Poezija: Jadranka Trogrlić


Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Tuga u jesen

Jesen i ove duge kiše
donijele su tugu i nemir
u moju dušu.
Tebe nema i samoća mi
izmučenu dušu para.
Nestao je onaj moj veseli
osmijeh sa lica i jedino što se čuje
je jecaj moga srca i poneka
suza što klizne mi niz lice.
Znam… proći će ovi teški i
bolni dani, ali će vječno ostat
u mom srcu urezani.
Udaranje kišnih kapi u
prozor i poneki glas prolaznika,
na tren me povrate u stvarnost,
i osvijesti me. Da znam,
ovo nije san, koji će da nestane
kad svane novi dan.
Kao što sunce poslije kiše
zna da grane i ja čekam neke
bolje i sretnije dane.
Dane sa osmijehom na licu
i topli zagrljaj u nekom
novom voljenom biću…

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Noćas

Noćas se ponovo uvukla
tuga u moje oči,
dok uzalud bacam tužan
pogled u ljetno veče,
tražeći tebe,
tražeći tvoj dragi lik…
I dok tako polako uranjam
u tihe snove,
tražim tebe, tvoje ruke
i tvoje usne,
i pitam se gdje si,
da li si me zaboravio,
i da li me se ponekad sjetiš…
Ni sama više ne znam
da li da i dalje
razmišljam o tebi,
o nama, o našoj
neizvjesnoj prošlosti,
ili da sve zaboravim,
i da u mračnoj ostavi
moje duše čuvam
lijepe uspomene
na našu veliku ljubav…
Tebe nema,
daleko od očiju,
daleko od srca – tako kažu,
jer ne znaju da si ti
svjetlo moga sunca,
lažu… jer moje srce
samo za tebe kuca….

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png

More ti i ja

Gledam more kako se pjeni
i razmišljam o tebi i meni.
Pješčana plaža, sunčev sjaj i mi.
Ležimo zagrljeni i slušamo
kako more šumi…
Volim tu našu pješčanu plažu,
volim svako njeno zrno pijeska,
po kojem smo bosonogi trčali.
Volim to plavo more i sunce,
taj kliktaj galeba koji
leti iznad nas i te brodove
što po moru plove…
Vrijeme teče i sunce zalazi,
a mi sa rukom u ruci,
korak po korak idemo nijemo.
Iza nas jedino ostaje trag
urezanog srca u pijesku
sa našim imenom…
More, ti i ja…

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Volim proljeće

Sunce sija, sve se blješti,
vani cika i galama,
samo djeca igrom
se vesele jer proljeće
stiglo nam je.
Svi veseli, dani cvjetni,
i drveće širi grane,
za listiće razigrane.
A veseli cvrkut ptica koje
lete na sve strane,
traže sebi ljepše krošnje
pa da gnijezda sviju svoja.
I leptiri šareni sletili na cvijet,
vesele se oni sada pa lete
sa cvijeta na cvijet…
Sve se budi i sve cvjeta
primiču se dani ljeta,
al proljeće najljepše je,
sve šareno u bojama,
a miriše svaki cvijet,
a drveće lišće niže,
proljeće nam evo stiže.
Svi su vani razdragani,
razigrani, pa se
vrijeme zaboravi,
tak i igri dođe kraj…
spustila se evo noć,
u krevet se mora poć.
Moram spavat, snove sanjat,
da mi zora brže svane,
da ustanem i sva sretna
idem van, da uživam
puna sreće dok ponovo
padne veče….
jer ne mogu da opišem
koliko je u meni sreće…
da opišem to,
to što volim proljeće…

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png

Bilješka o autorici:

Jadranka Trogrlić, rođena u Karlovcu gdje i živi. Pisanjem pjesama se bavi još od 1975 godine koje pretežno objavljuje na svojoj facebook stranici i u grupama, Kulturi snova, Akvarel stiha, Poezija PLAVI SAN , Prijatelji pisane riječi, te u zajedničkim zbirkama i na blog.dnevnik.hr

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤