Požudna ideologija

José Clemente Orozco, Mural Omniciencia, 1925.

This image has an empty alt attribute; its file name is kjhkhkkhc48d.png
Požudna ideologija

Sedam smrtnih grijeha: Ponos, Pohlepa, Zavist, Bijes, Požuda, Proždrljivost i Lijenost u klasičnom, hrišćanskom smislu predstavljaju glavne prekršioce morala koje vjernik mora izbjeći, inače ne može izbjeći boravak u Paklu. No, preuzimanje sedam smrtnih grijeha iz moralnog konteksta u kontekst ideologija, može se kreirati pedagoško sredstvo prikazivanja pojedincu kako najlakše izbjeći zalaženje u zablude raznovrsnih ideologija.

Požuda na prvu pomisao se asocira na seksualnost i pretjerivanje u seksualnim užicima, ali Požuda kao smrtni grijeh ima širi kontekst koji se rjeđe veže za sami grijeh, ali svakako spada pod njegovo ime. Požudan čovjek može umjesto seksa biti opsjednut i pretjerano željan moći, novca (što se samo u nijansi razlikuje od samog smrtnog grijeha Pohlepe), utjecaja, droge itd. Uglavnom, pretjerana žudnja ka bilo čemu. U kontekstu zabluda u ideologijama, Požuda je možda najjednostavnija za iskoristiti u tu svrhu. Ideologije, kao što je većini poznato su skup ideja ili kolekcija određenih vrijednosti. Podrazumijeva se da čovjek teži ideji radi same ideje (umjetnost radi umjetnosti, znanje radi znanja, moć radi moći itd) ili da teži postići ciljanu vrijednost (skromnost, darežljivost, razumno rasuđivanje…) Požudna ideologija, manje-više, može biti bilo kakvo vjerovanje koje izlazi iz konteksta spomenutog u prošloj rečenici.


Najlakše za objasniti šta može biti Požudna ideologija je ako se za primjer uzme da je nečija glavna ideja biti umjetnik, bilo to pisac, slikar, pjesnik, režiser, glumac, pjevač i slično. Ako se neko pridržava stava „umjetnost radi umjetnosti“, ali sama umjetnost nije njegova ili njena vodilja brzo se iskvari ideja umjetnosti u toj osobi. Kao što se požudnim osobama desi da čin ili predmet kojem oni pretjerano teže ili pretjerano obavljaju postane nakon određenog vremena bezvrijedan ili isprazan, tako i  umjetnik za primjer izgubi osjećaja vrijednosti za umjetnosti ako sama umjetnost bude svedena kao sredstvo za ostvarivanje slave, bogatstva ili pozicije u društvu.  Sa vremenom stvarana umjetnost prestaje biti zasebno djelo i postaje biti kopija onoga što je donijelo umjetniku sam cilj. To nužno ne mora biti loše, ali rijetko će ostvariti bezvremenost kakvu većina umjetnika teži.

Dobar primjer je i parola „znanje radi znanja“ koja se često pripisuje naučnicima i filozofima iz prošlosti. Ne da su oni tu parolu sebi često govorili ili da su svjesno svakodnevno u nju vjerovali, već u smislu da su oni imali određenu težnju ka istini, te da približavanje toj istini dolazi iz njihov motivacije da ju spoznaju, ali ne da se njome okoriste. Često se smatra, mada ne mora nužno tako i uvijek biti tačno, da su oni bili uspješni i proslavljeni naučnici i filozofi jer je ta istina, ta spoznaja, to ciljano znanje njima bila glavna ideja vodilja i da umjesto se njome okoriste, da postanu njeni glasnici. Naravno, nisu svi naučnici i filozofi bili proslavljeni za svog života, ali su njihova imena i djela, a ponekad i njihove osude za zloupotrebu istih, opstala do danas radi tih otkrića. Možda ste upoznati s Oppenheimerovim govorom „I am become Death“, ali ako niste, preporučeno je da pogledate i poslušate. Oppenheimer se smatra „ocem nuklearne bombe“ i taj govor, njegova reakcija na razornu moć nuklearne bombe je odlična lekcija za sve koji znanju pristupaju ne radi samog znanja, već radi njegove (zlo)upotrebe.

Kao što je često da ljudi iz straha od činjenja Požude kao smrtnog grijeha pristupe potpunoj suprotnosti, tj. voljnoj borbi protiv bilo kakvih želja, težnji, pa čak i osjećanja, tako je i moguće da se pogrešno protumači šta je tačno Požudna ideologija i po čemu ona može biti štetna. Može se tvrditi da ne postoji čovjek bez želja, tako se može tvrditi da ne postoji čista ideologija radi ideologije ili vrijednost radi vrijednosti. Uvijek možemo uz postizanje nečega blago željeti da se usput pojave i drugi rezultati (novac ili slava za primjer). Tako u borbi protiv Požudnih ideologija nije preporučeno da se posveti energija i vrijeme u stalnoj borbi protiv želje za usputnim ostvarivanjima, kao što se i u borbi protiv Požude ne preporučuje da čovjek u sebi uništi bilo kakve želje ili osjećanja. Potrebno je da čovjek bude svjestan kakve usputne ciljeve želi ostvariti određenim idejama ili vjerovanjima jer i oni sami nam govore ko smo i čemu težimo, ali ne treba ugrabiti ideju ili vrijednost i spustiti je na nivo sredstva jer ipak, usputna ostvarenja su usputna ne zato što su oni samo naše odredište.


Autor: Luka Bošković
This image has an empty alt attribute; its file name is kjhkhkkhc48d.png

Bilješka o autoru:

Luka Bošković, rođen u Sarajevu kao Blizanac u podznaku Lav, je student arheologije i historije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Osim studiranja, bavi se pisanjem (pretežno pjesama koje objavljuje na FB stranici: Lux Noctis – Poezija), učenjem jezika (trenutno uči kineski jezik) i skupljanjem knjiga. Trenutno izvršava funkciju predsjednika Studentske asocijacije studenata Filozofskog fakulteta. Također, član je MENSA-e.

This image has an empty alt attribute; its file name is kjhkhkkhc48d.png
Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤