Proza: Sanel Delić


Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Industrijska Zona

Melankolično sivilo tame nadvijeno nad građevinama ostavljenih u ehu prošlosti. Dolazak novog doba, eksplotacija čovjeka kao resusra. Ideja – resurs  za prodaju. Metafizika ostavljena po strani.  Doba metoda, putokaz za razvijanje sredstava koje trebaju inkarnirati ideju u materijalni svijet. Komunikacija putem simbola. Novac, papir kojem se pripisuje najveća vrijednost. Sva ideja razmjene sabrana je u njemu. Nužan za brži i efikasniji način obavljanja razmjene potreba. Skupljanje vrijednosti za sebe, svoje biće. Više vrijednosti popunjavaju prazan prostor ličnosti ovisne o novcu. Biće sačinjeno od njega ima jednaku vrijednost kvantiteta koji se sadržava u pojedovanju novca. Kupovinom svete vode , oskrbljujemo vlažnost duha.

Ulazak u puteve svetinje, manipulacija duhom. Pravljenje svog trenutka zvanog brend; nakon što slijedi trend. Popust na kupovinu. Rabljenje tehnike za bolju prodaju. Pravljenje mosta do puta transcendentalnog. Izlazak iz sobstva. Razvijanje supstanci za prevazilaženje prepreki. Obustavljanje drugih puteva koji mogu narušiti korporaciju. Tabletom do ozdravljenja. Novi pomazanik. Vjera više nije potrebna za ozdravljenje; dovoljno je uzeti ekstazu u kapsuli. Stvaranje svoje metafizike, ili čak odbacivanje. Koliko god se čvrstom činilo, šapati onostanog ruše sisteme novo kreiranih ideologija, udaraju u bubnjiće onih koji ne žele da čuju. Želja za podčinjavanjem prirode; tlačenje zbog kompleksa nesigurnosti. Možda se javlja strah od prirode da nas uništi; razlog za robovanjem nad prirodom. Time uništavamo sami sebe. Ego, prevelik da prihvati da je dio jedinstva. Strah od smrti, neizbježnog što nas čeka. Korak ka mijenjanju udova u robotske dijelove. Borba protiv kraja. Traženje alternative u drugim putevima za izbavljenje.


Filozofija uviđa da je to prirodno, nudi način prihvaćanja i življenja – biti svjestan svoje smrtnosti. Umjetnost čini život povoljnijim; ocrtavanje unutrašnjih strahova. Religija nudi izbavljenje od smrti kroz smrt. Bez konkretnog dokaza da li uopće postoji besmrtnost u zagrobnom životu. Skrivena civilizacija u Hadu ostaje nijema prema živima. Znanost, kao put koji bi nas trebao izbaviti od smrti. Polaganje nade u nju za spasenjem za vječnog života.  Nastaje nova filozofija, ona koja ne govori o smrti. Kako se nositi sa vječnim životom. Da li će čovjek priželjkivati kraj. Poželjena smrt. Mrtvi šute, živi pitaju. Prva ideja, razapeta na trgu među svim idolima. Vidjeti pad radi samog pada; superiornost potvrđena na osnovu drugog dok ide u ponor. Udarac od tlo; suosjećanje onoga koji diže. Sadizam nad drugim; strah od zamjenjivosti. Ego koji je bitan samo sebi; nadmetanje drugima kako bi popunio (svoju) prazninu. San, stanje povratka u ništavilo. Svijest u stanju nebitka – prividna smrt. Vraćanje u svoj prvobitni položaj uma.

Borba sa strastima za očišćenje svijesti. Egoizam, imitacija posjedovnja ništavila. Želja za oslobođenjem od života, pronalazak nirvane. Meditacija, put ka spokojstvu uma i tijela. Pilule, novi metod meditacije. Spasenje na osnovu sredstva van svog jastva. Ovisnost o drugom, a ne o samome sebi. Nepotpuno jastvo traži bijeg. Doživljava nove bolesti koje napadaju nova mjesta – um. Emocionalna strepnja, uzburka vodu koja mirno žubori. Pronalazak balansa izbeđu emocije i (raz)uma. Razum treperi zbog emocionalnog disbalansa. Kaos osjećanja šalje signale razumu pri procesuiranju impresija doživljenih dualizmom subjektivnog koji shvaća sebe, sobstvo, i  (samo)eksterno doživljeno. Ja kao cjelina koje pulsira u glavnom sistemu obrađivanja podataka i informacija. Dijalektika povijesti (vlastitih ljudskih doživljaja) i historije (ljudske vrste koja djeluje kao takva). Zaboravljene povijesti kroz historiju djeluju iz tame ponora pružajući kandže savremenom čeljadu preplašenog od turbulencije slika koje gleda pred sobom. Možda zato nas historija ne uči životu, jer njena nemogućnost jeste što je njena esencija prošlog karaktera. Utvara mrtvog stravična ukazana živom svjedoku.

Eksplotaciji ne može umaći čak ni ono što počiva u sjenama. Ponovno oživljavanje radi uporabe i koristi je kotač sa više obrtaja u vremenu – sve dok na kraju ne presuši izvor. Čovjek koji se vraća starim navikama i stanju mišljenja u vremenu sreće bježi u sigurnije skolnište. Bijeg od sadašnjosti, nemoć izvazvana strahom da se suprostavi  prepreci. Iskorištavanje mrtvih ideja u svrsi službe aktuelnim ideologijama sukoba. Sve je resurs, po prošlosti samo treba dobro zaroniti i kopati. Tim metodom se neće rađati nove ideje progresa, jer sjeme biva uništeno stalnim kopanjem. Istina prepreke se mogu prevazići preturanjem starih stvari zakpanim u tlu radi vrsi pronalaska  sjemena (odgovora), ali se u zemlji ne streba živjeti. Ona je rezervisana za mrtve, živi obitavanju na njoj.


Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png

Bilješka o autoru:

Sanel Delić, rođen 1993. godine, živi u Brčkom gdje je završio srednju školu Gimnazija Vaso Pelagić – opći smjer. Nakon mature upisuje Filozofski fakultet u Tuzli odsjek filozofija-sociologija. Odbranu diplomskog studija brani na temu Božiji atributi: jedinstvenosti, trojedinosti i imanencije iz predmeta Srednjovjekovna filozofija. Učestvovao je u simpozijumima na Filozoskom faklutetu na temu  svojih radova: Descartesova filozofija cogita ; Ničeova estetika i etika; i na knjigu Šta je etika od prof. Arne Johan Vetlesena.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤