bilješka o autoru:

Ernad Dedović
rođen 1996. godine u Njemačkoj (tačnije Bietigheim-Bissingen) Živi u BiH, Brčko (Tačnije Gornji Rahić, gdje je završio osnovnu školu, a u Brčkom srednju i Inženjersku informatiku na Evropskom univerzitetu). Autor je knjige “Savršenstvo tame” koja se može poručiti na sajtu knjiga.ba. Također uskoro bih trebao izdati i drugu knjigu poezije pod nazivom “Beskonačna misao”. Objavljivao je pjesme na stranicama poput: OutLoud magazine, ART Mozaik, Autorska Poezija itd.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤