Specifikacije
Naziv djela: Život i smrt, rat i mir
Autor: Emina Nurkić
Dimenzije: 30×40 cm
Godina nastanka djela: 2020
Tehnika: Vez
Fotofrafisao: Amir Ahmed Lutvikadić
O djelu
Djelo je nastalo 2020. godine. Za izradu je bio potreban blind ram, platno, skica i konci. Gledajući djelo vidimo tepih, ćilim a na njegovoj površini nago tijelo žene i sarajevsku ružu uokvirene riječima ŽIVOT, SMRT, RAT, MIR. Znamo da je Sarajevo mnogo puta bilo poprište ratova. Naime, najviše štete i ljudskih života izgubljeno je u zadnjem ratu. Sarajevo je bio grad sa najdužom opsadom u modernoj historiji. Okupacija je trajala čak 1425 dana. Muškarci su branili grad i svoje porodice a žene su ostajale sa djecom i skrivala se na sigurno. Broj žrtava prešao je 11 hiljada. U tom ratu nisu stradali samo muškarci, već i žene i djeca. Ovim radom želim pokazati patnju i žrtvovanje žene u vrijeme rata.
Žene su u ratovima masovno zlostavljane i iskorištavane, često natjerane da rade stvari protiv svoje volje. Upravo zbog toga prikazujem nagu ženu. Ona je bez glave zato da se sakrije sramota. Ona je pogođena i na tom mjestu ostaje krv (sarajevska ruža). Sarajevske ruže se nalaze na mjestima na kojima je grupa ljudi izgubila svoj život najčešće od granata. Što je ruža veća na tom mjestu je više ljudi izgubilo život. Danas nas podsjećaju na gubitke voljenih. Dakle, ružom želim prikazati i ženske žrtve jer su i žene učestvovale u ratu kao učiteljice, medicinske sestre. Riječi RAT I MIR ispisane su tako da podsjećaju na baklave sa tradicionalnih bosanskih ćilima. Deset puta je izvezena riječ RAT jer ratova je bilo a osam puta ispisana je riječ MIR. Na kraju uvijek dodje mir. Sve je uokvireno riječima ŽIVOT I SMRT. Petnaest puta ispisana je riječ SMRT. Više od 11 hiljada ljudi izgubilo je život tako da je smrti bilo. Ali volja za životom uvijek pobijedi. Zato je riječ ŽIVOT ispisana šesnaest puta. U cjelini ovaj rad redstavlja bosanski ćilim satkan od teških riječi, krvi, mesa i tijela.
Radom sam nastojala prikazati žrtvovanje i patnju žene jer ona je nečija sestra, kćerka, majka. Poveznica između žene i tepiha je taj što su ženu iskorištavali za seksualne radnje a tepih je predmet po kojem gazimo. Ženu su u ratovima gazili, iskoristili pa ostavili. Ali pored svega što je pretrpila ipak ima volju za životom. Priče žena koje su preživjele maltretiranja i silovanja možete čuti i danas jer to je ožiljak koji ostaje za cijeli život. Zato želim da se njihov glas i njihova žrtvovanja čuju što glasnije, da se ne zaborave.
Sarajevo, 2020.
Bilješka o autorici:
Emina Nurkić, studentica na odsjeku za grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Rođena je 1995. godine u Tuzli. Osnovno obrazovanje i gimnaziju završava u Tuzli te 2015. godine odlazi u Sarajevo i upisuje Akademiju likovnih umjetnosti. Pored grafike bavi se i slikarstvom i crtanjem portreta. Učestvovala je na velikom broju kolonija kao i grupnih izložbi. Njen rad možete zapratiti putem Facebook stranice: ArtE i putem Instagram profila emina.b_art.
Dunjalučar 