Poezija: Faris Šačić

Bezvremeni Intermezzo

Nezaboravni trenuci nostalgije, ulična harmonika
i glas putujućeg pjevača.
Zar će sve to odnijeti vjetar u ovom vremenu?
Crnom vremenu?
Bezvremenu!
U trenutku između sada i kasnije, u plamenu svijeće,
u iskri klavira koji se topi u prostranstvu kao „res nullius“,
Kao neminovnost, kao istina.
Topi se kao slika od soli starog slikara koji
svojom rukom od snijega sabire trenutak u vječnost…
Njegova brada, mrak tužnog ataljea, bezglasnog.
Pa Chopin, plač izgubljene sonate. I vino.
I poneka prepričana čaša krvi,
vode smrti i vode života.
Zarobljen u kistu, na platnu kao na drhtavoj duši koja treperi
i gubi se, i topi…
Poput soli… „Sapore di sale“… Pa Gino Paoli… Gramofon od vode…
I slike koje nestaju u mojem sjećanju
da bi se ponovno naslikale…
Drugim okom i istom rukom ostaju sačuvane
u zvuku, u njegovoj boji,
u vjeri u njega…
Slika. Sol. Slika od soli…
Bez boje. Bez oblika.
Slika nejasna. Bezvremena.

Posmatrajući jutarnje tramvaje

Posmatrajući jutarnje tramvaje nisam naučio ništa,
osim smradnih tragova limenih duša,
što raznose ptice od luga,
i svuda tuga,
i blato i suša.

Posmatrajući jutarnje tramvaje kako se lijeno povlače gradom,
zimom sivom i smogom od trnja,
i glase mrke ko pasiji lavež
i tijela garež,
od vješala crnja.

Posmatrajući jutarnje tramvaje, nisam naučio mnogo,
koliko mi malo znači sat u ruci,
u njihovim pravilnim krugovima,
uspavanim drugovima,
grizu me škripa, glasovi i vuci.

Posmatrajući jutarnje tramvaje nisam naučio mnogo,
tek da će iza ovog doći još jedan, sa drugom pričom ko čitati zna,
dok jedan donosi noć, rasipat će sne,
posmatrajući jutarnje tramvaje, nisam naučio mnogo,
a naučio sam sve.

Ona

Poznavao sam njen voz.
Bio je to onaj koji stiže u posljednji trenutak,
a nekako, uvijek na vrijeme.
U onim trenucima kada se moja duša lomila u krhotine vremena
dok osluškuje zvuk udaraca zvonara sa obližnje katedrale
koji otkucava bistrih jutarnjih 8:00,
udarci moga srca,
glasniji od onih sa Notre-Damea.
Pa njeni koraci kao blagi dodiri žice na gitari što drhte u mome sjećanju
i ono sunčano jutro u kojem sam je gledao,
kao i svakog drugog u kavani na trgu, naslonjen na šank.
Razumio sam sve njeno, sve što se u onih par raskrsnica
od stanice do hladovitog ćoška kojem se nadala,
ne bi li sakrila zlatilo svoga lica, dalo razumiti iz njenih koraka, zanesenih i nebeskih očiju i krhkih kretnji
njena bića koje se, poput ulja na platnu razlijevalo i naziralo iz pospanog
dima ovog kafića, doma boemštine našega mjesta…
Ja sam o njoj znao sve, ona o meni tek par riječi.
Nije znala da tog jutra odlazim, zauvijek iz ovog grada i da se u njega, kao u bijegu i strahu,
nikada više neću vratiti.
Nisam znao ni ja da i ona odlazi…
O njoj sam znao sve, činilo mi se,
dok se jutro lilo i urezivalo niz moj obraz, sve, osim te jedne, puke ludorije…
Da i ona toga dana odlazi!
Saznao sam to tek kada sam je zagrlio u plamenom sutonu,
zagledan u noćno nebo jednog sasvim drugog grada…

Da, to je bila i morala biti, Ona!?

Bilješka o autoru:

Faris Šačić je mladi bosanskohercegovački pisac, rođen 1998. godine u Sarajevu. Završio je Četvrtu osnovnu školu u Hrasnici i Međunarodnu srednju školu u Sarajevu. Student je na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Knjigom „Putnik kroz život“ (2015), koju izdaje sa samo šesnaest godina, širom otvara vrata za dalje uspjehe na regionalnoj kulturnoj sceni. Samo godinu dana kasnije izdaje knjigu „Na prugama vremena“ (2016), koja je bila novi, znatno veći iskorak mladog pisca. Najmlađi je član Udruženja bosanskih umjetnika od 2015. godine. Udruženje izdaje zbornik grupe autora naslovljen njegovom pričom „Miris izgorjelog papira“. „Kritika čovjeka“ (2019), predstavlja svojevrsnu kulminaciju njegovih ranijih motiva, ali i nagovještava piščev angažman na mnogim drugim tematskim i stilskim poljima savremenih književnih tokova. Njegove pripovijetke i pjesme zastupljene su u mnogim proznim i poetskim zbirkama širom regiona. Za svoj književni angažman je više puta nagrađivan. Autor živi, školuje se i stvara pod nebom rodnog grada.