Poimanje zla u antičkoj književnosti


Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Poimanje zla u antičkoj književnosti

Ako pogledamo antičku Grčku vidjet ćemo da je to jedan svijet pravljen po mjeri čovjeka, sve se čini tako prilagođeno čovjeku. Antička tragedija se vrti oko čovjeka, postavlja pitanje slobode i individualnosti, ali tu zapravo nema čovjeka, nema pojedinca. Čovjek je taj koji treba da promatra patnje heroja, da uči iz tih grešaka koje su postavljenje prije rođenja samih heroja, i da slijepo gleda u zakone i granice koje postavljaju bogovi. Čovjek ima više slobode nego kamen koji ne raste, nego biljka koja raste ali je nepokretna, nego životinja koja je pokretna ali ne govori i ne razmišlja.

Naravno da, u antičkoj Grčkoj, jasne podjele između dobra i zla nema, nema toliko drastično odvojenih binarnih opozicija, čovjek je dio prirode, on je mjerilo svih stvari. Bogovi imaju  ljudske osobine, sile prirode koje oni predstavljaju antropomorfizirane su jer je čovjek toliko povezan sa prirodom da sebe vidi u njoj, ali ta priroda je i nemilosrdna- stvori nas, poigrava se sa nama, pa nas uzme nazad k sebi. I bogovi su u isto vrijeme i milosni i nemilosrdni, promatraju ljude sa osmjehom na licu, a taj osmijeh ubrzo prelazi u jednu grimasu, u izraz gađenja. Bogovi su ti koji određuju tragični usud heroja koji predstavlja jednu zajednicu, koji je kao neki pokus bogova koji žele pokazati ljudima šta se desi onda kada pređu postavljene granice.  Tako je suština herojskog bića uklopljena u zakone božijih zakona i težnji čovjeka, u zakone koji istovremeno idu ka razdvajanju i spajanju.

Šta je to čemu teži čovjek? Čovjek teži nekoj slobodi, želi se suprotstaviti božanskim zakonima, želi biti vječan. Niče navodi kako tragedija uzvikuje: Vjerujemo u vječni život! Tragedija ne govori o smrti, ona govori o težnji ka besmrtnosti, ka vječnosti, govori o nemogućnosti dostizanja iste. Jedno od najstarijih književnih djela, Ep o Gilgamešu, govori o čovjekovom odnosu prema životu i smrti, odnosu konačnosti i beskonačnosti. Naša tragedija leži u tom odnosu, odnosu onoga što jesmo- konačni, i onoga što želimo biti- beskonačni, tj. želimo nešto što nije za nas, znamo da to nije za nas, ali i dalje uzvikujemo da vjerujemo u vječni život. Iz tog odnosa konačnog i beskonačnog nastaju heroji koji u sebi baštine oprečnost, oni su uvijek u nekoj krizi, predstavljeni su u kriznom momentu, momentu u kojem počinje njihovo sučeljavanje sa tragičnom sudbinom. I Geteov Faust je heroj kojeg upoznajemo u momentu njegove krize, i on je izdvojen iz mnoštva, ali u skladu sa periodom u kojem Gete stvara, on nije neko polubožansko biće, on je samo čovjek, ali čovjek nevjerovatnog uma, nosilac je najvećeg ideala prosvjetiteljstva, on je taj izabrani pojedinac.


U antičkoj Grčkoj heroja na kušnju stavljaju bogovi, on tu ne može učiniti ništa, svakim svojim korakom ispunjava  tragičnu sudbinu. U tom svijetu nema podjele na dobro i zlo, ali postoji svijest o nekim silama koje djeluju protiv čovjeka, čak i kada čitamo Ep o Gilgamešu, jasno nam je da postoji nešto što funkcioniše tako da čovjeku ne da ono što on želi, postoji nešto što čovjeku ne da živi vječno, nešto što ga nakon smrti vodi u podzemni svijet, tamno mjesto prekriveno paučinom, mjesto u kojem borave samo sjene. Kroz predstave podzemnog svijeta možemo prepoznati neke od klica za razvoj kasnije diferencijacije dobra i zla, možemo prepoznati elemente svijeta kojeg će Dante usavršiti sa svojom Božanstvenom Komedijom. U antičkoj Grčkoj nema ni jasne koncepcije grijeha koju poznajemo danas, jer ako nema apsolutne podjele dobra i zla, onda nema ni grijeha, nema pojedinca koji griješi, nema đavola koji ga tjera na grijeh, grijehom bi se moglo nazvati samo narušavanje principa postavljenih od strane bogova.

Dakle, postoji svijest o nečemu što će čovjeka rasparčati, tj. njegov duh odvojiti od tijela, čime čovjek, što je paradoksalno, dobija vječnost, ali ne onu koju je želio. Sile koje su djelovale na čovjeka, kako navodi Edin Konjhodžić u svom radu Figura đavola u evropskom romanu XX stoljeća, nazivale su se demonima, što je jedan izuzetno širok pojam, pojam koji u sebi obuhvata splet najrazličitijih sila koje mogu, na bilo koji način, uticati na čovjeka, tj. njihovo djelovanje je dualno. Grci su vjerovali u demone zaštitnike koji su prema narodnim vjerovanjima bili zli.

Dakle, jasne diferencijacije dobra i zla nema, demon zaštinik je zao, nema jednog Boga kao predstavnika dobra i nema jednog đavola kao predstavnika zla. Postoje bogovi koji u sebi utjelovljuju najrazličitije osobine, postoje heroji koje bogovi iskušavaju,  postoje Elizejska polja i postoji Had, a i jedno i drugo se nalaze ispod zemlje, čovjek nikada ne ide gore, može ići samo dolje. Čovjek se nalazi na jednoj vertikali na kojoj nema nikakav autoritet, iznad njega su heroji, ispod njega životinje, a na samom vrhu, na Olimpu borave bogovi.  Kako navodi Muhamed Dželilović, upravo zato što je znao dramsku priču, gledalac je mogao, prateći sudbinu heroja, tragati za vlastitim odgovorima na temeljna pitanja. Šta je svijet? Šta je čovjek? Zašto čovjek mora patiti zbog svijeta i kako bi se mogao osloboditi te patnje.Heroji su ti koji se mogu, makar malo, pomjeriti, preći granicu, ali završe tragično,  što ne znači da obavezno moraju umrijeti, oni moraju spoznati tragičnost svog položaja, čovjek mora kroz njihovu tragediju spoznati svoju.

Na đavola jedini podsjeća Minotaur. Minotaur, mitsko biće koje živi u labirintu, biće kojem se prinose žrtve, sa istovremeno antropomorfnim i zoomorfnim odlikama, sa svojom okrutnošću, sa svojom inteligencijom i lukavošću jedino je biće koje iole može podsjećati na đavola, tj. figuru đavola onako kako je danas percipiramo. Figura đavola će imati zoomorfne odlike, ali će one biti ispoljene na različite načine.


Autorka: Zerina Kulović

Upute na tekst:

Dželilović Muhamed: Kalhasovo proročanstvo.
Karahasan Dževad: Dnevnik melankolije.
Konjhodžić Edin: Figura đavola u evropskom romanu XX stoljeća: doktorska disertacija.
Nietzsche Friedrich: Rođenje tragedije.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤