Divoševo evanđelje

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Divoševo evanđelje

Srednjovjekovna Bosna je bogata evanđeljima i zbornicima, ali pored onih koji su najpoznatiji drugi ne uživaju tako veliku pažnju u javnom diskursu, iako to doista zaslužuju zahvaljujući prije svega svojoj likovnoj vrijednosti. Jedno od takvih evanđelja je Evanđelje Divoša Tihoradića poznatije kao Divošovo četveroevanđelje. Prije nego što zađemo u opisivanje tog evanđelja, najprije ćemo se posvetiti vlasniku istog po kojem evanđelje nosi ime. Naime, Divoš Tihoradić je bio svjedok na povelji bana Stjepana II iz 1332. godine, kao i na povelji iz 1333. godine. Mnogi historičari su njegovu postojbinu pogrešno smještali u Završje, a jedan od prvih koji je ustanovio da Divoševu postojbinu treba tražiti u Usori bio je historičar Pavao Anđelić što je izrazito značajno kao argument da je Usora bila i u kulturnoj sferi snažno integrirana u bosanski kulturni krug iako je uglavnom uvriježeno mišljenje kako je Usora bila labavo povezana sa ostalom Bosnom. Usto, samim tim što je Divoš Tihoradić imao svoje evanđelje implicira da je bio značajan, iako se u poveljama pri nabrajanju svjedoka ne navodi njegova titula.

Kada je u pitanju evanđelje Divoša Tihoradića, ono je otkriveno tek 1960. godine, te je posljednje uopće pronađeno i identificirano kao bosansko. Evanđelje je pronađeno u crkvi sv. Nikole u Podvrhu kod Bijelog Polja na Limu, a sada se nalazi na Cetinju u manastirskoj riznici pod brojem 323. Kao i većina kodeksa srednjovjekovne Bosne, ni ovaj nije sačuvan u cjelini. Nedostaje mu početak, a osim toga tekst je isprekidan jer i unutar kodeksa nedostaje izvjestan broj listova. Evanđelje nema ni kraj pa je tako izgubljen i kolofon, za koji se pretpostavlja da je postojao pa se o njegovom naručiocu i pisaru zna samo po marginalnim bilješkama, ali se ne zna tačno vrijeme nastanka ni mjesto na kojem je kodeks pisan. U svakom slučaju, pisar je na četiri mjesta ostavio podatke o naručiocu stoga sa sigurnošću možemo tvrditi da je naručioc Divoš Tihoradić. Od cijele knjige sačuvano je samo 187 listova. Po jeziku i ostalim osobinama stavlja se u početak 14. stoljeća. Prema mišljenju pojedinih historičara umjetnosti, pisar je isti kao i kod Manojlovog evanđelja – Manojlo Grk, dok drugi smatraju da je riječ o dvojici različitih minijaturista.


Što se tiče vanjskih karakteristika Divoševog evanđelja, veličina mu je 22,5 x 16,5 cm, jednostupačno je, te je zastupljena scriptura continua, mehaničko sječenje riječi na kraju retka. Pisano je bosanskim poluustavom četvrtastog tipa, a ortografski i jezički se potpuno slaže sa ostalim bosanskim kodeksima. Napisano je na pergameni uz pisanje pojedinih riječi crvenom bojom, ali je to vjerovatno rezultat raznih grešaka u mnogobrojnim sukcesivnim prepisima. Vidljive su određene kasnije intervencije u kodeksu, poput sistemske reparacije kada je ubačeno 6 listova, vjerovatno za potrebe pravoslavne liturgije koja je mogla biti krajem 15. ili početkom 16. stoljeća. Ono što je zanimljivo jeste da je jedan dio oštećenja nastao vjerovatno namjernim kidanjem ili sječenjem pojedinih listova, ali karakteristično je da su najčešće istrgnuti listovi sa počecima evanđelja na kojima su morale biti zastavice pa je tako sačuvan samo početak Evanđelja po Marku. Također je isječen dio lista iz Lukinog evanđelja na kojem je u vertikalnim redovima ispisana Isusova genealogija. Moguće je da je korisnik pravoslavac pretpostavio herezu, pa je jednostavno isjekao list.

Rukopis je bogato oslikan, a njegov je oblik u dosadašnjim studijama okarakteriziran kao produkt zrelog romaničkog stila. U Evanđelju je oslikano šestdeset većih i šest manjih jednostavnijih inicijala, te jedno zaglavlje na početku Markovog evanđelja. Mnogobrojni inicijali u kodeksu različitih su struktura, a fantastika je zasigurno osnovni element koji ih prati. Najviše je onih sa životinjskim i ljudskim figurama jednakog broja, po dvadeset. Zatim slijede oni sa floralnim ukrasima, te oni manjih obrisa uglavnom s biljnim stilizacijama. Značaj ovog Evanđelja je uistinu višestruka.Sudeći po ornamentima, Divoševo evamđelje spada u bogato ilumirane rukopise i kao takvo bi trebalo zavrijeđivati veću pažnju kao važno kulturno-historijskonaslijeđe srednjovjekovne Bosne, a pored toga je značajno u proučavanju slavistike uopće iz razloga što na osnovu ovog i sličnih evanđelja slavisti imaju bolji uvid u to u kojem pravcu se razvijala bosanska pismenost.


Autorica: Amina Abaspahić

Upute na tekst:

Pavao Anđelić: Postojbina i rod Divoša Tihoradića.
Mazrak Ema: Prilog proučavanju iluminacija evanđelja Divoša Tihoradića.
Kuna Herta Srednjovjekovna bosanska književnost.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png

Bilješka o autorici:

Amina Abaspahić je rođena 1999. godine u Sarajevu gdje je završila osnovno i srednje obrazovanje. Trenutno studira na dodiplomskom studiju na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Sfera interesovanja joj je medievalna historija sa fokusom na Bosnu u razvijenom srednjem vijeku i umjetnosti srednjovjekovne Bosne.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png

Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤