Poezija, prostor i vrijeme

U mom svetu pošteni
stižu do vrha brda
ali ne ostaju tu sami,
već pružaju ruku drugima.
Ovde sunce svojim dugim rukama
grli sve oko sebe
i ljubi talase u kojima ja plivam.


Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Poezija, prostor i vrijeme
Esej o zbirci poezije Prostori, Željane Vukanac

Zbirka poezije pod naslovom Prostori pjesnikinje Željane Vukanac, pobjednička je zbirka konkursa za književnu nagradu Slovo Gorčina, a objavljena je 2019. godine. Zbirku čine četrdeset i tri pjesme podijeljene u pet ciklusa: U ovom svetu ima još nekoga sem nas, Prostori, Čujemo se, U ovome smo zajednoi Osunčani snovi. Kako navodi Milica Nikolić koja je za ovu zbirku napisala predgovor: Prostori nam poručuju da su prostori i mesta na kojima živimo, ali i mesta u nama, ona koja smo napravili u koautorstvu sa ljudima koji sačinjavaju naš život i s kojima protiče naše vreme.

Prostori Željane Vunakac istovremeno govore o prostorima koji se mogu ucrtati na geografsku kartu, ali i o onima koje gradimo u sebi, te u zajednici sa drugima. Jedna od tema koja se provlači kroz cjelokupnu zbirku jeste upravo zajedništvo, komunikacija kao osnova postojanja. Zbirka počinje pjesmom Migracije, gdje lirski subjekt čitateljima i čitateljicama prenosi svoj doživljaj svijeta, a to je neka vrsta sinteze sa vremenom i prostorom, trenutkom koji jeste, koji je bio i koji će biti, sa pustinjom i sjevernom tundrom:

Ako sam bespovratno izgubila
oblik svoga tela u oblaku mlatarajućih kostiju
zamisliću da ležim u koži irvasa
sušim njegovo meso na vetru
i pevam uz titraje severne svetlosti.


Lirski subjekt nije samo “sadašnji”, u sadašnjosti, on je i u prošlosti i budućnosti, postaje amorfno biće sa hiljadu očiju koje nastoji obuhvatiti prostor čovjekovog postojanja. Mogli bismo reći kako cjelokupna zbirka djeluje poput lirskog subjekta ove pjesme, pruža ruke i traži komunikaciju s drugima. U skladu s tim, pojedine pjesme, kao što je, naprimjer, pjesma Maks i njegova svijest,govore o “običnom”, “malom” čovjeku, dodatno konkretiziraju način na koji lirski subjekt komunicira sa svijetom koji ga okružuje. Zbog toga će se u ovoj pjesmi nekoliko puta ponoviti stihovi Maks je običan građanin / nije ni Jevrej ni Ciganin ni Goranac.

Komunikacija zahtijeva razumijevanje raznolikosti, dijalog kao prožimanje i želju za shvatanjem bez predrasuda i donošenja konačnih sudova, a to je ono čemu teži zbirka Prostori, gdje se kao moto mogu izdvojiti istrajnost, bliskost i zajedništvo. Prije svega, tu je istrajnost, ,aliiurazumijevanjusvogpripadanjasvijetu, razumijevanju sebe kao bića koje može uticati na prostore i ljude oko sebe, što je opjevano u pjesmi Istrajnost:

stojimo suviše blizu jedni drugih
 i suviše blizu vode
da ne razlikujemo
 miris vlage od mirisa naših tela

Njegovati fluidnost, biti poput vode, teći i dodirivati, prilagođavati se prostorima i vremenima ne znači pomiriti se sa nekada surovom svakodnevnicom, svijetom onakvim kakav jeste, već razumjeti njegovu kompleksnost i stvoriti vlastiti svijet, prostor u kojem se sve kreće, živi. Zbirka pesama Prostoriu celini je posvećena interpretaciji različitih prostora i vremena u nama i oko nas.Zbirka završava pjesmom Vrteška koja do vrhunca dovodi ideju fluidnosti, kretanja i zajedništva. Lirski subjekt poziva svog sagovornika, kao i nas čitatelje, da se Vrtimo zajednoi držimo za ruke, dok oko nas istovremeno padaju snježne pahulje i cvijeće kojima se pridružuju riječi, brkovi i trepavice, koža, usne i pogledi, koji otpadaju od tijela, upravo u zanosu zajedništva


Autorka: Zerina Kulović

Upute na tekst:

Željana Vukanac: Prostori.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png

Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤