Budućnost rada

Charlie Chaplin, Modern Times, 1936.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Budućnost rada

Da bi se razumjela budućnost rada, potrebno je prvo pojam rada sagledati kroz povjest kako se razvijao. Na osnovu prijašnjeg poimanja rada, imamo bolji uvid u to šta je rad danas, i šta će da bude u budućnosti. Rad u antičkom periodu nisu obavljali svi, nego samo robovi. Aristotel je tvrdio da su robovi samo oruđa koja se koriste za rad.  Nijedna kultura nije prezirala rad više od antičke Grčke. Takvo je u svakom slučaju najrasprostanjenije shvatanje, ali u suštini je slika malo komplikovanija. Hesiod je rad smatrao teškim, ali takođe smatrao je da se radom stiče blagoslov bogova. [1]Hesion jasno ističe  da ljudski život bi bio bolji, ako ne bismo morali da radimo. Grci su razlikovali nužne i slovjevite djelatnosti. Rad nije bio ponižavajući, već je samo određena vrsta rada, odnosno, ona na koju je čovjek prisiljen da radi. Rad je bio prepreka u ljudskom razmišljanju, pa su tako samo robovi bili namjenjeni radu, dok slobodni građanin Grčke je imao vremena da se bavi politikom- društvenim životom svoga polisa.  Pored fizičkog rada, tu su bili i trgovci. Platon u svom djelu Država, trgovce smješta na najnižu razinu. Razlog tome je bio što trgovce vodi požuda, želja za novcem; pa kao takav on nije bio u stanju da bude u politici, jer bi bio podmitljiv. Pohlepa trgovaca bila je jasno kritikovana, čak je i Aristotel se protivio da trgovce treba u politiku. Aristotel tvrdi da trgovac meša zaradu, koja nikada ne može biti ništa drugo do sredstvom, sa ciljem. Stoga mu ne uspeva da razvije većinu svojih kvaliteta, i živi poprilično jednoobraznim životom. Aristotel bi tvrdio da je trgovac vulgaran i glup jer nije u stanju da spozna ono što doprinosi blaženstvu.

Dolaskom krišćanske religije, pojam rada dobija novi značaj. Čovjek radi iz stida; jer kada je prognan iz edena, od tada je osuđen na rad. Stid prema Bogu, zbog svoje neposlušnosti, doveo ga je do stanja da mora raditi. Krišćanska religija je utjecala i na promjenu statusa klasa. Umjesto robova, došli su kmetovi. Kmetovi nisu bili robovi, ali su živjeli slično- morali su davati porez vlastelama (koje su ih iskorištavale) kako bi mogli živjeti na njihovom posjedu. Razlika između roba i kmeta je bila što su kmetovi imali svoja sredstva za rad; dok robovi to nisu. Robu kada bi se pokvarilo oruđe, on bi čekao sve dok mu vlasnik ne nabavi novo. Sa ovakvim režimom nije bilo napretka u radu; kako god bi rob radio, to nije bilo važno- važno je samo da se posao uradi. Osim toga rob nije morao paziti na sredstva. Kmet je bio u drugačijoj poziciji; imao je posjed na kojem je radio, ali i svoja sredstva za rad. Ukoliko bi on pokvario oruđe za rad, morao bi sam sebi kupiti. Pa se javlja briga o sredstvima za rad. Pored brige o sretstvima za rad, kmet je radio za sebe (prvenstveno). Radom za sebe je rezurtiralo i napretkom u radu- kako bi se sam rad bolje i kvalitetnije obavljao.


Prema Tomi Akvinskom svi ljudi imaju obavezu da rade kako bi se popravili, pomogli drugima i slavili Boga. To je prvi korak ka onome što će kasnije postati protestantska etika rada. Rad je i dalje igrao sporednu ulogu u odnosu prema Bogu, gde su molitva i razmišljanje bili daleko važniji, i još se smatralo da rad nema spopstvenu vrednost. Dolaskom protestantske crkve, koja se odvojila od katoličke kada je Luter objavio svoje teze, došlo je i do odnosa prema radu. Martin Luter je smatrao da čovjek može služiti Bogu, na najbolji način, samo ako se posveti svom zanimanju. Bog zahtjeva rad tokom života, kako bi se iskupio za svoje grijehe. Rad po pozivu je zadatak ili upravo  Bogom postavljen zadatak. Kalvinisti su, u tom smislu, prihvatili rad kao najvišu, svetu dužnost i obavezu. Rad je moralni kao i prirodni cilj moći. Radnošću se naviše služi Bogu i najviše mu se odaje poštovanje.  Kalvin razvija Luterove ideje, pa tvrdi da i bogati trebaju da rade.Protestantizam ovim stavovima će postati glavna pokretačka sila u kapitalizmu.

S pojavom manufakture, došlo je do prve podjele poslova; nastaju masovni oblici najamnog rada. Ova pojava će značajno utjecati i na nastanak industrijskog društva. Manufakture uspostavljaju trgovački kapitalisti- koji su imali šegrte prilikom rada. Šegrt je učio zanat od majstora, i pomagao majstoru prilikom proizvodnje. Pojavljuje se i radni prostor, gdje se obavlja posao, i time se uspostavlja vidljiva podjela rada, i radna organizacija. Bilo je manufakture koje su povezivale ljude različitih struktura potrebnih za proizvodnju jednog složenog proizvoda (kakva je, recimo, kočija), gde se početna, zanatom određena, podela rada prilagođava jedino potrebama udruženog rada u proizvodnji većih  „serija“ istog proizvoda. U takvim situacijama radna snaga zadržava svojstva svestrano obučenih „majstora“, mada u poslu ti „majstori“, shodno svojoj specifičnoj snazi, brzini umešanosti, učestvuju češće u nekom delu zajedničkog posla. U manufakturama gde se združivao rad velikog broja majstora iste struke dolazio je do izrazitijeg svođenja raijih „majstora“ na delimične majstore, a vremenom i do „dekvalifikacije“ jer se prvobitni posao delio u „operacije“ na način koji će kasnije industrije imati kao valadajući prinscip rada. Kako navodi Bolčić u svojoj knjizi Sveta rada u transformaciji.

Pojavom prve parne lokomotive, došlo je do velike promjene u ljudskoj povijesti. Način rada se mijenja, u odnosu na dosadašnje vrijeme. Dolazi do veće podjele rada, tj. specijalizacije u radu; i koristi se mašina kako bi čovjeku omogućila da radi brže posao. A. Turen razlikuje pojam između zanatskog i industrijskog rada. Zanatski rad su obuhvatale zanatlije koje su bile specijalizovane sa više poslova u jednoj oblasti posla. Spacijalizacija, koja se javila u industriji, zahtjeva određena znanja i vještine za obavljanje namjenskog posla. Prilikom zapošljavanja u industriji, tražena je radna snaga sa određenim kvalitetama- kako bi mogla raditi.

Tofler ne govori izričito o osobenostima samog insutrijskog rada, već ističe određeujuća svojstva industrijske civilizacije (ili po njemu civilizacije drugog talasa) i pri tom ističe njen zakonik koji sadrži sledeća osnovna pravila uređivanja svih svera života ljudi, pa i sfere rada:

1. Standardizacija- riječ je o standardnoj opremi koja se koristi za proizvodnju

2. Specijalizacija – specijalizovanje pojedinca da se bavi isključivo jednim poslom

3. Sinhronizacija – bitno obilježje rada i svakodnevnog života ljudi; kojom se osigura vremensko slaganje svih aktivnosti- trajanje radnog vremena.

4.Koncentracija – govori o prostornom abijanju aktivnih činilaca od kojih te aktivnosti zavise; koncentracija radne snage, kapitala, informacija, itd.

5.Maksimizacija – posljedica da je efikasno ono što je veliko, kao što su proizvodnja velikog obima, velike firme, veliki grad, itd.

6. Centralizacija – odnosi se na upravljanje određenih upravljačkih aktivnosti; npr. jedna glavna banka koja upravlja i donosi odluke o standardu svih stanja na tržištu koja se tiču bankarstva (svjetske banke)

Pojam u radu kroz povijest se mijenjao, ali dolaskom industrijalizacije dolazi nešto što do sada nije bilo- a to su mašine. Mašine imaju zadatak da obavljaju prljavi posao, ili opasne poslove, koje čovjek ne bi trebao da radi. Industrijalizacija mjenja odnos prema radu, kulturi, i općenito s njom ulazimo u novo doba. Jasno specijalizovanje čovjeku je omogučilo da radi određeni posao. Baš kako je Platon i govorio u svojoj državi, da ljudi trebaju raditi onaj posao za kojim im je duša namjenjena. Uvođenje radnog vremena je dovelo do novog odnosa prema radu; više radnik ne radi čitav dan, pa tako nije izrabljivan. Oštri kritičar kapitalizma, K. Marks, govori da će kapitalizam iskorištavati radnika; ali ne samo to, nego dolazi i do otuđenja na radu. Otuđenost rada je problem koji se javio pojavom mašina. Marks otuđenosti daje korijene još u srednjovjekovnom periodu. Čovjek se prvo otuđio od sebe, tako što se okrenuo Bogu, a sad je otuđen u radu. Za vrijeme drugog svjetskog rata, i žene počinju da budu radna snaga. Poslije toga javljaju se prvi pokreti za prava žena, te žena dobija pravo na rad. Sociologija rada u Americi se bavi menadžmentom- kojim se jasno vidi mjenjanje budućnost rada.

Fridrik V. Tejlor, američki savjetnik za menadžment, ostavio je veliki utjecaj u pojmu rada. Tejlorov pristup, kako je on nazivao, naučnom menadžmentu uključivao je podrobnu analizu industrijskih procesa kako bi se oni podelili na jednostavnije operacije koje se onda mogu precizno vremenski ograničiti i odrediti. Prema Tejloru, svaki zadatak može se vrlo strogo i objektivno ispitati kako bi se odredio „jedan najbolji način“ na koji se on može izvršiti. Tejlorizam, kako se počeo nazivati naučni menadžment, nije bio samo teorijsko proučavanje, već je imao snažan uticaj na ogranizaciju industrijske proizvodnje i tehnologije. Rukovodstvo je pratilo rad svojih zaposlenih, kako bi pazilo da se posao odvija kvalitetno. Da bi se efikasnost posla poboljšala, uveden je sistem stimulativnog plaćanja prema kojim su zaposlenici dobivali platu sa učinkom svoga rada.

Tejlorov način je utjecao na Henrija Forda, koji je proizvodio masovnu proizvodnju za tržište.Ford je osnovao svoju prvu fabriku za proizvodnju automobila u Hajledn parku, u Mičigenu, 1908.godine, da bi proizveo samo jedan pproizvod – Ford T- omogućivši na taj način uvođenje specijalizovanih alata i mašina koji su doveli do povečanja brzine, preciznosti i pojednostavljenja radnih operacija. Dok se tejlorizam zasnivao na najefikasnijijem načinu za izvršavanje podinačnih zadataka, dotle je fordizam otišao korak dalje povezujući te zadatkle u jedan neprekidni sistem proizvodnje. Jedna od Fordovih najznačajnijih inovacije je bila izrada pokretnih montažnih traka. Svakom radniku na pokretnoj montažnoj traci dodeljen je samo jedan spacijalizovan zadatak, kao što je, na primer, postavljanje brave na levim vratima karoserije automobila dok se kreće po traci.

Rekli bismo da je fordizam budućnost rada, ali nije zbog toga što je kupnja tih mašina bila vrlo skupa. Same mašine nisu mogle da bivaju kupljene od strane svakog- zato što su bile skupe. Otuđenost rada na radnim trakama je bila velika. Giden navodi da su radnici bili veoma otuđeni, i da njihov posao je bio jednoličan. Zbog jednoličnosti rada radnici su često napuštali posao; također treba pomenuti da je došlo i do sabotaža na poslu. Radnici su znali da sabotiraju jedni druge- ukoliko sabotiraju druge kolege, to bi značilo da će oni dobiti manju platu, za razliku od njih. Po ovom primjeru vidimo engativnu stranu Tejlorizma. Pojedini autori govore o postfordizmu, šta je to što slijedi posle fordizma, drugačiji režim rada- ili samo unapređenje rada na traci? Pojedini autori smatraju da fordizam zapravo nije ni imao korijene u samom radu.

Do sada je čovjek radio iz nužde; prvo je počeo raditi da bi preživljavao, a sada se radi na tome da rad bude humaniziran. Humanizacija rada je vrlo aktuelna tema među sociolozima. Karl Marks je rekao da je čovjek biće prakse; to znači da je rad dio njega, i da se čovjek (samo) kroz rad gradi. Pojedini autori, kao što je Hana Arent, govore da će rad nestati. Čovjek više neće morat raditi, i da smo na putu ka oslobođenju od rada.

Iako nam je teško da tako nešto zamislimo, mi već znamo da će fabrike kroz nekoliko godina biti prazne, i da će se ljudski rod osloboditi iskonske veze s prirodom, tegobe rada, i tiranije nužnosti. I to je jedan od suštinskih aspekata ljudskog postojanja, ali je pobuna protiv tog uslova ljudske egzistencije, težnja ka bogolikom i lagodnom životu, stara koliko i naša istorija. Život bez rada nije ništa novo. Nekada je spadao u najosnovnija i najsvetlija prava i privilegije nekolicine koja je vladala ostalima. U tom svetlu deluje kao da se ono o čemu su sve generacije od iskona samo mogle sanjati, sada ostvaruje zahvaljujući tehnološkom  napretku. Ali to je varka. Novije doba je teoretski počelo da veliča rad u sedamnaestom veku, što je dovelo do toga da je na početku našeg veka društvo postalo radničko društvo. Ispunjenje drevnog sna odjednom se našlo na neprijateljskom terenu, i željeni blagoslov postao je kletva, kao ispunjenje želja u bajkama. Jer sada radničko društvo treba osloboditi stege rada, a radničko društvo ne poznaje više i smislenije aktivnosti zbog kojih se sloboda isplati. Unutar takvog društva, koje je egzalitarno zbog toga što to najviše pogoduje radu, nema nijedene grupe, nikakve duhovne ili političke aristokratije koja bi mogla pokazati out ka preporodu ljudske darovitosti…Ono što nas očekuje jeste jedino radničko društvo u kome je nastala jedna aktivnost koju to društvo razume, to jest rad. Što može biti kobnije od toga? (Arent 1958:25)

O predviđanju da li će rad nestati, se ne može konkretno govoriti. Tokom povijesti, rad je poprimao nove forme, razvijao se. Skraćeno radno vrijeme,zaposleniost žena, utjecalo je na rad i te tržištu je ponudilo nešto novo- što se tiče radne snage. Francuski sociolog , Andre Gorc, smatra da će u budućnosti plaćeni rad sve igrati beznačajniju ulogu u životu ljudi. Marks je smatrao da će radnilka klasa se pobuniti protiv vladajue klase- te će tako izbiti revolucija, i da će radnici preuzeti firme. Gorc se nije slagao s ovim mišljenjem. On smatra da radnici neće preuzeti preduzeća u kojima rade, a pogotovo da će preuzeti vlast. Sada je stvar da se čovjek oslobodi od rada- smatra Gorc. Sa skraćenim radnim vremenom, došlo je do pojave ne-klase ne-radnika, koja postoji uporedno sa zaposlenim ljudima. Širenje informacijske tehnologije, smatra Gorc, dodatno će uticati na smanjenje broja ranih mjesta sa punim radnim vremenom. Po njegovom mišljenju mi krećemo prema dvojmom društvu. Prvi sektor spadaju: proizvodnja i politička admninistracija. Drugi sektor će biti pojedinci koji se bave ne-radnim djelatnostima, iz zabave ili ličnog zadovoljstva i isunjenja.

Modernu eru, u domenu rada, obilježili su industrijalizacija, mašinizacija rada, masovna proizvodnja na tržištu, birokratizacija rada i uspostavljanja rada kao sfrere masovnog otuđenja čovjeka, vidljivi su i nivoi posmoderni megatrendovi:

– Trendovi kompjuterizacije rada, sa informatičkim tehnologijama kao ključnim tehnologijama;

– Trendovi razmasovljenja proizvodnje koja se prilagođava zahtevima specifičnih klijenata;

– Trendovi profesionalizacije rada i rada u debirokratizovanim organizacijama sve manjih razmera;

– Trendovi prevladavanja otuđenosti rada redukcijom iznuđenog i nametnutog rada i širenjem dobrovoljnog rada, vantržišnog rada u neprofitnim organizacijama, kao i angažovanja ljudi u permanentnom obrazovanju, rekreativnim aktivnostima i aktivnostima koje omogućuju čoveku individualizaciju;

– Trendovi istiskivanja ljudi iz sfere rada i pretvaranja postmodernih društava u ljudske zajednice gde oni koji rade čine sve izrazitiju manjinu.

Usred dejstva ovih (osnovnih) megatrendova u savremenom društvu, na prelazu u novi milenijum, uočavaju se: nova sektorska pomjeranja radne snage (prelazak iz sekundarne u tercijalne, iz tercijalnih u kvartarne sektore); uspostavljanja novog vida podjele rada; ponovno vezivanje mjesta  rada i mjesta življenja (rad kod kuće, koji može biti više produktivniji od rada u uredu); posmatranja rada kao igre, da hobiji ili razne aktivnosti budu zapravo rad; rast uloge obrazovanja za sve vidove rada; feminizacija rada (uključenje žena u poslove)

Mnogi od ovih trendova znače rješavaje društvenih i životnih problema koje su nastale u sferi rada. Takođe važno je napomenuti da se radi i na problemu velikog dijela nezaposlenosti (mladih) ljudi, pa i nesigurnosti radnog mjesta.

Rad od početka nije značio ono što danas znači. Prvo je bio borba za opstanak, preživljavanje; daljim razvojom čovjeka, rad dobija novu ulogu. Robovi su oruđa za rad, i oni obavljaju (sve) poslove dok slobodni ljudi se bave političkim životom- antička Grkčka. U Egiptu se javlja organizacijski oblik rada kojeg robovi obavljaju- tj. jedni robovi upravljaju drugima, dok određeni rade određeni posao. Dolaskom krišćanstva, ukida se robovlasnički sitem i, mjenja se način rada. Sada kmetovi rade za vlastele; a pojam rada dobiva drugo značenje. Čovjek radi iz stida, zato što je zbog svoje neposlušosti prema Bogu kažnjen.  Pojavom protestanske crkve sada se radi zbog toga da bi se Bogu iskupilo, i kako bi se zaslužilo mjesto u kraljevstvu nebeskom. Protestantska etika je utjecala dosta na način rada, koji će kapitalistički režim iskoristiti us voju svrhu. Karl Marks, kritičar kapitalizma i njegovog načina izrabljivanja radnika, rekao je da je čovjek biće prakse. Rad u osnovi je dio čovjeka, i on se tako može (iz)gradit kao takav. Pojavom industrijalizacije dolazi do porasta radnih mjesta; specijalizacije u radu; jasne manifakture. Mašine se počinju prvi put koristit kako bi radile teške, i prljave poslove umjesto čovjeka. Napredak tehnologije je učio još jedan korak dalje, sada se u radu koristi znanje. Ko više posjeduje informacija koje mogu ponuditi tržištu, na njemu je i najtraženiji. Pojedini autori govore kako će doći vrijeme da se čovjek oslobodi rada. Rad će nestati. Gorc navodi elemente koje su utjecali na to; skraćeno radno vrijeme na primjer, koje do sada nije bilo. U radu učestvuju i žene, pa se i one nalaze na tržištu rada. Pojedini autori govore i o radu s portfeljama, da više tradicionalni oblik rada neće više biti aktivan- dok Gidens navodi kako Gorc smatra da će plaćeni rad potpuno izblijediti. Smatram da rad neće nikad nestati, nego samo on poprima nove forme, a poprimanjem novih formi dolazi i do drugačijeg odnosa prema radu. To što rad polako počinje da bude sve više netradicionalnalan,  ne znači da će on (kao takav) nestati.

Autor: Sanel Delić

Upute na tekst:

Bolčić Silvano: Svet rada u transformaciji.
Delić Zlatan: Sociologija.
Gidens E.: Sociolgoija.
Korać Veljko: Marksovo shvatanje čoveka.
Kuljić Rajko: Sociologija.
Laš Fr. H.: Filozofija rada.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png

Bilješka o autoru:

Sanel Delić, rođen 1993. godine, živi u Brčkom gdje je završio srednju školu Gimnazija Vaso Pelagić – opći smjer. Nakon mature upisuje Filozofski fakultet u Tuzli odsjek filozofija-sociologija. Odbranu diplomskog studija brani na temu Božiji atributi: jedinstvenosti, trojedinosti i imanencije iz predmeta Srednjovjekovna filozofija. Učestvovao je u simpozijumima na Filozoskom faklutetu na temu  svojih radova: Descartesova filozofija cogita ; Ničeova estetika i etika; i na knjigu Šta je etika od prof. Arne Johan Vetlesena.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤