Anaksimandrova teorija o porijeklu živih stvorenja

Evolution, Serhii Kulyk

Anaksimandrova teorija o porijeklu živih stvorenja

Drugi filozof iz Mileta, koji je u sposobnosti apstrahovanja i u vezanosti konstruisanja, kao i u izboru svoje prasupstancije, Taleta daleko nadmašio, matematičar, astronom, geograf, metereolog i filozof Anaksimandar. Taletov sugrađanin, prijatelj i učenik, najgenijalniji i najimpozantniji lik među miletskim misliocima. Apolodor Atenjanin u Kronikama za Anaksimandra, tvrdi da je druge godine pedeset osme olimpijade (547./6. godine pr.n.e.) imao šezdeset i četiri godine i da je malo zatim umro (a u punoj je snazi bio nekako u vrijeme Polikrata, tiranina (vladara) sa Sama). Apolodorovo svjedočanstvo nas upućuje na to da je Anaksimandar rođen ili 611. ili 610. godine pr. n. e..

Godine njegove smrti kako kazuje Damir Marić je teže odrediti, ali veliki broj stručnjaka smatra da to što se u svjedočanstvu kaže da je umro ubrzo, znači zapravo da je umro u navedenoj godini olimpijade ili pak u sljedećoj , odnosno, 546. ili 545. godini pr. n. e. Naša znanja koja posjedujemo o Anaksimandru, kazuje Željko Kauleđrović slično kao i kada je Tales u pitanju, manje ili više izravno se oslanjaju na Aristotelove zabeleške. Preciznije rečeno, ni Anaksimandar ni Anaksimen ne pominju se ni kod jednog autora pre Aristotela.

Kao i drugi grčki filozofi učestvovao je u javnom i političkom životu grčih polisa, te je bio glavar miletske naseobine u Apoloniji (na obali Pontula). U velikoj bizantskoj enciklopediji Suidas navodi se da Anaksimandar, Praksijadov (sin), filozof iz Mileta, bio je Talesov,rođak, učenik i sljedbenik. Prvi je otkrio ravnodnevicu, obratnice i sprave za mjerenje vremena, a Zemlju je postavio posve u sredinu (mira). Uveo je gnomon i jednom riječju razložio je nacrt geometrije. Napisao je (djela) 0 prirodi, Okretanje Zemlje, O zvijezdama stajačicama, Kugla i neka druga. Ipak, kako Marić primjećuje čini se vjerovatnijim da ovi naslovi dolaze iz kataloga aleksandrijske biblioteke i da zapravo predstavljaju dijelove jedne Anaksimandrove knjige, koja, u skladu s vremenom u kojem je živio, nije imala naslov. Često se ova Anaksimandrova knjiga spominje pod naslovom O prirodi. Anaksimandar je filozof za kojeg sa izvjesnošću možemo kazati da je nešto napisao i prvi autor od koga postoje sačuvani pisani tragovi.


Anaksimandar je, dakle, od Helena koje znamo prvi se usudio izdati spis napisan o prirodi , te on kao takav ujedno predstavlja i prvi pisani spis pisan u proznoj formi, te su ga kao prvi sistematski spis cjelokupne helenske filozofije poznavali onomad, ali i studirali, Platon, Aristotel, Teofrast i dr., ali ni dvadesetak vjekova poslije neće prestati da začuđuje. Anaksimandrova knjiga, na osnovu danas dostupnih svjedočanstava kazuje Damir Marić sadržavala je objašnjenje nastanka svijeta (kozmogoniju); opis kozmosa kakav je sad u razvijenom stanju, tj. opis oblika zemlje i njene pozicije, pozicije nebeskih tijela u odnosu na Zemlju i njihove udaljenosti (kozmologiju); objašnjenje nastanka živih bića, uključujući i čovjeka; te objašnjenja meteroloških fenomena kao što su grom, munja, vjetar, itd

Anaksimandrove smjele spekulacije o postanku svijeta i njegovoj uređenosti kako ih karakterizuje Barnet imaju krajnje smio karakter, vrhunac te smjelosti kazuje Barnet dolazi izražaja u Anaksimandrovoj teoriji porijekla živih stvorenja. Anaksimandar je smatrao da su iz vode i zemlje zagrijavanjem nastale ili ribe ili ribama vrlo slična živa bića; u njima su se začeli ljudi i plodovi u njima zadržani su do spolne zrelosti; istom tada su se raspukla i izašli su muškarci i žene koji su se već mogli othranjivati.

Slično ovome nas obavještava i Hipolit, naime on kazuje da je Anaksimandar smatrao da živa bića nastaju (iz vlage) koja hlapi (pod djelovanjem) Sunca. Čovjek je u početku bio sličan drugom živom biću, to jest ribi. Uočivši čovjekovu inferiornost u odnosu na druga živa bića u smislu njihove (ne)prilagođenosti na okolinu i njihove potrebe za staranjem jednih o drugima Anaksimandar je smatrao da je čovjek u početku nastao iz drugačijih živih bića (i) dok se otada ostala (bića) sama od sebe odmah hrane, samo čovjeku treba dugotrajno dojenje. Zato se, da je od početka bio takav (sc. kakav je danas), ne bi nikada održao na životu. Anaksimandrovo učenje o nastanku živih bića (životinja i čovjeka) je kako kazuje Marić izazvalo mnogo rasprava, najprije stoga što se čini kao da je preteča teorije evolucije.

Drugi pak smatraju da Anaksimandrovi izričaji predstavljaju mitsku borbu za opstankom. Anaksimandar je svakako razumijevao ideju o prilagođavanju okolini i mogućnosti da se ona pripitomi za potrebe čovjeka, kao i tezu o opstanku najsposobnijih i da je uvideo da viši sisari nisu mogli predstavljati prvobitan tip životinje. Iako nam svjedočanstava antičkih pisaca koja posjedujemo, ne daju konačan odgovor na pitanje da li je Anaksimandar smatrao da životinje evoluiraju, te da li je i čovjek proizvod procesa evolucije, njegova zasluga je u tome što je on prvi pokušao na racionalan način, ne pozivajući se na mitologiju i religiju, objasniti nastanak životinja i ljudi.

Već u drugom filozofu, miletska filozofska škola kako kazuje Đurić pokazuje visok intelektualni nivo helenskog duha, jer njegova slika sveta ima istinski metafizičku dubinu i strogo konstruktivno jedinstvo … njegova prasupstancija iz koje izviru i u koju uviru sve stvari nije istovetna ni s jednom pozitivnom materijom, nego je nešto što nije u iskustvu dano, najviša apstrakcija koja je uopšte moguća. Na primjeru Anaksimandrove filozofske misli kazuje Škuljević kliče dijalog s ranim grčkim mišljenjem, on slovi kao najstariji predstavnik zapadnjačkog mišljenja čije su mudre izreke upravo danas filozofski rezonantne.


Autor: Senad Arnaut

Upute na tekst:

Diels: Predskokratovci (Fragmenti).
Dž. Barnet: Rana grčka filozofija.
D. Marić: Anaksimandar.
M. N. Đurić: Istorija helenske etike.
Ž. Škuljević: Obezdrumljenost.
Ž. Kaluđerović: Rana grčka filozofija.

Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤