Mit o Kasandri

Evelyn de Morgan, Cassandra, 1898.

Mit o Kasandri

Kasandra je trojanska princeza i sveštenica Apolona, poznata po svom proročanstvu o propasti Troje. Naime, ona je privukla Apolonovu ljubav i on joj je poklonio mogućnost proricanja budućnosti. U zamjenu je trebala postati njegova ljubavnica, ali ona je to odbila. Apolon, u nemogućnosti da poništi blagoslov, na nju baca prokletstvo da neće niko vjerovati njenim riječima. Prije nego što je njen brat Paris oteo Helenu i time  pokrenuo rat čije posljednje dane trajanja je opjevao Homer u Ilijadi, ona je upozoravala svoju porodicu o propasti njihovog grada Ilija. Zbog prokletstva joj niko nije vjerovao, te je ona odbačena kao lažov i luda.

Početak XXI stoljeća je prelazno doba iz Sizifovog vremena u Kasandrino vrijeme. Prije je nečiju bitnost u životu iskazivao svakodnevni rad, ma koliko taj rad se činio besmislenim. Danas, već zalazimo u vrijeme gdje nečiju bitnost prikazuje poruka i zastupljenost te poruke u medijima. Više informacija možemo u nekoliko dana dobiti nego što je nekad davno mogao čovjek tokom svog života. Živimo u vremenu informacijske buke i u tom vremenu nečija bitnost se razvija s informacijama koja ta osoba širi i vrijednostima koje prikazuje. To vrijeme je ispunjeno i lažnim vijestima, pogrešno protumačenim informacijama, a i zbog buke mnogo bitnih informacija se zagubi u moru nebitnih. Vrijeme u kojem se interpretiraju stvari koje nisu otvorene interpretaciji. Vrijeme u kojem se jedna laž može u jednom danu dovoljno puta ponoviti da postane istina. Vrijeme kad se slon u sobi može učiniti malim i u kojem se muha u sobi može učiniti ogromnom. U ovom vremenu se štetno djelovanje lako može sakriti u ruho lijepe poruke, a i koristan rad se može veoma lako prikazati štetnim. O dešavanjima se zaključuje na osnovu naslova, a ne na osnovu sadržaja jer Sizifov posao bi bio čitati svaki sadržaj. Laganim koracima se autoritet gradi na emotivnoj reakciji čitalaca i na identitetskoj pripadnosti onih koji podržavaju rad određenih medija. U ovom moru polarizacije, svako veoma lako se može naći u poziciji Kasandre. Postavljajući sumnje u dominantne stavove neće izazvati znatiželju za novim i/ili sumnju u tačnost izvornog stava kod drugih ljudi, već će dovesti do anateme kakvu je i doživjela Kasandra. Umjesto da bude proglašena lažovom ili ludom, moderna Kasandra će dobiti nalijepljen jedan od suprotstavljenih identiteta za koje se već od ranije podrazumijeva nosiocima nekog identiteta da je ta moderna Kasandra pripadnik „onih drugih“. U ovom vremenu eho-prostorija je istovremeno svako Kasandra kao i njeni nevjernici.


Nemoguć podvig bi bio u informacijskom haosu uvoditi trenutačan red jer takav podvig se ne može ostvariti bez cenzura ili zabrana, tj. ukidanjem sloboda govora ili dovođenje društva u totalitarni sistem u kojem se reguliše sloboda, mišljenje, stav i interpretacija. Pojedinac se može isključiti potpuno od haosa, ali time odstranjuje sebe od potrebnih informacija za ostvarivanje svojih ciljeva. Rješavanju problema Kasandrinog vremena ne pomaže što profesori, novinari i političari Sizifovog vremena nisu svoj život pripremali za njeno vrijeme, te u ovom vremenu i oni iznose u medijima stavove bez analize bazena informacija. U ovom vremenu je to lagano jer ljudi Kasandrinog vremena neće tražiti znanje i nove informacije, tražit će potvrdu svojih stavova u vanjskom svijetu i trčat će starim autoritetima identiteta da potvrde njihovu pripadnost zajedničkom identitetskom cilju. Čovjek koji kroz život teče bez identiteta ostaje neprimjećen jer niko neće tražiti potvrdu od nepostojanja, a u Kasandrinom vremenu samo imena, poruke i stavovi postoje, rad je ostavljen Sizifu.

Kad se određuje tačnost, najbitniji je dokaz. Nažalost, mnogi stavovi nisu dokazivi. Nečija tvrdnja o svom iskustvu može imati dokaz svog odvijana, ali obično tog dokaza nema i preostaje samo ranije ostvareni autoritet glasnogovornika (kao i njegov identitet) koji će donijeti sud publike da li se vjeruje ili ne vjeruje. Zbog toga mnogi sudovi pojedinaca nisu baziranu na rasuđivanjem razumom, već su bazirani na osjećanjima. Nužno, to ne mora biti loše. Ne može se od čovjeka odstraniti njegov osjećajni život. Ne može se ni on vječno racionalizirati jer osjećanja će ili na kraju isplivati ili će emocionalizirati razum. Da svaki svoj sud ili mišljene sprovedemo analizom našeg razuma, ne bismo stigli ni živjeti svoj život. Toliko smo svakodnevno izloženi informacijama i tuđim stavovima, te nečiji identitet i autoritet uzimamo kao vodilju hoćemo li informaciju ili stav staviti u kategoriju VJEROVATI ili NE VJEROVATI. Kasandra je proricala budućnost, a tačnost nečijeg proricanja ne možemo dokazati dok se to ne desi. Ali u njenom vremenu imamo dovoljno informacija o prošlosti i sadašnjosti da postavimo pretpostavke o budućnosti. To radimo uspostavljanjem uzročno-posljedičnih veza i njihovog logičkog slijeda baziranom na bazenu informacija kojem smo pristupali. Budućnost je posljedica prošlosti i sadašnjosti, te njih preuzimamo kao uzroke i ranijim analogijama formiramo logičnu posljedicu koja će biti budućnost. Potrebno je na umu imati da sud o mogućoj posljedici skriven u očekivanju postaje uzrok pretpostavljene posljedice. Taj proces pretpostavljanja logične posljedice je proricanje budućnost Kasandrinog vremena. Taj proces zahtjeva kvalitetnu analizu bazena informacija, zahtjeva kritično razmišljanje, zahtjeva sposobnost određivanja relevantnosti, odnosno čitav niz vještina koje nisu morale postojati u Sizifovom vremenu, a kako je početak XXI stoljeća prijelaz u Kasandrino vrijeme, tako je i ta sposobnost proricanja budućnosti tražena u masama zbog same neizvjesnosti budućnosti.

Ovo vrijeme je i porast teorija zavjera i njihovih sljedbenika, ne zbog toga što ljudima nedostaju sve te sposobnosti, već kao utočište u koje bježe svi oni koji nemaju dovoljno snage suočiti se sa novonastalim strahom, čudovišni strah stvoren hibridizacijom najstarijeg i najjačeg straha: straha od nepoznatog i njegovog blizanca: straha od budućnosti. Ljudi u težnji da oni sami budu Kasandra počnu govoriti ne ono što bi Kasandra govorila, već počnu govoriti bilo šta što će od drugih izvući reakciju kakvu je Kasandra imala i u toj reakciji će pronaći svoju sigurnost. Ne može se razumom odbraniti od teorija zavjera jer ni samo vjerovanje nije bazirano na razumu koliko je bazirano na osjećanjima. Anatemisanjem teoretičara zavjere se postiže tačno ono čemu oni streme, a to je da budu Kasandra, makar bili lažna Kasandra.

Zbog toga ne možemo svoju bitnost bazirati na osnovu toga koliko se vjeruje našim riječima jer u Kasandrinom vremenu živimo u svijetu informacija, tj. svijetu gdje i materijalno postaje apstraktno tokom svoje transformacije u informaciju. Ne možemo svjedočiti o Kasandrinoj ličnosti jer ona je mit, ona je priča. Ne možemo svjedočiti kakvo je njeno unutrašnje stanje bilo tokom njenog prokletstva, o njemu možemo samo nagađati i svoje interpretacije stvarati imajući na umu da te interpretacije nisu mjerljive vrijednostima tačnog i netačnog, već one su same poruka koju mi šaljemo. Ali, mi nju možemo zamišljati sretnom i tako održavati svoje mentalno zdravlje dok gradimo svoju trenutačnu perspektivu. Prošli smo Sizifovo vrijeme i naučili smo da kamen koji doguramo do vrha, moramo prepustiti njegovom padu jer dok on pada primjećujemo svijet oko sebe i svaki idući pad naša trenutačna perspektiva se razvija. Ako to ne učinimo, našu sreću ne prepuštamo svojim rukama već put do sreće ostvarujemo kroz proročanstvo Huxyleovog Vrlog novog svijeta.


Autor: Luka Bošković

Bilješka o autoru:

Luka Bošković je rođen 1997. godine u Sarajevu gdje je završio Treću gimnaziju. Studira dvopredmetno komparativnu književnost i informacijske znanosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu gdje je i predsjednik Studentske asocijacije Filozofskog fakulteta od 2019. godine. Njegove pjesme su izašle u međunarodnoj zbirci  mladih autora Perom ispisujem dušu 3 u izdanju Kulture Snova, Zagreb i u almanahu Planeta poezije, Sarajevo. Dopisnik je web magazina Dunjalučara gdje povremeno objavljuje poglavlja romana Tanat, eseje i priče, kao i dopisnik online magazina Fenomenalno gdje objavljuje kratke tekstove o dijelovima i ljudima iz prošlosti . Objavljuje poeziju na svojoj FB stranici Lux Nocis-poezija i do sada ima napisanih i na FB stranici objavljenih preko 200 pjesama. Član je Mense BiH.

Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤