Jacques Le Goff: Aristotel, povratak lijepom govorenju
Leonardo Bruni je objavio u Firenzi novi prijevod Aristotelove Nikomahove etike. Prema njegovim riječima, posao se nametnuo jer je raniji prevodilac Robert Grosseteste (a ne Guillaume de Mo-erbeke, kako se vjerovalo) koji je prijevod radio za svetog Tomu, slabo poznavao i grčki i latinski, činio greške i pisao barbarskim jezikom. Kardinal Alonso Garcia iz Kartagene, biskup Bur-gosa i profesor na sveučilištu u Salamanki, oštro mu je uzvratio.
Uočio je ispravno da je spor izbio između oblika i suštine. Za humaniste oblik je sve, za skolastike on je tek u službi mišljenja. Moj je odgovor, kaže Alonso Garcia, da Leonardo, premda pokazuje dovoljno rječitosti, dokazuje malo filozofskog obrazovanja. Otkriva one aristotelovske misli koje je humanist iznevjerio u traganju za lijepim rečenicama i uzima u obranu ranijeg prevodioca čiju namjeru ovako tumači:
On nije Aristotelove knjige samo prevodip s grčkog na latinski, već ga je i tumačio što je moguće istinitije, pa mu ni najveća otmjenost, ni najljepši ukras ne bi štetili da se htio njima koristiti… Ali stari tumač koji je nadasve bio zaokupljen filozofskom istinom, nije htio preobilje ukrasa da bi izbjegao greške u koje je ovaj zapao. Dobro je uvidio, naime, da latinski jezik ne može težiti istom izražajnom bogatstvu kao grčki.
Humanistu je održao i predavanje iz historijske filologije: Latinski jezik nije prestao posuđivati ne samo od Grka, već i od barbarskih naroda i svih drugih naroda. Jednako se kasnije obogatio galskim i germanskim riječima. Kad postoji pučki kratak i točan ekvivalent, nije li bolje usvojiti ga umjesto posegnuti za dugačkim perifrazama na klasičnom jeziku?
Jednako prigovara i skolastik Jean Mair razlju-ćen porugama što ih erazmovci i fabristi upućuju na račun nezgrapnosti gotskih jezika: Nauci nije potrebno lijepo govorenje.
Nema sumnje, skolastički je latinski jezik umirao i bio još samo izrazom nauke koja je također bila fosil. Pučki jezici kojima pripada budućnost stjecali su dostojanstvo čemu će pridonijeti i mnogi humanisti. Međutim, tek humanistički latinski jezik učinio je latinski konačno mrtvim jezikom. Oduzeo je znanosti jedini internacionalni govor koji je uz brojke i formule mogla imati. Učinio ga je zastarjelim blagom jedne elite.
Izvor: Jacques Le Goff: Intelektualci u srednjem vijeku.
Dunjalučar 