Divânegi
Ljubav je ludost od koje ti otupe sva čula
pa ne čuješ, ne vidiš,
ne osjetiš ni miris ni okus ničega osim nje.
Ljubav je ludost pa poželim,
da u nekoj od uličica Isfahana,
strgneš mi maramu i poljubiš me
po cijenu da nas oboje pošalju na giljotinu.
U starosti
Ako ostarim
Pretrčat ću godine kao Forrest Gump
ako me budeš u starosti čekao
na drvenom trijemu trošne kuće
Pristajem da budem sijeda starica
sa crvenim ružom na usnama
i borama
koje su naslikale korita rijeka koja su presušila
i ostavila bezbroj priča u svojim tokovima
Hoću da vodimo ljubav u pogledu
u kojem ćemo da imamo tridesetšest i dvadesetosam
Da me držiš za ruku
kada se smrti budem bojala
I da plešemo čarlston usporenim tromim koracima
Ako ikada ostarim
i tebe na trošnoj terasi ne bude
hoću da imam ogledalo
i u jednoj od bora ugledam
tebe i mene.
Ukrotio si mi kosu, Samsone
Ukrotio si mi kosu, Samsone
Ugnijezdio u nju divlje ptice
Od moje kose napravio im gnijezda i kaveze
Pa me podivljale i bijesne zbog oduzete slobode
Kljunovima svojim kljucaju u tjeme
Pustio si u moju kosu i krda divljih konja
Da trče kroz nju i kada ne nađu izlaz iz nje
Kopitama snažnim udaraju mi sljepoočnice
I grizu mi vlasi zubima
I tjeraju krv niz nozdrve
Po mojoj kosi si prosuo prah divljih gorkih trava
Čiji me miris uspavljuje
I zbog kojih sanjam teške snove
U kojima me mučiš i svetiš mi se
Pa poželim da me izdaš
I da mi Filisteji odsjeku svaki njen pramen
Ukrotio si mi kosu, Samsone
Upleo si u nju svoje prste
Pa mi dodiruješ njima želje
Mučiš me i ne daš mi da krenem dalje
Jer svaku noć na jastuku sanjaš u mojoj kosi
Sa mnom
Iste snove.
Afganistan
Zaboravili smo djecu u poljima makova
prigušene jecaje krovova Kabula
amputirana stopala
prodavače šarenih balona
i uplašene oči žena skrivenih iza burki
U zagrljaju sam ti predala
sve izmučene zemlje i njihove stanovnike,
porušene gradove, u prah pretvorene šarene keramičke mozaike,
sve dugogodišnje na Istoku bitke.
Zaboravila sam
glad, strah, i minska polja
i pustila da mi na tvojim grudima
neka skrivena eksplozivna naprava
otkine udove
i pretvori me u ubogog nevinog afganistanskog dječaka
kojeg ćeš uplakanog da ostaviš u vrhovima Noshaqa.
Zaboravili smo da je ljubav
jedan od najstrašnijih ratova
iza kojeg ostaju pustoš i pokidani dijelovi tijela,
rat koji nas pretvara u
osakaćeni, osiromašeni,
nekada divni i veliki,
Afganistan.
Albatros lutalica
Prije tebe,
bez tebe,
bila sam albatros lutalica.
Bilješka o autorici:
Luna Hodžić nije ni pisac ni pjesnik. Luna je Pigmalion iz čijih stihova je nedavno oživio lik u kojeg je sretno zaljubljena. Luna voli nebo i konje. Odnedavo su je u svoj svijet pustila neka posebna mala bića koja ljudi zovu djecom sa poteškoćama u razvoju. Sve njene diplome ne čine je sretnom koliko čizme, šarene haljine, psi i mačke. Njena poezija je kao karamel, mirišljava, slatka i lijepi se za prste. Ima 38 godina i rasute pjesme i priče po folderima i tekama.
