Čovjek kao animal symbolicum: Priroda simbola


Čovjek kao animal symbolicum: Priroda simbola

The nonsymbolic behavior is the behavior of man the animal; the symbolic behavior is that of man the human being. Kako navodi Leslie A. White u svom tekstu Symbol: The Origin and Basis of Human Behavior, jednako kao što je ćelija osnova svih živih bića, tako je i simbol osnova kulture, civilizacije i ljudskog ponašanja. Human behavior is symbolic behavior; symbolic behavior is human behavior. The symbol is the universe of humanity. Autorica navodi da je simbol stvar koja može poprimiti različita značenja, pri čemu riječ „stvar“ ukazuje na sposobnost simbola da svoje značenje prenese u bilo kojoj formi, a značenje mu daje zajednica, društvo koje ga koristi.

U prirodi simbola leži paradoks, on mora imati formu, ali se njegovo značenje ne može spoznati kroz formu, gdje do izražaja dolazi  razlika između znaka i simbola, o čemu je bilo riječi u drugom poglavlju ovog rada. Jedan od najočitijih primjera načina na funkcionisanja simbola i njihove zavisnosti od učitavanja značenja od strane društva jeste simbol svastike koja se javlja i na grobnim prilozima, gdje je svastika simbol solarnog kulta, ali je u XX stoljeću, posredstvom ideologije nacizma postala simbol sa izrazito negativnom konotacijom.


Simboli koji se javljaju na materijalnim ostacima predstavljaju materijalizaciju određenih vjerovanja, pri čemu i predmeti sami po sebi mogu predstavljati određeni simbol, što je već ilustrovano kroz više primjera, npr., štit kao grobni prilog dio je simbolike i stvaranja slike jednog ratnika, on ima zaštitnu ulogu, a njegov kružni oblik se povezuje i sa simbolikom kruga, točka, sa solarnim kultom, itd. Kako navodi Carl Knapett u svojoj knjizi Culture, and Society: Thinking Through Material Culture: An Interdisciplinary Perspective, simboli koji se javljaju na materijalnim ostacima često se promatraju kao nešto što je odvojeno od njih, stoga ovaj autor naglašava važnost mreže značenja, gdje su predmeti i simboli međusobno povezani.

Predmeti su povezani u jednom kvazilingvističkom sistemu, što bi značilo da predmeti funkcionišu poput riječi, dok njihove pojedinačne karakteristike, te simboli koji se na njima nalaze djeluju poput slova, a sve zajedno čini jednu kompleksnu cjelinu, tekst koji podrazumijeva i kontekst. Dakle, materijalna kultura predstavlja svojevrsni „produžetak“  ljudske komunikacije, što je posebno naglašeno kada su u pitanju materijalni ostaci sepulkralnog kulta, gdje predmeti svjedoče o razvijenoj slici života nakon smrti, o načinu na koji se čovjek suočava sa prirodom svog života koji podrazumijeva i neminovnu smrt.

Suština funkcionisanja simbola leži u njihovoj mogućnosti transformacije i podložnosti „utiskivanju“ značenja. Knappet daje jednostavan primjer šoljice za kafu koja može postati simbol u zavisnosti od konteksta, a činjenica da je to predmet za svakodnevnu upotrebu ne ograničava njegov simbolički potencijal, tj. mogućnost da jednog dana postane umjetničko djelo. Ovaj primjer može se adekvatno primjeniti na grobne priloge o kojima je bilo riječi u prethodnim dijelovima rada, naročito na one predmete koji preslikavaju pokojnikovu svakodnevnicu.

The free-floating quality of sign-value means that art object can be much more readily reassigned a new meaning. Quite simply, the everyday object is designed to be pragmatic (and hence nonsignificative), while the art object is designed to be significative (and hence nonpragmatic). Ova logika ne vrijedi onda kada se svakodnevnim predmetima dodaju različiti slojevi značenja, kada oni postaju simboli.

Ian Hodder svoju teoriju o odnosu ljudi i stvari, naziva teorijom preplitanja (Entanglement theory), a ona počiva na četiri tipa veza između predmeta i stvari: ljudi zavise od stvari, stvari zavise od drugih stvari, stvari zavise od ljudi, te ljudi zavise od drugih ljudi. We seem caught; humans and things are stuck to each other. Rather than focusing on the web as a network, we can see it as a sticky entrapment.Mrežu odnosa ljudi i stvari Hodder ne vidi kao uredno posložen sistem veza, već kao neku vrstu uklještenja, i to „ljepljivog uklještenja“, koje podrazumijeva nužnost, gdje se ponekad čini da su ljudi ti koji dominiraju nad svarima, dok se drugi put čini da su stvari te koje porobljavaju ljude. Nužnost ove povezanosti, dolazi do izražaja onda kada predmeti imaju simboličku vrijednost.


Autorka: Zerina Kulović

Upute na tekst:

Knapett Carl: Culture, and Society: Thinking Through Material Culture: An Interdisciplinary Perspective.
Ian Hodder: Theory and practice in archaeology.
White A. Leslie: Symbol: The Origin and Basis of Human Behavior.

Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤