Schindlerov lift: pisati književnost poslije rata


Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Schindlerov lift: pisati književnost poslije rata

Darko Cvijetić rođen je u rudarskom gradu Ljubija kraj Prijedora, a u blizini tamošnjih kopova nalazi se i rudnik Tomašica, najveća masovna grobnica iz ratova devedesetih. Najveća masovna grobnica u Europi nakon 1945. Blizu je i Omarska. Tu je u ljeto 1992. bio koncentracijski logor. Tokom Drugoga svjetskog rata ovo je bio prostor masovnih ustaških zločina. Ovdje je Kozara, ovdje Jasenovac i Gradina. Lijep i tužan kraj. Vrlo blizu, a nakraj svijeta. Ništa nije toliko daleko kao ono od čega okrećemo glavu. Radnja romana Schindlerov lift, koji je ovogodišnji dobitnik književne nagrade Fric za najbolju knjigu fikcijske proze tjednika Express, smještena je upravo u Prijedor, tačnije, u tzv. Crveni soliter sa nesretnih trinaest spratova, u kojem su se nalazila četiri lifta marke Schindler, a što predstavlja svojevrsni mikokosmos koji ilustruje život u bivšoj Jugoslaviji, kao i život neposredno prije proteklog rata, u toku i nakon njega. Sudbine stanara Crvenog solitera komuniciraju sa sudbinama hiljada ljudi na koje se obrušio pakao rata.  Dakle, Cvijetić uzima jedan historijski događaj i oblikuje ga u skladu sa vlastitom poetikom, izbjegava klišeizirane formule i opise koji prelaze u patetično naglašavanje emocija. Umjesto toga, njegov stil je jednostavan, bez svojevrsnog „viška“ opisa, poređenja su precizna i surovo jasna, tvore snažne pjesničke slike koje uvijek i iznova izranjaju iz strukture romana:

Iznenada, došla je struja.
Iznenada, netko je pozvao lift (marke Schindler).
Koji je dekapitirao dijete.
Od tada to nije više lift (marke Schindler).

To je pokretna giljotinska košara koja ide gore-dole puna slame, kao Betlehemske jaslice.

Marka liftova iz Crvenog solitera, čitatelje asocira na Drugi svjetski rat, patnje ljudi zarobljenih u logoru, te na jednog pravednika, Schindlera, koji se suprotstavio zločincima. Međutim, u Crvenom soliteru nema spasioca, onih koji pogledaju užasu u oči i prežive, tu postoji samo mašina koja ubija, sveprisutna smrt što prijeti da će progutati i najmanji trag života. Prvo poglavlje romana je, dakle, pjesma u kojoj lirski subjekt objašnjava šta se dešava sa onima koji su ubijali, govori nam kako u njih prodire vlaga koja ih paralizuje, saznajemo da i on sam spada u red ljudi koji su ubijali, da nastoji ispričati svoju priču:

Daytonski mir tu noć potpisan.
Mi nismo ništa znali.
Nije nam javljeno.
Ujutro oni izašli iz rovova, slave, dovikuju, pucaju u zrak.
Mi se zgledamo isprepadani.

Mirno i staloženo nanišanim.
Skinem najveselijeg.

E, taj.

Svaku noć mi dođe preko plota u vrt.
I pjeva li pjeva, bože blagi, ko da sam ga promašio.


Književnost Darka Cvijetića otvoreno i glasno postavlja pitanje: Kako misliti, kako osjećati i kako pisati nakon što smo svjedočili užasima rata? Njegove zbirke poezije koje nastaju poslije devedesetih godina prošlog stoljeća, kao što su Mali ekshumatorski eseji (2015), Ježene kožice (2017), te roman Schindlerov lift (2018), istovremeno postavljaju pitanje, ali i nude odgovore na njega, sa sobom nose atmosferu i osjećaj fragmentiranosti, govore o stradanjima u periodu od 1992. do 1995. godine, o pojedincima koji nastoje okupiti fragmente, sjećanja, i od njih izgraditi svoj svijet koji nikada više neće biti cjelovit i bez pukotina. Cvijetić je pozorišni redatelj, dramaturg i glumac, ali je on prije svega pjesnik, kako navodi Miljenko Jergović u svom pogovoru za knjigu Ježene kožice, pod naslovom Darko Cvijetić: Iskupitelj.

Pjesma Zakopavanje sestre, koja otvara zbirku Ježene kožice, može nam poslužiti kao primjer koji ilustruje Cvijetićev stil. Jergović će ovu pjesmu nazvati post-antičkom tragedijom u šesnaest stihova, gdje lirski subjekt opisuje svoje susrete sa školskom drugaricom Aidom. Ono što te susrete čini specifičnim jeste činjenica da se Aida iz godine u godinu vraća iz Nizozemske, da bi sahranila neku od kostiju svog brata, kojeg iznova i iznova pronalaze u masovnim grobnicama:

Ove 2015. bila je mirna i puno starija
Našli ga opet, šapće i osvrće se
Dokle ću ovo, svakih četiri pet ljeta?
Šta ću, moj školski, ako mi dogodine nađu
Još brata?

A meni pun mezar

Pjesma govori o svima onima kojima je rat dio svakodnevnice, čak i godinama nakon što je završio, o ljudima koji tragaju za kostima, fragmentima svojih najmilijih, sa nadom da će jednoga dana dobiti cjelinu od koje će se moći dostojanstveno oprostiti. Pjesma Zakopavanje sestre, kao i svi Cvijetićevi tekstovi, pokazuje nam apsurd rata: Aida se plaši da će je opet pozvati „oni“, nedefinisana skupina ljudi koji imaju pristup iskopavanju masovnih grobnica, te da će joj javiti kako su pronašli još neki dio tijela njenog brata, ali će mezar do tada biti pun, što joj donosi brige i nemir. Pjesma postavlja pitanje, koliko puta se jedan čovjek može sahraniti, koliko puta ga se može iznova ubiti. Svaki put kada Aida sahrani svog brata, ona sahranjuje i dio sebe, pa je zakopavanje brata istovremeno i zakopavanje sestre, smrt jednog čovjeka odjeknut će u njemu najbližima, sa njim će umrijeti i jedan dio njih, stoga se moramo pitati koliko bratovih smrti Aida može podnijeti, koliko ga puta može sahraniti.

Cvijetiću ne treba mnogo riječi. Dovoljno je da kaže kako se sestra zove, pa da znamo kojeg je roda bio njezin brat, ali i kojeg je roda onaj kojem se pjesma događa. Taj može, ali i ne mora biti sam Darko Cvijetić. Položaj Cvijetićevog lirskog subjekta i pripovjedača korespondira sa pozicijom Cvijetića kao pisca koji bilježi, ne samo vlastito, nego i iskustvo drugih, mnogi elementi njegovih djela odgovaraju pojedinim apsketima njegove biografije, pa je tako radnja romana Schindlerov lift smještena u Prijedor, ali za njegova djela ne možemo reći da su u potpunosti autobiografska, jer prevazilaze granice govora o vlasitom iskustvu i komuniciraju sa iskustvima drugih, oživljavaju ih i oblikuju. 


Autorka: Zerina Kulović

Upute na tekst:

Cvijetić Darko: Mali ekshumatorski eseji.
Cvijetić Darko: Ježene kožice.
Cvijetić Darko: Schindlerov lift.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤