Poezija: Amina Hrnčić

Oktava pripada čistim intervalima.

Dubokog sam uvjerenja da je ključ sreće u njenoj
jednostavnosti i da se svaka emocija može izraziti
oktavom.


– Amina Hrnčić


Iz zbirke poezije Oktava, 2020.
Interlude

U neposrednosti prostora između dva praga,
Željeznicom tutnji stari mađarski voz.
Pruga diše, a mi se odlamamo kao ivjerje.
Oko je najbrži putnik.

Drvo je impregnirano živom.
Samo tako može podnijeti vrijeme i teret,
Otrovano kao i želja,
Kao ova naša čežnja,
Kao strah.
O, daj da nas krhke lome,
I da se u svojoj dosljednosti utopimo,
Nauči nas da volimo tihe praznine pokraj misli
I uzmemo ih kao što nas obavija tišina.

Kako kuca srce knjige

Volim satove na navijanje.
Svakim danom te podsjećaju
Na koncept proticanja,
A istovremeno oduzimaju,
I daju kontrolu onome
Ko upravlja svojim kazaljkama.
Znaš za tišinu što šušti u bibliotekama,
Dopiranje do prozora nekog davno izgubljenog
Smiraja dalekog plavetnila poznatih prostora,
Arheologiju poklonjenih snova,
Ljude u kutijama
U bibliotekama na policama,
Toliko velikim da u njima možeš da zalutaš
Pa da se pronađeš
U hiljadama svojih života,
Koje si nekada živio unutar tuđih zjenica,
I čuješ oblake u dubokim prostorima,
Kroz koje tone odsjaj tvoje jave.

Prave knjige su poput starih satova,
Imaju živo srce što kuca i plamti,
I poslušaš li dovoljno pozorno,
Čut ćeš kako ubrzano lupa
Od uzbuđenja što je pokrenuto,
A duša igra.


Kad ubiju staro stablo

Imao je jake grane i jače korijenje,
Krošnju zelenih listova proljećem.
Zimi bijelu, probeharao snijeg,
S jeseni – ispod nas i nad nama
Sijalo bi zlatno.

Mada su ga posjekli,
Nisu uspjeli isprati
Ukolijevčeno ubjeđenje,
Kako se neke razgranate ruke
Pružaju nebom,
Grle noću dok spavamo,
I štite od zlih vjetrova.
Povjeruješ li kada tvrde –
Kako je svijet nemjenjiv,
Učeći te da mijenjaš sebe,
Jer – to je zapisano u stopalima,
Koja paze koga gaze,
I gledaju da ne budu zgažena,
U tvojim otrovanim dubinama očiju;
Crna tačka tada tone,
Odvija se mioza kosmosa,
Sažeta u model, koji predstavlja gubitak –
Struganje nade, savjesti, i ega
Dok slijeganjem ramena
Iznova obaraš stablo.

I mislim da se zjenice vasione
Baš tada gase
U njenim dužicama,
Koje umiru u godovim tijelima,
Dok cjelina podrhtava,
Možda posljednji put,
U nevjerici zbog tvoga
Odustajanja.

Primordijalna

Ocvali jedu cvijeće
Poltroni žive svoj san,
U šipražju čami klica,
Čeka da dođe njen dan.
Umjetnik začinje sliku,
Na zidu za nju je ram,
Besmrtna, ideja diše,
Ne želi spoznati sram.
Korijenje vuče zemlja,
Odrasta jedan hrast,
Granama para eter,
Požudno hrani strast.

Temelji sve su dublji,
Niže se god na god,
U ovom astralnom špajzu,
Mistični vodi svoj tok.
A oni još žvaču cvijeće,
Niz brade curi im slast,
Žude da saznaju kako,
Zubima smrviti hrast.

Monolog stare breze

Duša sam kojoj raste tanka kosa,
Niko ne poznaje dubine mojih stopala,
Oguli mi koru, nutrina je ista
Otkad je postao svijet.

I stojim tako, oduvijek ovdje,
I čini se, ostat ću zauvijek tako.

Ispod mene teče voda,
I šapuće o dva kruga,
Njima se presjek spaja u jednu liniju
Koja nikad ne prestaje i oduvijek traje.
I slušam kako je tanak vrisak,
I čekam, jer je živo vreteno,
Vrijeme se rastezljivo skuplja oko mene,
A nova djeca rastu pod mojim koljenima,
Grlim ih svojim pjegavim rukama,
I molim se da od umora ne odrastu prerano,
Jer u prirodi sve ima svoje cikluse,
I zelena brda u daljini,
Okružena oblacima kao aureolom,
Često su nas jednako zamišljeno
Gledala na nas,
Ali se nebo nikada nije
Srušilo.

Bilješka o autorici:

Amina Hrnčić rođena je 1995.  godine u Zenici. Osnovnu, nižu muzičku školu (odsjek klavir) i gimnaziju završila je u Maglaju. Živi i studira u Sarajevu. Trenutno je na petoj godini Farmaceutskog fakulteta.Na „Festivalu poezije mladih“, Vrbas, bila je finalistkinja tri puta. Drugu nagradu dobiva na 49., pobjeđuje na 51. „Festivalu poezije mladih“, u okviru čega je nastala zbirka poezije „Oktava“. Na konkursu za prvu knjigu Književne omladine Valjeva (2018/19) pobjedila je sa zbirkom poezije „Put u Agape“ (2020).) Osvojila je drugu nagradu na 29. Festivalu „Panonski galeb“, Subotica, prvu nagradu na konkursu „Moj dom je tamo gdje sam ja“, Mladenovac, bila u užem izboru za književnu nagradu „Slovo Gorčina“, Stolac, finalistkinja „Rakovićevih večeri poezije“, Bijelo Polje, te „Festivala poezije za decu“, Crvenka. Poezija joj je objavljena na engleskom jeziku (Ambasada SAD-a, BiH), prevođena i objavljena na francuskom (Francuski institut, BiH) i njemačkom jeziku (Projekat „Vreme (bez) utopije“), te objavljena u nekoliko desetina zajedničkih zbornika i književnih časopisa u zemljama regiona.

Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima. 
Hvala! ❤