Antički grad Daorson
Oko 3 kilometra sjeverozapadno od Stoca, smješten je na jednom zaravanku poviše sela Ošanića arheološki lokalitet zvan »Gradina« ili »Banje«, kako se također često čuje kod okolnog stanovništva. Ovaj lokalitet opisali su Kosta Hörmann i Vaclav Radimsky, 1889. godine, u Glasniku Zemaljskog muzeja, a pored opisa gradinskog naselja, autori navode i to da se oko cjelokupnog lokaliteta nalaze prahistorijske gromile. Lokalitet predstavlja ostatke gradinskog naselja sa akropolom, a naselje je opasano tzv. kiklopskim zidovima.
Na ovom području živjelo je ilirsko pleme Daorsi, pa Zdravko Marić, na temelju pet bronzanih novčića koji su pronađeni u blizini Gradine, a koje su kovali sami Daorsi po grčkom uzoru i sa natpisom Daorson (grč. ΔΑΟΡΣΩΝ), smatra kako je izvorni naziv ovog plemena Daorsoi, a da je njihov glavni grad smješten na ovom lokalitetu, nosio naziv Daorson. Marić naglašava da se, iako pripadaju različitim emisijama, na reversu svih novčića nalazi prikaz ilirske lađe, čime je podcrtana uloga pomorskog saobraćaja za ovo pleme, tj. podcrtana je uloga komunikacije, trgovine, te razmjene ideja koje se ogledaju i na materijalnoj kulturi.
Život na Gradini traje još od ranog bronzanog doba, ali se u periodu od 300. do 50. godine pr. n. e., ovdje razvija grad u punom značenju te riječi, pri čemu materijalni ostaci ukazuju na grčke uticaje.Đuro Basler navodi kako je Daorson predstavljao grčki emporij na istaknutom položaju prema Ilirima, s osnovnom funkcijom trgovačkog posrednika između proizvođača u unutrašnjosti zemlje i mediteranske trgovačke mreže. Pored toga, Daorson se razvijao i pod uticajem Narone koja je, također, bila grčki emporij, ali su navedeni uticaji, kako navodi Snježana Vasilj, bili primarno kulturološki, a ne politički, pri čemu su Daorsi strane uticaje prilagođavali vlastitoj kulturi.
Na komunikaciju i trgovinu sa grčkim svijetom ukazuju i primjeri novčića pronađeni u Ošanićima, a tu se ističe srebreni novčić Oite (kovan u periodu od 400. do 344. g. pr. n. e.), na čijem aversu je prikazana lavlja glava, dok je na reversu Heraklo, tu je pronađen i novac Farosa (kovan od 219. do 168. g. pr. n. e.), na čijem reversu je prikazan kantaros, zatim drahme iz Dirahija (kovane od 300. do 229. g. pr. n. e.), na kojima je prikazan Heraklo sa lavljom kapom i Pegaz, novac Fokide (kovan u 4. st. pr. n .e.) sa prikazom Atene Palas, itd.
Od artefakata pronađenih u Ošanićimaposebno su značajne dvije pojasne pločice, a prikaze i simbole koji se na njima nalaze treba dovesti u vezu sa artefaktima o kojima je bilo riječi u prethodnom poglavlju, sa posebnim osvrtom na solarne simbole, kao što su krug, zrakaste strukture, ptice i Gorgona, koji su značajni i za proučavanje sepulkralnog kulta glasinačke kulturne grupe. Kako navodi Sineva Kukoč u svom tekstu pod nazivom Grčki simboli u ilirskom svijetu, prikazi na tim artefaktima počivaju na univerzalnoj razini helenističkogsolarno-lunarnog religijskog modela.Iako pločice iz Ošanića nisu nađene u kontekstu groba, ili nekropole, prikazi na njima podsjećaju na prikaze sa predmeta koji jesu pronađeni unutar grobova, pa ih Kukoč dovodi u vezu sa pločicama iz Prozora u Lici, i Gostilja u Crnoj Gori.
Obje pojasne pločice iz Ošanića vertikalnog su oblika, a na bolje očuvanoj pločici nalazi se cjelina koja, kako navodi Vasilj, predstavlja određenu priču koja se čita odozdo ka gore, a način praćenja te priče uvjetovan je središnjim prikazom zrakaste strukture. Ispod zrakaste strukture nalazi se stablo sa antitetičnim životinjama i glava s krilcima.
Iz: Vasilj, Snježana: Grčki simboli u ilirskom svijetu, 1992.
Druga pločica je jako oštećena, ali je i na njoj jasno uočljiva središnja zrakasta struktura, te prikazi ptica. Središnja struktura povezana je sa krilatom antropomorfnom figurom, a uzore za ovu kompozociju treba tražiti u grčkim i greciziranim kulturnim tijekovima. Krilata figura najvjerovatnije predstavlja Gorgonu Meduzu, tj. njenu glavu (gorgoneion), čija povezanost sa solarnim kultom, o čemu je bilo riječi u prethodnom poglavlju, je posebno naglašena na ovim pločicama, jer se iznad nje pojavljuje zrakasta struktura koja predstavlja sunčeve zrake. Pored toga, krilati antropomorfni lik može predstavljati i samo Sunce, tj. njegovu personifikaciju. Iako zrake ne izlaze iz figure, ipak je jasno da su u direktnoj vezi sa njom, pri čemu središnja, najduža zraka završava kopljem koje predstavlja axis mundi, tj. centar svijeta.
Mircea Eliade objašnjava kako je simbolom središta arhajski čovjek ukazivao na principe kozmogenije, stvaranja svijeta, te antropogenije, stvaranja čovjeka, pri čemu je središte svakog arhitekstonskog zdanja, pa tako i grobnih cjelina, način na koji čovjek obnavlja mitsko vrijeme bogova i predaka, kada su takvi objekti nastajali prvi put. Središte je područje svetog u pravom smislu te riječi, područje apsolutne stvarnosti. Put koji vodi do središta je težak, što se očituje na svim razinama stvarnosti. Svako stvaranje ponavlja čin kozmogonije: stvaranja svijeta.Axis mundi, na taj način, postaje tačka susreta, kao što je i svaki ritual svojevrsno obnavljanje arhetipskog i mitskog.
Autorka: Zerina Kulović
Upute na tekst:
Basler Đuro: Gradina na Ošanićima kod Stoca.
Hörmann Kosta i Radimsky Vaclav: Glasnik Zemaljskog muzeja.
Kukoč Sineva:Grčki simboli u ilirskom svijetu.
Marić Zdravko i Forić M.: Grafiti sa grčkih posuda iz razrušenog ilirskog grada Daorsona iznad sela Ošanića kod Stoca u Hercegovini.
Vasilj Snježana:Novčić Oite s Ošanića.
Dunjalučar 