Religije antičkog robovlasničkog društva


Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Religije antičkog robovlasničkog društva

Svaka povijest religija po svojoj je prirodi usporedno proučavanje, a to znači kritička poredba zajedničkih elemenata i onih podataka po kojima se pojave razlikuju, a susreću se u svim vjerama, počev od onih koje su nazvane prvobitnima pa do najnovijih. I vjerske povijesti nastoje se držati tog poredbenog kriterija koji im dopušta da ostanu dvosmislene i da ocrtavaju jednu pretpostavljenu liniju razvoja od elementarnih oblika objavljene istine do sve viših manifestacija vjerovanja. Na istim principima inspiriraju se i rasprave koje polaze od sasvim ideološke vizije o razvoju čovječanstva.

Glavni je motiv ovog našeg proučavanja, naprotiv, taj da je svaka religija povijest pojmova, ali takvih pojmova koji na sporedan i nepotpun način održavaju određene strukture i određena iskustva društvenog karaktera.

Na zemlji nema toliko religija koliko ima plemena, naroda, nacija; njih ima toliko koliko i osnovnih epoha na koje je u bitno analognim oblicima podijeljena povijest pojedinih naroda. Ne postoji jedna jedini vjera Egipćana ili Babilonaca, Grka ili Hebreja, Indijaca ili Kineza; ali postoje vjere zadoblja prije pojave klasa, zatim razdoblja ropstva i feudalnog doba u Egiptu ili Mezopotamiji, u Grčkoj ili Palestini, u Indiji ili Kini. Ne postoji jedna jedina kršćanska vjera, već postoji toliko oblika kršćanstva, od onog početnog do katolicizma i protestantizma, koliko ima društvenih epoha koje su kršćanske zajednice prešle u toku ova dva tisućljeća.


S tog stanovišta jedino je historijski pravlno shvatanje da je sasvim svejedno hoćemo li početi religiju proučavati na ovom ili onom području. Ako istražujemo, nastojeći da uzmemo u obzir sve okolnosti u kojima su ljudi živjeli od časa kada su ušli u određene odnose, dolazimo do zaključka da religije uzastopnih društvenih epoha u svakoj zemlji odgovaraju općim karakteristika i pored bogate i mnogolike raznovrsnosti njihovih vjerskih manifestacija.

Odatle velika teškoća ali i vrijednost i neiscrpna originalnost zaista komparativnog proučavanja povijesti religija.

U svakoj od tih zemalja možemo zapaziti toliko oblika vjerskog života koliko je oblika imao njihov ekonomski i društeni život, pod vlašću robovlasnika i feudalne gospoda pa sve do vremena kada su se počele upletati i ugnjetačke snage domaćeg kapitalizma i stranog imperijalizma. S jednom važnom razlikom: manifestacije vjerske ideologije, još više nego one u umjetnosti, književnosti i političkom životu uopće, prelazeći iz epohe u epohu nastoje da se održe i onda kada nestanu iz okolnosti iz kojih su izrasle.

Nikada se nećemo zamoriti ponavljajući da se razvoj ideologija isključivo i potpuno ne poistovjećuje s razvojem proizvodnih snaga koje su osnova povijesti.

Privredna i društvena struktura objašnjava sve u konačnoj instanci; ali vjernici neke određene religije nisu svjesni te veze, pa djeluju i reagiraju na stvarnost koja ih okružuje u ime ideala kojima su poslušni, a ne na onsovu ekonomskih i društvenih motiva. Historijski materijalizam jedna je istraživačka metoda koja dopušta da rekonstruktiramo u svojoj povezanosti život i misao ljudi; ali to nije recept koji ovlašćuje da se bilo kakva shema postavi na mjesto života u neprekidnom pokretu.


Izvor: Ambrogio Donini: Pregled povijesti religija.
Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤