Izor iz poezije: Aleksandar Blok

Aleksandar Aleksandrovič Blok, pjesnik ruskog simbolizma i jedan od njegovih najznačajnijih predstavnika, rođen je 1880. godine. Od prve zbirke pjesama Pjesme o divnoj dami, pa sve do poeme Dvanaestorica, pjesme mu se odlikuju vandrednom formom, a po simbolici, suptilnosti i mističnosti spadaju u najljepša i najprofinjenija ostvarenja ruskoga jezika. Blok je umro 1921. godine.


Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Noć, ulica, fenjer, apoteka

Noć, ulica, fenjer, apoteka,
Besmisleno, mutno svjetlo drijema.
Ma živio ti još četvrt vijeka-
Bit će sve isto. Izlaza nema.
Umrijet ćeš- i sve, k’o prije,
Ponovit će se ispočetka:
Noć, kanalom leden vjetar brije,
Ulica, fenjer, apoteka.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Djevojka iz spoleta

Struk ti je vitak, ko crkvene svijeće.
Pogled – ko sablja kad blještavo krene.
Ne žalim, djevojko, sastanka sreće –
Pusti, ko žreca, na lomaču mene!

Sreću ne zahtijevam. Ni ruke nježne.
Zar da te povrijedim nježnošću grubom?
Samo, ko umjetnik, gledam kroz vriježe
Dok bereš cvjetove – i pijem ljubav!

Mimo, sve mimo, maestralko, idi,
Suncem umivena – Marijo! Dozvoli
Oku – da anđela nad tobom vidi,
Srcu – od bola da najslađeg boli!

U lokne crne ti uplićeš redom
Skupi dijamant od stihova tajnih.
Bacam u zaljubljeno srce žedno
U izvor tavni tih očiju sjajnih.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png

Glas

Žarka zimska magla sjaji –
Krv na nebu – sve do ruba.
Idem tamo gde se gaji
Tajnodjelotvorna ljubav.

Ti si – u snu. Kad te sretam,
Ja ne grlim tebe, pamti,
Ja sam – carica planeta,
Ne za tebe – zrak moj plamti.

Prevaren si nepoznatim:
Jer zbog svetih snova nikad
Bestjelesni neće dati
Da im pronikneš do lika.

Udubi se, manje strastan,
U sopstvenog duha mrak:
I shvatićeš – ljepša ja sam
Od tvog izmišljenog sna.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Anđeo čuvar

Volim te, Čuvar, nevidljivi moj
Što si uvijek sa mnom na zemlji toj.

Zato što mi sjajna ti nevjesta bi,
I što mi oduze tajnu snova svi’.

Zato što naša veza i tajni i noć,
I što si mi sestra, nevjesta i moć.

Zato što dug život imaćemo mi,
O, čak – muž i žena što smo ja i ti!

I za vjernost tvoju, moj okov i spas.
I kob naše porodice, što je iznad nas.

Zato što ne voliš to što volim ja.
O bjednim što brinem i što me je strah.

Što se ne slažemo u životu svom.
Što hoću, al’ ne smjem ubit rukom tom –

Da odmazdim mlakoj, mračnoj hulji toj,
Što je ponižavao mene i rod moj!

Što strpa slobodne u hapsane tma,
Što mom ognju nije vjerov'o da sja.

Što mi novcem htjede kupit život vas
Pa da mu budem vijeran kao pas…

Zato što sam slab i što je već tu grob,
I što mi je svaki predak bio rob.

Što dušu mi smrvi ta nježnost uz plač,
Što nikad da digne ova ruka mač…

Al’ volim te i za… slabost moju svu,
I za tvoju snagu i sudbu ti zlu.

Što je čelik slio i ognjeva sto –
Nikad niko neće rastaviti to!

S tobom sam gledao zoru i njen sjaj –
S tobom sad i ambis gledam crni taj.

I dvojnu zapovijest sudbina nam sli:
Slobodne smo duše! Robovi smo zli!

Miruj! Odvaži se. Stani. Idi ti.
Oganj ili tama – šta l’ pred nama bdi?

Ko viče? Ko plače? Kud li će naš let?
Zaj’dno, uvijek zaj’dno, grijemo mi kroz svijet!

Da l’ ćemo vaskrsnut? Propast? Il’ umrijet?

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤