Glasinačka kultura

Kultna kolica, Glasinac, starije željezno doba

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Glasinačka kultura

Glasinačka kultura definisana je pronalaskom nalaza sa Glasinca. To je kultura bronzanog i željeznog doba koja obuhvata jugoistočnu Bosnu, istočnu Hercegovinu, jugozapadnu Srbiju i sjevernu Crnu Goru. Zbog svoje velike geografske rasprostanjenosti ova kultura svoj slijed nastavlja na sjevernu i srednju Albaniju pod nazivom „Glasinac-Mati“.Za nosioce Glasinačke kulture smatra se da se radi o većem broju zajednica koje su utjecale jedna na drugu, a među kojim je najistaknutija zajednica bila Autrijatska. Glasinačko polje poznato je po mnogim gradinama, prapovijesnim nekropolama i tumulima od kamenja i zemlje. Na 1000 km2 glasinačkog područija istraženo je više  od 1000 prahistorijskih tumula. Tumuli, poznatiji kao „gromile“,  predstavljaju dio glasinačke kulture.

Prilikom izgradnje puta Sarajevo-Rogatica-Višegrad 1880. godine, austrougarski arheolog Johan Lexa, otvorio je prve tumule na Glasincu. U jednom tumulu pronašao je veoma značajan nalaz koji je obilježio glasinačku kulturu. Taj nalaz su bila kultna brončana glasinačka kolica sa predstavom barskih ptica. Pronalazak glasinačkih kolica bio je dokaz spajanja kulta obožavanja sunca i barskih ptica koje su zastupljene na tom području. Šuplje tijelo glavne ptice se povezuje sa  libacijom.  Posvećena su ritualu vožnje božanskog Sunca preko nebeskog svoda. Motiv barskih ptica čest je na predmetima ritualne namjene, brončanim i keramičkim posudama, dijelovima nošnje kao važan religijski simbol. Glainačka kolica su poseban primjer sa glasinačkog polja s obzirom da u ostalim istraženim tumulima nije pronađen nalaz ovog tipa. Kolica su najverovatnije pripadala nekoj istaknutoj ličnosti koja je imala poseban položaj i ulogu u zajedici. Danas se nalaze u Beču, Naturhistorisches Museum.


Prvo veliko istraživanje Glasinačkog polja desilo se 1888. godine od strane Zemaljskog muzeja u Sarejevu pod vodstvom arheologa Ćire Truhelke. Te godine Truhelka je istražio preko 1500 tumula. Razvoj glasinačke kulture se dijeli na pet perioda unutar kojih se nalaze faze. Razvoj glasinačke kulture se može pratiti pomoću načina sahranjivanja. Od skeletnih grobova, gdje su skeleti sahranjeni bez ikakve opreme, mnogobrojne gromile sa spaljenim tijelima do gromila sa obje vrste sahranjivanja. U rano bronzanom periodu sahranjivanje se vršilo u ispruženom stavu sa prilozimakao što su: kamene strelice, kamene sjekire, bronzani bodeži, keramika ili nakit.  Iz perioda srednjeg bronzanog doba tumuli su najčešće bili od kamena i zemlje. Od priloga iz srednjeg bronzanog doba najbrojniji je nakit, a oružja skoro pa nije ni bilo.  Tumula iz kasnog bronzanog doba ima mnogo više što upućuje na povećan broj stanovništva na područiju Glasnica. Što se tiče incineracije (spaljivanje) u željeznom dobu izvodila se na posebnim mjestima, te se pepeo prenosio naknadno na mjesto sahrane nakon čega bi bio položen u hrpu i preko stavljeni prilozi.

Istraživanjima glasinačkog područja, arheolozi su procijenili da su zajedice bile veoma vješte u zanatima na osnovu pronađenih predmeta od kombinacija bronce i željeza, zatim kovanja, motiva i dekorisanja keramike. Jedan od arheologa, Borivoj Čović, bavio se problemom etničke pripadnost nosioca glasinačke kulture. Etničku pripadnost nisu mogli imati samo Autarijati, iako su oni u tom periodu bili najugledniji i najjači, zbog velikog geografskog područja koje je zauzimala kultura.

U željeznom dobu kultura doživljava svoj procvat, od 800. do 500. godine prije nove ere.Kultura se proširila na dosta veće prijedjele. Sve se to odvijalo zbog migracija tadašnjeg stanovništva, pa su tako u različite krajeve donošene različite kulture.Kraj i smjena civilizacije na Glasincu nije dobro istražena. Jedan broj arheologa smatra da je do nestanka Glasinačke kulture došlo dolskom Kelta. Njihovim dolaskom izvršena je smjena stanovištva na Glasincu, ali do sada je još uvijek nepoznato kako je došlo do samog kraja kulture.


Autorice: Elma Šemić
Naida Fazlić

Upute na tekst:

ČOVIĆ 1987.:  Borivoj Čović, Glasinačka kultura, Praistorija jugoslavenskih zemalja V-željezno doba, str. 574-643, Sarajevo 1987. 

ČOVIĆ 1988: Borivoj Čović, Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom 1, str. 79, Sarajevo 1988.

SREJOVIĆ 1997: Dragislav Srejović, Arheološki leksikon, str. 316-319, Savremena administracija Beograd, 1997.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png


Bilješka o autoricama:

Elma Šemić rođena 1999. godine u Zenici. Studentica dodiplomskom studija arheologije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Sfera interesovanja: prahistorija i orijentalna arheologija.


Naida Fazlić rođena 2000. godine u Sarajevu.Studentica dodiplomskom studija arheologije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Sfera interesovanja: prahistorija i srednjovijekovna arheologija.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤