Avicenna: perzijski polimat koji je oblikovao modernu znanost, medicinu i filozofiju

Abū ʿAlī al-Ḥusain ibn ʿAbd Allāh ibn Sīnā (lat. Avicenna) (980. – 1037.)

Avicenna: perzijski polimat koji je oblikovao modernu znanost, medicinu i filozofiju

Prije više od hiljadu godina Nuh ibn Mansur, princ srednjovjekovnog grada Buhare, teško se razbolio. Doktori, koji nisu mogli ništa uraditi za njegov spas, bili su primorani da u pomoć pozovu mladića po imenu Ibn Sina, koji je unatoč svojoj mladosti, već bio poznat po svme ogromnom znanju. Vladar je ozdravio.

Ibn Sina je bio perzijski filozof, ljekar, farmakolog, naučnik i pjesnik iz 11. stoljeća, koji je imao ogroman uticaj na filozofiju i medicinu u Europi i islamskom svijetu. Latinskom zapadu Ibn Sina je poznat pod imenom Avicenna.

Avicennin Medicinki kanon, prvi put preveden sa arapskog na latinski jezik u toku 12. stoljeća, bio je najvažniji medicinski priručnik na Zapadu, sve do 17. stoljeća, uvodeći medicinsku terminologiju korištenu stoljećima nakon njega.

Avicennin Kanon uspostavio je tradiciju znanstvenog eksperimentiranja u fiziologiji, bez kojeg bi moderna medicina, kakvu danas poznajemo, bila nezamisliva. Primerice, njegova upotreba znanstvenih principa za ispitivanje sigurnosti i učinkovitosti lijekova čini osnovu savremene farmakologije i kliničkih ispitivanja. Avicennino ime se odnedavno opet pojavljuje u vijestima, zbog njegova bavljenja zaraznim bolestima. Izradio je ranu verziju teorije prenosivih bolesti u svome Kanonu, gdje se također zalagao za uspostavu karantene, radi kontrole prijenosa zaraznih bolesti.

Avicenna je rijetki filozof koji je postao uticajan u stranoj filozofskoj tradiciji i kulturi, kao da je riječ o njegovoj vlastitoj. Neki ga smatraju za najvećeg srednjovjekovnog mislioca. Abdulah ibn Sina rođen je 980. godine u Buhari (današnji Uzbekistan, tada dio iranskog carstva Samanida). Avicenna je očaravao još od svoje rane mladosti, a u svojoj autobiografijoi tvrdi da je savladao tada svu poznatu filozofiju sa svojih 18 godina.


Kao pisac, Avicenna je bio iznimno plodan. Procjenjuje se da broj njegovih djela iznosi 132. Ovi tekstovi obuhvataju: logiku, filozofiju prirode, kozmologiju, metafiziku, psihologiju, geologiju, i još mnogo toga. Neke od ovih tekstova napisao je jašući konja, putujući iz  jednog grada u  drugi. Njegovo djelo bilo je virtuozna vrsta enciklopedizma, okupljajući različite tradicije grčke kasne antike, ranog razdoblja Islama, i iranske civilizacije u jedan racionalan sistem znanja koji pokriva svu stvarnost. Avicennini tekstovi su iskovani iz kolosalnog grčko – arapskog prevodilačkog pokreta koji se odvijao u srednjovjekovnom Bagdadu. Oni su potm odigrali ključnu ulogu u prevođenju sa arapskog jezika na latinski, koji je Aristotelovu filozofiju, na vrlo obogaćen način, vratio u zapadnjačku misao. Ovo je bilo poglavlje u priči o velikom prijenosu znanja iz islamskog svijeta u Europu.

Od 12. stoljeća pa nadalje, Avicenna je oblikovao misao glavnih evropskih srednjovjekovnih mislioca. Spisi Tome Akvinskog sadrže stotine Avicenninih citata u vezi s pitanjima kao što su Božija providnost. Akvinski je također pokušao opovrgnuti neke Avicennine stavove, poput onog koji je tvdio da je svijet vječan.

Avicennin Kitāb al-shifā, Knjiga iscjeljenja, bila je jednako uticajna kao i njegov Medicinski kanon. Podijeljena na dijelove koji pokrivaju logiku, matematiku i metafiziku, stvorila je vrlo uticajne teze o razlici između esencije i egzistencije, i čuvenog misaonog eksperimenta Leteći čovjek, koji ima za cilj utvrditi kako je duši urođena svjesnost o samoj sebi.

Avicennin Kanon sjajno sintetizira islamsku medicinu sa Hipokratom (460. – 370. pr.n.e.) i Galenom (129. – 200. n.e.). Tu su, također, i elementi drevne perzijske, mezopotamske i indijske medicine. Ovo je obogaćeno Avicenninim opsežnim medicinskim iskustvom.

U Kanonu je Avicenna uveo dijagnoze i tretmane za bolesti koje Grci nisu poznavali, prvi je doktor koji je opisao meningitis. Iznio je argumente za upotrebu anestetika, analgetika i protuupalnih tvari. Radujući se modernim shvatanjima bolesti, Avicenna je predložio prilagodbe prehrane i tjelesnih vježbi koje bi mogle izliječiti ili spriječiti bolest. Avicenna je također bio bitan za razvoj kardiologije, pulsologije, i našeg, modernog razumijevanja kardiovaslularnih bolesti.

Avicennini detaljni opisi kapilarnog protoka i kontrakcija arterija i ventrikula u kardiovaskularnom sistemu (krv i krvotok), pomogli su arapsko – sirijskom polimatu Ibn al Nafisu (1213. – 1288.), koji je postao prvi liječnik koji je opisao plućnu cirkulaciju krvi (mali krvotok), kretanje krvi iz srca u pluća i natrag u srce. Ovo se dogodoilo 1242. godine, stoljećima prije nego što je engleski znanstvenik Wiliam Harvey došao do istog zaključa u 17. stoljeću.

Naredni inovativni aspekt Avicennina Kanona je istraživanje o tome kako dobrobit i zdravlje našeg tijela zavisi od stanja našeg uma, i interakciji između našeg srca i emocionalnog života. Ta veza bila je vidljiva u proteklih nekoliko mjeseci, kada su doktori iznosili podatke o povećanom broju oštećenja srca (srčanih bolesti) uslijed psiho – emocionalnih pritisaka pandemije.

Avicennino zagovaranje za međusobno povezano organsko i sistematsko razumijevanje zdravlja daje njegovoj misli univerzalnu, trajnu važnost.


Preveo: Senad Arnaut

Prijevod teksta, Avicenna: the Persian polymath who shaped modern science, medicine and philosophy autora Dariusa Sepehria.

Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima. 
Hvala! ❤