Koordinatni sistem emocija

Gustav Klimt, Poljubac, 1908.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Koordinatni sistem emocija
Esej o pjesmama Monike Herceg iz zbirke Početne koordinate

Kako djelovati? Kako umrijeti? Kako preživjeti? Kako misliti u nasilnom svijetu, a ne učestvovati u samom nasilju? Kako se „udomačiti“ i pronaći svoje mjesto u svijetu? – samo su neka od pitanja koja u svojoj poeziji postavlja dvadesetosmogodišnja pjesnikinja Monika Herceg, čija je zbirka pod naslovom Početne koordinate odlikovana nagradom Goran za mlade pjesnike. Zanimljivo je napomenuti da je Monika Herceg studentica fizike, što se jasno odražava i u njenoj poeziji koja na jedan diskretan način pravi granicu, a samim tim i poveznicu, između objektivnog i subjektivnog doživljaja: iako smo primordijalno uronjeni u svijet koji nas okružuje, naše bivstvovanje određuje niz faktora, ono zavisi od različitih situacija u kojima se možemo naći, gdje do izražaja dolazi opozicija „mi“ i „oni“; ali i opozicija „ja“ i „oni“, moja porodica kao mikrokosmos, „ja“ kao njen sastavni dio, i „ja“ kao zaseban mikrokosmos.

Sam naslov zbirke Početne koordinate moguće je protumačiti kao svojevrsnu igru koja nas upućuje na sve ono što spada u domen golim okom vidljivog svijeta, gdje postoji jedan koordinatni sistem, gdje vlada razum i logika, dok sadržaj zbirke, pojedinačni naslovi pjesama govore o emocijama, očekivanjima, nadanjima, porodičnim odnosima, o životu i smrti, a kao primjer možemo uzeti pjesme Tuge pod noktima i Očekivanja. Pjesma pod nazivom Tuge pod noktima ilustrira način na koji pjesnikinja kroz cjelokupnu zbirku gradi neku vrstu utočišta za tugu, bestijarij za one „neželjene“, zmije, škorpione i strvinare, razbijajući time zonu konformnosti:

 ne znam otkuda ih dopremaju više
jesu li došle iz afrika australija
jesu li doletjele na skušama i somovima ili iz svih baobaba ovog svijeta izgmizale. svakako došle su u roju. umnožene. na promrzlu usnu.
pred vratima ih puštam, pažljivo umotane i ukalupljene
 prema tvom otisku i zapremnini pluća. ostavljam te govoriš mi
bog kao da razbija anđele po betonu tako rominja kiša. nemoćna si, govorim si
 ne znam otkuda ih dopremaju više. čaj od peteljki trešanja je gotov, govoriš mi. možda me utješi
pred vratima ih izuvam i izgurujem iz usta, ralice kao kad razgrću snijeg
skrećem ih sa svoje ceste. ne znam otkuda više
dolaze i dopremaju li ih iz pustoši
 i s njima strvinare i jednodimenzionalne pustinje
 kojima me raznose škorpije i zmije


Druga strofa ove pjesme pokazuje nam kako lirski subjekt ne bježi od onoga što je definisano kao neugodno i nepoželjno, već čini sve suprotno, dopušta da tuga dobije svoj oblik u množini, da postane jato, roj tuga koje putuju iz daljine i slijeću na jedan prag, na jednu promrzlu usnu. Na taj način pjesnikinja naglašava da ući u svijet ne znači promatrati ga kao nešto što je prisutno isključivo sada i ovdje, kao prostor koji se može obuhvatiti jednim pogledom na horizont, postavlja pitanje kako aktivno djelovati, i izbjeći konformizam, a ne bitisam i odvojen od drugih. Za lirskog subjekta ove pjesme mogli bismo reći da je umoran, ali ne od bježanja, već od upornog približavanja svijetu, od dočekivanja emocija. Život umornog čovjeka, kako navodi A. P. Čehov u jednom svom pismu, mora biti prikazan kao linija koja ide ka dolje, ali put ne smije biti pravolinijski. Iz njega, ponegdje i iznenada, izranja crtica koja prevazilazi i okvire papira na kojem se crta taj grafički prikaz. To je čovjek koji može doživjeti momente snažnog uzbuđenja, ali ono ne može dugo trajati i nakon njega umor udara jače i ostavlja snažnije posljedice. Upravo su ti momenti snažnog uzbuđenja ono što takvog čovjeka čini umornim, iscrpljenim.

 Kao i u pjesmi Tuge pod noktima, u pjesmi Očekivanja, lirski subjekt oneobičava svoj pogled na svijet, doslovno se zariva u zemlju, tamo gdje borave samo gliste, i progovara „odozdo“, objašnjavajući šta se desi onog momenta kada odluči izaći na površinu i biti dio jednog vrta, jednog kolektiva:

moj korijen zapušten je grad praznih limenki piva i zubate bure
koji prodaje blizinu nacrtanim pticama da nisam vječito
samo rastavljeno tijelo koje voli šutjeti
ne cvatem u proljeće već samo duboko ispod okrenem lice
na drugu stranu prevlažne zemlje i pravim se da gliste
ne govore meni
ponekad
kad imam grižnju savjesti
jer iz mene ne može niknuti dan
čupam se iz zemlje i venem
pa uzgojim na sebi sve što treba narasti
kako bi nam bio plodan vrt

Lirski subjekt se ne identificira ni sa svijetom koji se nalazi ispod zemlje – ne želi da razgovara sa glistama, međutim, ne identificira se ni sa svijetom koji se nalazi na zemljinoj površini – tu odmah uvene. On umjesto toga, on gradi svijet na samom sebi, postaje svijet u malom. Na taj način autorica pokazuje da promatrati određeni problem mimo granica površinskog, jasno vidljivog, znači prolaziti kroz njegovu strukturu, a ne ostajati na površini i mantrično se ponavljati dok riječi ne izgube smisao i postanu puki eho koji ostaje da odzvanja zonomkonformnosti.

Kako navodi Erich Fromm u svojoj knjizi Umijeće ljubavi, ljudi često nisu ni svjesni konformizma i rutine u koju su uronjeni, te djeluju poput savršeno tajmiranih mašina, jer moderni kapitalizam treba ljude koji surađuju glatko i u velikom broju, koji žele sve više i više trošiti, i čiji su ukusi standardizirani,lako podložni utjecaju i mogu se predvidjeti. Prostor konformizma je zapravo prostor u kojem jednakost znači jednolikost, a ne mogućnost izražavanja vlastitog htijenja. Zbog toga se, kako naglašava Fromm, obrazac razmjene prenosi na sve aspekte ljudskog života, što se, prije svega, tiče odnosa jednog čovjeka prema drugom. Nasuprot konformizma stoje ljudi koji žele aktivno spoznati svijet, ali se pri tome susreću sa egzistencijalnom odvojenošću i poput lirskih subjekata iz gore navedenih pjesama, postaju svjesni sebe i emocija koje dolaze do njihovog praga i kucaju na njihova vrata.


Autorka: Zerina Kulović

Upute na tekst:

Monika Herceg: Početne koordinate.
Erich Fromm: Umijeće ljubavi.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png

Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤