Zavidna ideologija
Sedam smrtnih grijeha: Ponos, Pohlepa, Zavist, Bijes, Požuda, Proždrljivost i Lijenost u klasičnom, hrišćanskom smislu predstavljaju glavne prekršioce morala koje vjernik mora izbjeći, inače ne može izbjeći boravak u Paklu. No, preuzimanje sedam smrtnih grijeha iz moralnog konteksta u kontekst ideologija, može se kreirati pedagoško sredstvo prikazivanja pojedincu kako najlakše izbjeći zalaženje u zablude raznovrsnih ideologija.
Zavist ne treba miješati s osjećanjima ljubomore ili želje za posjedovanjem nečega što drugi ima, kao što ni ta želja za tuđim posjedovanjem ne podrazumijeva krađu ili otmicu, već jednostavno želja za ostvarivanjem ili posjedovanjem istog ili sličnog. Zavist proizlazi iz egoističnog stava da osoba ispunjena zavisti po pravu zaslužuju tuđe posjedovanje ili ostvarenje, bez razmatranja okolnosti u kojima je ta druga osoba to nešto ostvarila ili dovela u posjedovanje. Zavidna osoba potpuno zanemaruje svoje odgovornosti prema razvijanju svog znanja, vještina ili finansijskog stanja da ostvari to što želi da ostvari i želja za ostvarenjem se uz zavist pretvara u željom za uništenje pod parolom: „Ako ne mogu ja, ne može ni niko drugi“. U paroli se može primijetiti počeci Zavisti u Ponosu.
Zavidna ideologija, slično kao i zavidim ljudima, ima visoko mišljenje o sebi i zanemaruje sve druge ideologije. Ponosna ideologija je slična po pitanju tog visokog mišljena, ali ona u svom ponosu indirektno zanemaruje druge ideologije. Zavidna ideologija to namjerno radi. Ona namjerno zanemaruje postojanje svih drugih ideologija jer ne vidi nikakvu potrebu da ona sama živi u pluralizmu sa drugim ideologijama. Za razliku od Bijesne ideologija, ona neće tražiti uništavanje materijalnih dokaza da se ona treba mijenjati, ona će brisati potrebu bilo kakvog drugog ugla gledanja jer ona sama smatra nijedan drugi ugao nije dovoljno vrijedan kao njen. Ona je opasna jer nije direktna u svojoj destruktivnosti, opasna je jer može učiniti pojedinca slijepim na postojanje svijeta van nje.
Zavidna osoba po sebi nije opasna ili štetna po drugima, već samu sebe izjeda i onesposobljava za razvoj. Takva osoba postane tek opasna kad motivisana zavisti odluči preći na sljedeći u redu smrtni grijeh, ali ne treba previše da se takav korak učini. Takva je i Zavidna ideologija; Ne treba joj previše poticaja da postane Bijesna ideologija, pa je baš zbog toga treba posvetiti pažnju i kako je prepoznati i ponajviše, kako je prepoznati u našim vjerovanjima. Ona skoro nikad nema konačan oblik, već se samo uglavnom javlja kao početak transformacije neke ideologiju u destruktivnu, a svaka ideologija je sklona zavisti.
Ona se najčešće u svakodnevnom životu može prepoznati u svim predizbornim periodima u obliku ideologije stranaka i kandidata. To nije nužno loše jer je to trenutačan način komunikacije i predstavljanja ideologija, ali se u toj periodičnoj pojavi može itekako lako zapaziti koje ideologije zapadaju u zavist i koje su na njenim počecima, i ako se u postizbornom periodu ne suoči sa Zavidnom ideologijom, ona u idućem periodu može pokazati još gori svoj oblik gdje ili na vlasti ili u opoziciji zanemaruje pluralizam ideja, mišljenja i mogućih rješenja. U vlasti se to može desiti kad u toku perioda vladanja se dogmatično drži svojih predizbornih postulata kao da je nemoguće da se okolnosti u toku tog dugog perioda promjene, a u opoziciji se to može vidjeti kada se dogmatično drži toga da jedino što mora ostvariti jeste preuzeti vlast bez toga da kroz introspekciju i analizu situacije razmotri zašto su rezultati bili takvi kakvi su i bili.
Za razliku od nekih Drugih smrtnih grijeha ideologija, Zavidna ideologija nosi opasnost u toj svojoj jednostavnosti gdje je najbolji primjer onaj koji dolazi iz svakodnevnog života demokratskog društva, a baš i zbog toga biti oprezan jer ona suptilno i neprimjećeno može narušiti integritet. Ona nije očigledni disbalans u društvenom životu, ali lako može postati.
Autor: Luka Bošković
Bilješka o autoru:
Luka Bošković je rođen 1997. godine u Sarajevu gdje je završio Treću gimnaziju. Studira dvopredmetno komparativnu književnost i informacijske znanosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu gdje je i predsjednik Studentske asocijacije Filozofskog fakulteta od 2019. godine. Njegove pjesme su izašle u međunarodnoj zbirci mladih autora Perom ispisujem dušu 3 u izdanju Kulture Snova, Zagreb i u almanahu Planeta poezije, Sarajevo. Dopisnik je web magazina Dunjalučara gdje povremeno objavljuje poglavlja romana Tanat, eseje i priče, kao i dopisnik online magazina Fenomenalno gdje objavljuje kratke tekstove o dijelovima i ljudima iz prošlosti . Objavljuje poeziju na svojoj FB stranici Lux Nocis-poezija i do sada ima napisanih i na FB stranici objavljenih preko 200 pjesama. Član je Mense BiH.
Dunjalučar 