
Bisera Alikadić, rođena u Livnu 1939. godine, jedna je od najpoznatijih bosanskohercegovačkih spisateljica. Objavila je romane Larva i Krug, te zbirke poezije Intonacije, Noć i ćilibar, Kapi i mahovina, Drhtaj vučice, Raspeće, Pjesme, Dok jesam ciganka, Ne predajem se, Grad Hrabrosti i Knjiga vremena. Njena djela su prevođena na niz svjetskih jezika, uključujući engleski, francuski, njemački, turski, poljski, makedonski, španski, itd. Poznata je i kao spisateljica nekoliko zbirki pjesama i priča za djecu, a pisala je i radiodrame. Članica je Društva pisaca Bosne i Hercegovine.

Oratori
Sve nas više priča
Sami sa sobom.
A i s kim će?
Oni sa televizora
Na rasplakanog autsajdera
Viču: -Tiše,
Ne muti, naša se mora
Jasno čuti.
Autsajder ne zna
Bi li kakio ili piškio.
Ugasi TV.
Na ekranu kao na lošem špiglu
Ugleda svoju sjenu
I dovikne joj:
Marš u materinu!

Jeka
Umro čovjek u pedesetoj.
Brzo, kako to ide u pedesetoj.
Godinu kasnije preminu mu žena.
Mjesec potom, sin im se
Predozira.
Starica Brana na balkonu
Zalijeva cvijeće.
U saksijama caruju boje.
Pokojni, željeli Branu
Da dohrane,
Stan da im ostane.
Cvjetovi ječe.
Ko da išta razumije?

Dan
Dan protrči kao bijesna kobila.
Samo joj vidiš dvije polutke
I rep.
Rep svega nedovršenog.


Sarajevski tramvaj
Proljeće se podastire beharom.
Žuto šiblje šiklja
Kao iz Himenesove pjesme.
Tramvaj je olinjala munja,
Ipak, grad na djelu.
Na krilu Zemlje, koja kruži,
Sve kruži.
Tramvaj su upucavali.
Palili ga!
U njemu ranjavali
Ubijali.
Ni oni, ni mi
Na BIJELOM KONJU.
Ali, mi, nekad ludi i hrabri,
Sad ko zna kakvi,
Opet u tramvaju.
…A, i oni se «šlepaju».

Zapis
Sva umnožavanja mora
Ne bi mi mogla reći
O životu i ljubavi
Kao moja majka
Kada mi već ostarjela pričala
Kako je otac dozivao nježno,
Doticao i šaputao:
Hajdemo praviti bebu…
Na mojoj vitrini
Porcelanska lutka,
Plišana mačka,
Požutio popis ljubavnika
I veseo listić:
GUMA GLAVU ČUVA!

Skoro pa hropac
Gospode, zašto im dade riječ?
Ili ti je oteše?!
Zašto progovoriše?
Zašto podlost svoju
U riječi pretvoriše?
Gospode, drhtim
Kao topli komad kurbana,
Netom odsječen od cjeline svoje.
Da mi je pobjeći od riječi
I njihovih znakovlja.
Knjige ostaviti
Kao kutije na policama
I trčati, trčati, trčati…
