Emily Dickinson, američka pjesnikinja, rođena je 1830 godine. Cijeli svoj život provela je u svojoj porodičnoj kući koju je rijetko napuštala.U kući je, nakon njene smrti, pronađeno preko 1700 pjesama, koje su, između ostalog, napisane i na malim salvetama, ubrusima, papirićima, itd., pa tako veliki broj pjesama nema naslov. Za vrijeme svog života, Dickinson je anonimno objavila svega nekoliko pjesama koje su urednici književnih časopisa „dorađivali“, zbog čega je autorica prestala sa objavljivanjem poezije, ali nikada nije stala sa pisanjem. Emily Dickinson je umrla 1866. godine, a prva zbirka njene poezije objavljena je 1890. godine, 4. godine nakon njene smrti.
Postoji još jedno nebo
Postoji još jedno nebo
uvijek mirno, plavo, vedro,
postoji još jedno sunce
i kroz njega tame zrnce.
Zaboravi sušne šume, Ostine,
zaboravi polja tišine.
Evo jedne male šume
čiji list je boje zelene.
Evo jedne svijetle bašte
bez mraza, k’o iz mašte,
i u njoj cvijeće boje snuje,
čujem pčele kako zuje
brate moj, molim te
dođi do moje bašte!
80
Naša su žića – Švicarska –
Tako tiha – tako hladna –
Dok u slučajno popodne neko
Alpe svoj veo zanemare
I ugledamo – Daleko!
Italija je s one strane!
Mada ko stražar između –
Alpi svečani –
Alpi sirenski –
Vječito čuvaju među!
Jer nisam mogla za Smrt stati
Jer nisam mogla za Smrt stati.
Ljubazno ona stade za me;
U kočiji, uz Besmrtnost,
Nas dvije smo bile same.
Vozismo sporo, Smrt ne zna žurbe,
A i ja se oprostiti
Od posla i od dokolice.
Zbog njene uljudnosti.
Prođosmo školu gdje u igri
Hrvu se djeca mala;
Prođosmo žita što nas motre,
Prođosmo sunčan zalaz.
Il bolje, on pokraj nas prođe:
Od hlada rosa zadrhtala.
Jer haljina mi prozračna je,
Od tila tkivo šala.
Pred jednom kućom zastadosmo
– Ko zemlja da je nabubrila –
Jedva se vidjela jer njena
Streha tek hum je bila.
Minuše otad stoljeća
Al svako kraće je, ćutim,
No dan kad shvatih da su konji
K vječnosti okrenuti.
182
Ako ne budem živa
Kad dođu Crvendaći –
Daj onom sa Crvenom
Kravatom Mrvu s Daće –
Ako ne mognem reći hvala
Uzeta čvrstim snom,
Znaćeš – to pokušavam
Svojom Granitnom usnom!
Napregnuto očekivanje
Raj može biti sasvim blizu,
Tu, u susjednoj sobi,
Ako li prijatelj u njoj čeka
Riječ sreće ili kobi.
Kakve to snage duša ima
Te može da podnese
Kad vrata škripnu, kada hod
Sve bliži začuje se!
Dunjalučar 