Poezija: Belma Zulić


Nestala

Mrak. Tmina i tišina
Na raskršću života
Kao slijepa tumaram.
Moji prsti drhtavo
Dotakoše neka nova vrata.

Eh baš ta vrata
Nude neko užareno sjeme
Da otkine straha breme.
Neki, neke, nešto, nekome
Toliko nepoznatih odredišta,
A samo jedno mjesto polazišta.
Moja duša.

Bilježim neku čudnu duhu,
Ali opet poznat miris prošlosti.
A mislila sam da je nestala,
Zabranjena svakom mom čulu.
A mislila sam da je nestala,
Zabranjena budućnosti.

Toliko toplote u njoj ima,
Ispraznih snova djeteta.
Majčina ruka nježna
Uvila se oko nje, brani je i čuva.

Napokon sam te našla,
Konačno ti došla.
Ružo usnula,
Znam da sam posrnula,
Saplela se o sopstvene korake.
Bili su pogrešni, nisu moji.
To nisu moje ruke,
Nisu izbori moji.

Željna da ti se vratim,
Stvarnost mi zalupi vrata.
Opet te gubim,
Nestala.


Da li zna mjesec?

Dok se tiho uzdiže u noći
Da li zna da ja ne spavam?
Ne može pomoći.
Svojim nježnim odsjajem
U vodi mog oka,
Samo osvjetljava tugu,
Nadražuje bol.
Nisam ga ni pozvala
Sam se ušunjao u moj dom.

Odlazi, ne želim vidjeti ništa
Ne želim vidjeti tugu, patnju,
Ne želim da znam za suze.
Evo, brišem moju zadnju
I kunem se po ko zna koji put
Da pod svoj skut,
Tama me uze.

Sad je već lakše,
Mnogo bolje.
Sad možda i imam volje
Da u tmini dosanjam nešto novo,
Ni nalik ovom
Što danas živimo.
Da me sreća potapše,
Makar ja to samo umislila,
Namaštala, ko što samo insan željan
Života može.

Kad se blijedo lice ka nebu zagleda
Sitna kiša zvijezda treperi,
Kao da Luna suosjeća
Vapaj moje zvjeri,
Pa pušta svoje kćeri
Da mjesto nje plaču.

Da li ti ipak imaš dušu?
Ili si samo hladna stjena slučajno otkunuta
Od Zemlje
Usporedba nije slučajna,
Jer i mi sazdani od zemlje
Često stjena postajemo.
Pa baš k’o gladan pas,
Halapljive nemani
Trgamo sopstvene temelje
Ne bi li utolili glad.

Bilješka o autorici:

Belma Zulić, rođena 1997. godine u Prijepolju, djevojka imena koje znači pun mjesec. Živi u Sarajevu, studentica Odsjeka za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Zaljubljenica u historiju Osmanskog carstva, prije svega kulturnu, i njenog nasljeđa, ne samo na ovim prostorima, već i u drugim djelovima Evrope. Pored pisanja pjesama slobodno vrijeme posvećuje učenju stranih jezika, prije svega engleskog, turskog i španskog. Dok osmanskom turskom daje posebno mjesto u svom srcu, također sanjari o tome da će uspješno uraditi vez tugre sultana Mehmeda Fatiha.

Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima. 
Hvala! ❤