Pohlepna ideologija

José Clemente Orozco, Prometej, 1930.

This image has an empty alt attribute; its file name is kjhkhkkhc48d.png
Pohlepna ideologija

Sedam smrtnih grijeha: Ponos, Pohlepa, Zavist, Bijes, Požuda, Proždrljivost i Lijenost u klasičnom, hrišćanskom smislu predstavljaju glavne prekršioce morala koje vjernik mora izbjeći, inače ne može izbjeći boravak u Paklu. No, preuzimanje sedam smrtnih grijeha iz moralnog konteksta u kontekst ideologija, može se kreirati pedagoško sredstvo prikazivanja pojedincu kako najlakše izbjeći zalaženje u zablude raznovrsnih ideologija.

Pohlepa kao smrtni grijeh dolazi odmah iza Ponosa, ali što je česta pojava u jeziku simbola, to nije samo puka slučajnost. Pohlepa je veoma slična Ponosu, a glavna razlika je u tome što je Ponos zadovoljan samim sobom (kao što je i Ponosna ideologija zadovoljna samom sobom), a Pohlepa polazi iz toga da ona zaslužuje masovno prikupljanje bogatstava. Slično je i sa Pohlepnom ideologijom. Ona će čitav okolno svijet pokušati staviti pod svojim imenom. Takve su obično velikoideologije koje pod svojim imenom pokušavaju svesti skoro čitavu ljudsku prošlost i prostore na planeti Zemlji. U početku se čini da će biti zadovoljne onim što preuzmu, ali Pohlepa ne bude nikada zadovoljna i polako širi svoje granice i prikuplja pojmove pod svojim imenom. U jednoj tački vremena to budu određene teritorije i slavne ličnosti, ali njihovim preuzimanjem počnu željeti i ostale teritorije i slavne ličnosti.


Velikodržavne ideologije su uzete samo kao najbolji primjer Pohlepne ideologije, ali takve vrste ideologije mogu biti i van političke sfere shvatanja svijeta. Sve što nema konkretnu definciju, svi apstrakni pojmovi, lako mogu postati izvor Pohlepne ideologije jer kad je nešto apstraktno ili teško za definisati, svoj smisao će pokušavati ostvariti širenjem svog imena iznad konkretnih pojava, konkretnih predstava, konkretnih pojmova i slično. Kad je nemoguće da Pohlepna ideologija nešto prisvoji sebi, ona lako postaje i Bijesna ideologija, pa se stoga može reći da se pobjedom nad Pohlepnom ideologijom postiže i pobjeda protiv potencijalne Bijesne ideologija. Ovo se može uporediti sa smrtnim grijehom Zavisti, ali ne nužno i sa Zavidnom ideologijom, jer Zavist teži uništavanju onoga što zavidan čovjek ne može postići, ostvariti ili prisvojiti. Čitalac u ovom trenutku može obratiti pažnju na redoslijed navođenja smrtnih grijehova i primijetiti da redoslijed svih sedam smrtnih grijehova kazuje jednu priču, također i ovi eseji Sedam smrtnih grijeha ideologije kazuju svoju priču, ne u redoslijedu objavljivanja, već u redoslijedu shodnom redoslijedu samih smrtnih grijeha.

Ljudi su skloni tome da se uvijek inertno ili u inatu pridržavaju svoje lične perspektive. Ta ljudska priroda je plodno tlo za razvoj Pohlepne ideologije. Ne smatra se bez razloga strah od nepoznatog najstarijim i najsnažnijim strahom. Iako ga možda ne osjećamo, nesvjesno nepoznatost stavljamo u poznato svojim iskustvom, ali tako ne stignemo nepoznato pomno istražiti i analizirati. Ako smo uvijek svijesni nesavršenosti svoje perspektive, teško ćemo moći i postati žrtve Pohlepne ideologije, s toga se preporučuje uvijek u svojoj glavi ostaviti prazan prostor u kojem se nalaze mogućnosti greške, nedovoljnog trenutačnog nivoa svijesti ili nepoznate informacije. Kao što Pohlepa nastaje iz Ponosa, tako se sviješću o nesavršenosti pojedinačne perspektive sprječava razvoj Pohlepne ideologije. Lakše je prihvatiti nepoznato, na kvalitetan način nepoznatost pretvoriti u poznatost ako se svjesno omogućuje prostor u koje će nepoznato zaći, bilo to nepoznato neka informacija za čije postojanje nismo ni mogli biti svjesni ili je to nepoznato lakše osmotriti sa boljeg nivoa svijesti i shvatana svijeta.

Dobar nepolitički primjer Pohlepne ideologije su nauke. Svaka nauka je u toku svog postojanja imala onaj trenutak kad je pokušala sve u svijetu objasniti samom sobom ili je svoje područje proučavana pokušavala staviti kao najbitnije od svih drugih područja proučavanja, tj. određena nauka da je pokušavala sebe pretvoriti u jedinu nauku. Nije neobično što takvo ponašanje zvuči kao ponašanje religija. U konačnici, Pohlepnu ideologiju nije teško pobijediti, ali zato kad ona zauzme korijenje postaje jedna od najotpornijih i najjačih oblika iskvarene ideologije.  Također, da se tlo ne čini pogodnim za razvijanjem Pohlepne ideologije, potrebno je pokušavati uz priznavanje grešaka praviti most apstraktnog i konkretnog, te biti svjestan njihove razlike.


Autor: Luka Bošković
This image has an empty alt attribute; its file name is kjhkhkkhc48d.png

Bilješka o autoru:

Luka Bošković, rođen u Sarajevu kao Blizanac u podznaku Lav, je student arheologije i historije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Osim studiranja, bavi se pisanjem (pretežno pjesama koje objavljuje na FB stranici: Lux Noctis – Poezija), učenjem jezika (trenutno uči kineski jezik) i skupljanjem knjiga. Trenutno izvršava funkciju predsjednika Studentske asocijacije studenata Filozofskog fakulteta. Također, član je MENSA-e.

This image has an empty alt attribute; its file name is kjhkhkkhc48d.png
Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤