Hamlet Williama Shakespearea

William Shakespeare (1564. – 1616.)

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Hamlet Williama Shakespearea

Shakespeare je vrlo rijetko sam smišljao basne za svoje komade; on je radije uzimao poznate priče ili historije koje su zanimale maštu njegovih savremenika i davao im dramski oblik i poetski sadržaj. Tako i Hamlet vodi porijeklo od drevne skandinavske legende iz 10 stoljeća, koju je danski historičar Saxo Gramaticus, u 12. stoljeću zabilježio u svojoj Danskoj historiji, koja je prvi put štampana 1514. godine u Parizu. Iz ovog Saxovog djela, priču je preuzeo F Belfore, u svoje Tragične historije, objavljene u Parizu 1576. godine. Shakespeare ju je vjerovatno čitao u francuskoj verziji, – djelu iz kojega je već ranije uzimao basne za neke svoje komade – jer engleski prijevod Belforeove priče (i to samo ove o Hamletu) objavljen je 1608. godine.

Međutim, pouzdano se zna da je prije 1589. godine postojala jedna engleska drama o Hamletu, danas izgubljena, čiji je pisac, misli se, bio T. Kid, prvi popularni engleski tragičar. Kako se prvo štampano izdanje Hamleta (1603. god.) znatno razlikuje i upola je manje, od drugog (iz 1604. god.); smatra se da je ono prvo gruba prerada te prvobitne drame, načinjena vjerovatno mnogo ranije za trenutne potrebe pozorišta i, po običaju vremena, piratski štampana; docnije, Shakespeare je napisao svog Hamleta, a onaj rani tekst je uzeo za svoju polaznu tačku, i vjerovatno zadržao okvir same basne, ali dijalog, likovi i psihološki motiv, njegovi su i samo njegovi, a u njima je veličina Hamleta, kako to kaže jedan od najboljih poznavalaca predmeta, sir Edmund Chambers.

Hamlet je najslavnije djelo engleske književnosti i, više no ijedno drugo, ono je davno postalo svojina prosvijećenog čovječanstva. Širom svijeta ljudi ga rado čitaju ili gledaju u pozorištu, i pamte i ponavljaju njegove riječi; amibicija je glumaca da tumače ulogu njegovog glavnog junaka i stiču slavu svojim tumačenjima; učeni ljudi pišu knjige trudeći se da unesu novu svjetlost u Hamletov koiko privlačni toliko i zagonetni lik.


Otkuda ta velika, trajna i sveopšta popularnost ove tragedije? Bez sumnje, njena je priča zanimljiva, puna raznovrsne i uzbudljive radnje; u njoj ima visokih uzleta poetske mašte, a ima i duboke mudrosti; ona veliča sve što je lijepo i plemenito, a osuđuje rugobu i zlo; ona se, više nego ijedno Shakespeareovo djelo, možda više nego ijedno djelo svjetkse književnosti, ističe svojom misaonošću, pitanjima i navještajima prema kojima niko nije ravnodušan. No glavna veličina djela je u liku njegovog junaka, Hamleta, Danca, koji je jedan od nekoliko besmrtnih likova umjetnosti i poezije. Tumačenja Hamleta su raznovrsna, čak i oprečna; jer on je složen iz mnogih sastojaka. kao svi Shakespeareovi tragični junaci, i on nosi svoju kob, svoju tragičnu krivicu u svom karakteru: uman, plemenit, osjećajan, idealist i sanjar, on je nemoćan u svijetu delanja, jer su misao i umovanje sputali njegovu volju.

To nam volju zbuni,
I čini da rađe podnosimo zla
Koja su tu već, nego da letimo
Onima drugim, nepoznatim još.
Tako svijest strašljivce pravi od svih nas;
I tako prirodnoj boji odluke
Blijedilo misli da bolješljiv lik,
Te preduzeća velika i smjela
Otuda krivo okrenu svoj tok
I gube ime djela.


Tragedijom o Hamletu, kaže Coleridge, Shakespeare je želio da nam pokaže istinu: da je rad glavna svrha života, – da se nikakve sposobnosti intelekta, ma koliko sjajne, ne mogu smatrati korisnim, ni drukčijim odista nego nedaćama, ako nas odvraćaju od delanja, ili čine nam delanje mrskim, i navode nas da mislimo i premišljamo o delanju, dok vrijeme ne protekne i više ne možemo ništa valjano da učinimo.


Izvor: Dobrivoje Nedić, William Shakespeare, Hamlet.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤