Poezija: Lean Radić


Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Tamni preludij

Rasplela je kosu
da se u nju skrijem; na površini slike
zemljani element i Smrt ( kada stignemo na konačište )
nepravilna linija
istinskog bića.
Može li čovjek izdržati napad
dvostrukih mjerila?
Osobno mi je Pascal
izračunao udaljenost
od Svijeta do mrtve točke postojanja;
dolaze bolesni
noseći jutro svojih najtežih sati.

Govori jezikom
krvi,
a ponor ispod nogu hrani ostacima časti
razapeta između modernog doba i antike,
tankim prstima svira čembalo
notu po notu,
izraz pojačava mračnim varijacijama tautologije.
Čujem kako kliču
( neophodno je proučiti svaki princip )
„Ubijmo mudrace, ubijmo filozofe!“
Ako prihvatimo vlastitu slabost
kao sastavni dio bitka,
možda uspijemo spojiti dva protuslovna svemira
lancem razuma.

Pitanje
i Odgovor;
krijes koji osvjetljuje apolonska proročišta.

Kada je izgubila nevinost,
svi dječaci zaplivaše
prema Suncu,
samo jedan zaroni u Tamu.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Teorem o solipsizmu

U kanalizacijskom otvoru
živi čovjek komorne logike;
ponovno ću biti Ja –
skupo je prokletstvo,
možda ostanem zauvijek
western kultura
(čitatelju moj dragi, odlučio sam umrijeti)
konačište ograničenih dimenzija.
Pokušavam uljudno završiti razgovor,
copia verborum – preuveličavaš biće jedinkom samoubilačkih kultova,
kako si fizički neodređen, um dovodiš do granice ludila
satira, satira, večeras neka dama bira … partnera za ples
fenomen kišnih očiju
četiri ključna elementa:
voda,
vatra, zrak,
zemlja,
proučavam biljke,
ispod crnih apostrofa sakupljam paravojne riječi,
stoga ispravno procjenjujem samoću.

Sada se mogu posvetiti pareziji,
pomalo sumnjam
u kiničku školu; suštinski ne pripadam sebi,
upravo to činim/ što me zaokuplja?- pitaš.
Stupnjevanje, razmatranje časti, spokoj,
a prije svega načelo.
Moja krv je drugačija
kozmogonijskom energijom
nadoknađujem manjak sna, ništa osim providnosti,
legitimno ubojstvo
bivša sjeverna granica;
Jesam onaj koji obitava, onaj koga trebam
nebeska moć me zasjenjuje/
leti prijatelju
jer krila imamo tako rijetko.

Sakramenti,
testamenti,
Orion,
melotron.
Vjetar razbacuje
ono što se taloži u kutu sudbine;
život satkan od bezbroj poezija,
tako sam objašnjen.

*Solipsizam – stajalište da ne postoji ništa drugo osim nečijega vlastitog uma i mentalnih stanja.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png

Zagrli me Kity

Zagrli me, Kity, u crno predvečerje
(deveti zaborav:
skrivam holograf tvoje dubine)
oh, Kity, kako je monumentalna Ova ljubav.

Probudi se, Kity, probudi.
Bolesno častohleplje na herezi kopulacije
(suglasje dvaju načela)
probudi se, Kity, probudi.

Spoznaja nasuprot morala
zašto da upalimo tminu? Zar si zaboravila
(jesi, jesi, o stvarno si zaboravila)
smrt crpi svjetlo iz dana.

Zagrli me, voljena Kity
zagrli me snažno; sve do Vječnosti
mrtva moja Kity
ad iterim.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Evanđelje

Tko kaže
da sam bio dvook?
(Opsjenarska molitva – falusi sjedinjeni u jedan
sakrament.)
Što je to napunilo školjku?
Krvavopepelna – ovjenčana vlagom
„Jer tvoje je kraljevstvo i moć i slava u vjekove.”
… a čiji to vjekovi
moje ožiljke nose?
…i zbog čega nakon svega gola stojiš pred ogledalom?

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Samael

Zaljubih se u noći vatrenoj i silnoj
(ispod neona u slici kaosa)
probuđeni vulkan iz bezdana opskurnog
krvoločne ubojice;
fizičko odsustvo poremećene iluzije
mrtvi fetusi, perverzne majke – tifus i kolera,
iz dubokih jama cerek luđaka
staklom ovisnici čelo režu
perspektiva praznog sistema…
Čovjeka navode da vrtnjom u grobu stvara sve dublju raku,
smrt ulazi kroz pore zbite gline.
Bačeni na kotač!
Što ako filozofija dođe u dodir s posljedicom;
osjećaji pletu nestalni oblik meskalinske funkcije u iskanju nule – prljavi sotona
gura ruke u pisoar
i drobi ti grudi.
Volim te u mraku
na jalovom polju
volim te do kraja svijeta;
Dovijeka!

Katatonično Sunce
na željeznome obzoru – asocijacija;
ti, obučena u zaborav, skelet hladni,
obriši zarazu sa usana našeg stoljeća.
Zar je tako teško dati Biću da se razvija?
Znanje na jeziku anakonde; strukture, proklete strukture,
hodnici jeke hranjeni prezirom.
Ograničenost međuprostora
ljubav naša neka postane „Ja„
prkosim metafizici,
voljet ću te kao i prve noći
u mraku
na jalovom polju
usred genocida, pored lampe što zuji i treperi,
linearna Utopija –
dijete mi rodi, djevojčicu crnokosu
šupljih očiju,
voljet ću obje do kraja svijeta;
Dovijeka!

Mračna mi strast, a nagon životinjski!
U rodnici tvojoj demoni orgijaju
rat vani bijesni, ljudi bezglavi,
stisni se uz mene
Mjesec neka klone i nestane u uzdahu,
na usijanom krevetu oznojena tijela
izgužvane plahte, polip grli brazde uništenog uma.
Sperma! Sperma! Numerička metoda – snošaj kao svrha, odvojen od postojanja
(u kavezu baroka utvrđujem odstupanje)
Voli me! Voli me!
In nomine Patris et Filii et Spiritus Sancti.
Amen.
Voli me! U kvadratu apstrakcije
(cvijeće virusa
krvavi i goli… vlažni i ponosni.)
Voli me! Rat vani gromori
vidimo zlo u očima Alberta Vidmana
sprovodna glazba
svjetina reži, očnjaka krvavih, žila otvorenih.

Crveni falus sjajan od stigme
srdžba moja u požudi skupljena
halucinogeni alkaloid, ud zarobljen – kao dio vaginalne cjeline životnog predskazanja,
gruba ruka meko bedro šamara,
metalna tamnica
primarno stanje nevjerojatne nabreklosti,
od uzbuđenja urlam: Podaj mi se!
Podaj mi se!
Osvijetli put svome viđenju
ližem krv,
pijem iz bunara tvoga savršenstva
dijagram slijepe materije –
oh, Erido, moja sumanuta
Dovijeka!
Ne zaboravi.

Samael – U ime svih daljina ja ću te približiti Suncu.

Samael – Pamtiš li plinske komore; vidio sam Boga i 400.000 mrtvih anđela.

Samael – Kada crv kapitalizma isiše mozak, a ratni avioni lete iznad prefekture.

Samael – Progresivna kristalizacija, nuklearna fuzija u odajama istrebljenja.

Samael – Luđačke košulje i robovi suvremenog poretka.

Samael – Zidovi Alcatraza, porušeni gradovi na vrhuncu apsurda.

Samael – Gdje vrijeme odolijeva nevidljivoj vještini.

Samael – Bolničke sobe, medicinski eksperimenti.

Samael – Eutanazija civilizacije; čišćenje nepoćudnih etničkih grupa.

Samael – Tko je dozvolio povijesti da prespava budućnost?-

Samael – Od Kine preko Rusije pa sve do Bolivijskih prašuma.

Samael – Na vrata kuca hidrogenska noć, a mi pijani plešemo oko prazne kolijevke.

Samael – Psihologija morala, temeljna promjena svakog društva.

Samael – Spolne bolesti, nepovoljan utjecaj okoline.

Samael – Prljava industrija na teškim dizalicama čovječanstva.

Samael – Ništavna umjetnost i slobodni intelektualci.

Samael -Tenkovi ruše akropolu.

Samael – Pušači kurca i Hrvatska filozofija.

Samael – Ljepljiv od smole šetaš razredom drkajući po stolu svakog nuklearnog profesora.

Samael – Maloljetne prostitutke, ilegalni pobačaji.

Samael – Sveta jebačina/ uspostavljanje apsolutne slobode ličnosti.

Samael – Mrtvi vegani, kabalistička dogma.

Samael – U haljini moje ljubavnice.

Samael – Zaražen dušom fašističke praznine.

Samael – Povedi me u lunapark.

Samael – Nemoj da te pronađu!

Samael! Samael! Samael! Samael! Samael! Samael! Samael! Samael! Samael! Samael! Samael! Samael! Samael! Samael! Samael! Samael! Samael! Samael! Samael! Samael! Samael! Samael! Samael! Samael! Samael! Samael! Samael…!
Nemoj da te pronađu!


Udarajte, gromovi, snažno i zvučno,
sijevajte munje iznova, silovito,
a ja ću vas opjevati krvlju crnih inkuba.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png

Biješka o autoru:



Lean Radić
 rođen je jednog svibnja na petak 13. 1977. godine u Rijeci, u njegovoj poeziji spoznat ćete sve što se o mraku spoznati smije, a ono što nije u dohvatu ljudske misli, ostat će zabilježeno u precipitatu pjesnikovih umiranja koji rezultiraju – ožiljcima.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤