O poeziji i strahu

Edvard Munch, The Scream, 1893.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
O poeziji i strahu: Esej o poeziji Ervina Jahića

Osjećanje straha kao neka vrsta intime koju proživljeno iskustvo sukoba, ljubavi i užasa sa sobom nosi, u poeziji Ervina Jahića predstavlja jednu od konstatni, tema kojima se pjesnik iznova vraća. Zbirka izabranih pjesama Strah je naručitelj mjere dobila je naslov po stihu iz druge strofe pjesme Evo jedne o urednim snovima i tipičnim radnjama:

Cilj mržnje trebao bih biti sam, a ne da tako očinski nasrćem
i ljutim se, drama je to i komedija istodobno. Riječ je tek o fleki,
 sitnici, ali tko bi uvidio tada, da mi ga je vidjeti, da je obnevidio.
Tada i sada, sada i tada strah je naručitelj mjere.

Upravo je ilustracija svih odlika Jahićeve poezije, od praćenja aktualne poetske prakse do odstupanja od nje, osnovni cilj Tonka Maroevića – koji je urednik zbirke. U svom predgovoru pod nazivom Od deziluzije do nemjesta: Poetičke koordinate Ervina Jahića,Maroević potcrtava specifičnost Jahićevog pristupa poeziji, kroz zbirke Nemjesto,Kristali Afganistana, Knjiga materijala – Vikend-priručnik utopije tijela za mezimce, Biografija i auto, teOko andaluzijskoga psa nad jednom kapi, koja nikako da se otkine sa zaleđenoga vodopada. U skladu s tim, sve zbirke iz kojih nastaje i ovaj izbor iz poezije svjedoci su razvoja Jahićevog književnog izražaja, a zanimljivo je da pjesme iz njegove prve zbirke Oko andaluzijskog psa (1996) u strukturi knjige slijede nakon pjesama iz pjesnikovih kasnijih zbirki. Na taj način ovaj izbor iz Jahićeve poezije svojim završetkom otvara i nova čitanja prve zbirke, nudi novu perspektivu koja proizlazi iz čitateljevog upoznavanja sa širinom pjesnikovog opusa, tematske raznovrsnosti i pristupu poeziji. Naravno, podrazumijeva se da je naš autor samo djelimično slijedio prevladavajuće tokove; dapače, da se postupno od njih sve više odvajao u korist sasvim osobnoga pristupa, ali to nipošto ne znači da njegov izraz ne pripada ishodišno klimi i raspoloženjima,doživljajimaiiskustvima kasnog postmodernizma ili terminologijom udomaćenoj uhrvatskoj kritici “semantičkoga konkretizma” na njegovu izmaku.


Za Jahića je strah svjedok postojanja, supstanca koja životu, sreći, patnji i smrti pruža ljepotu shvaćenu kao spoj različitosti, kao višeznačnost. Pjesma pod naslovom Strahdo vrhunca dovodi pjesnikovu želju da u poeziji dočara važnost straha koji je istovremeno i motivacijsko sredstvo i sredstvo koje paralizuje. Lirskom subjektu se obraćaju anđeli, u njegovu sobu donose nebo i nude ga kao zamjenu za strah, ali on šuti, čuva svoj strah, ne da ga ni anđelima koji bi željeli okusiti mrvicu neizvjesnosti koju sa sobom nosi ovaj osjećaj.

Petkom se u sobu došuljaju anđeli.
Ništa ne govore,
iznad njih i ispod njih je nebo.
Zapravo okrajci neba.
Mi tebi nebo, ti nama strah,
Ipak kažu. Ja im samo odšutim.

U pjesmi Možeš ti to iz zbirke Biografija i auto pjesnik temi odnosa otac – sin pristupa tako što u prvi plan stavlja paralizirajući strah i osjećaj bespomoćnosti:

Pita me dijete
Moje dijete
Pita me
Pliz daj tatice
A ja samo preklano buljim

Kako navodi Matija Bošnjak u svom pogovoru pod naslovom Vjera u bliskost, jedan egzistencijalni horizont za Jahića jeste porodica, dok sa druge strane stoji prostor Istoka, što do izražaja dolazi u pjesmama iz zbirke Kristali Afganistana. Bošnjak piše: Konačno, a opet u skladu sa, takoreći, otkrićem druge polovice svijeta, Jahićeva poetika se otvara za utjecaje koji dolaze sa Istoka, preciznije, za pjesništvo poniklo na tlu klasične islamske kulture i, još značajnije, sufijskog misticizma. Tako Jahićeva poezija pokazuje iznimnu tematsku raznovrsnost, razumijevanje načina na koji funkcionišu Istok i Zapad, razumijevanje čovjeka koji je živio u dalekoj ili bliskoj prošlosti, kao i čovjeka sadašnjosti te razumijevanje njihovih sličnosti i razlika, koje do izražaja dolaze pod okriljem poezije. U skladu s tim, osnovna ideja koja prožima Jahićevu poeziju jeste razumijevanje čovjeka i vjera u njegovu snagu, što je sažeto u stihovima pjesme materijal bezuvjetnosti:

znam da smo zaboravili letjeti
ali pokušajmo


Autorka: Zerina Kulović

Upute na tekst:

Jahić Ervin: Strah je naručitelj mjere.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤