Poezija: Damir Bešlija

Egon Schiele, Death and the Maiden, 1915

Kako su odlazili stari

Prabaka je umrla ljuta na sebe i na svijet
I na Istinu otišla posvađana s krstom
I Ostroškim Vasilijem što ne mače prstom
Da joj ozdravi dijete

Zvucima pleh muzike je ispraćena.
A pranana je izadahla troma i stara
I porodica nikako iznenađena
Jer je zazivala Azraila svaki dan

Legla u snježnu raku bijelu kao ruho.
A pradedo je umro davno od kapi
U ljetni dan kada grlo suho
Kunja i čeka akšam

Mlad je umro, tad nije bilo po redu.
Drugi je umro u naslonjaču isto od kapi
Ujutro ga našli mirnog kako gleda u plafonsku gredu
On je bio najstariji.

Moj je deda umro kad smo se vratili iz njegovog grada
I dok smo izlazili iz auta zvonio je telefon
I mi smo znali da se on upokoji baš tada
Jer je dobro bio bolestan

A drugi je deda umro u pompi i sjaju kako je i živio
Nismo ga stigli žaliti od ljudi i telegrama
I ja sam komemoracije i predstave okrivio
Što ga čestito ne oplakah

I kad gledam sada i od sebe, svi su umirali po redu i uredno
Iako kad smrt krade, ona red ne redi
I dok ih se veselo sjećam naglas redam:
Daj, Bože, da se neko i rodi.


Bilješka o autoru:


Damir Bešlija
, rođen je u Beogradu 1997. godine. Rano djetinjstvo provodi u Goraždu, a srednju školu i fakultet engleskog jezika i književnosti završava u Sarajevu. Primarno se zanima za jezikoslovne discipline, prevodi sa engleskog i turskog te piše poeziju i književne osvrte.

Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤