Povijest knjige i knjižnica


Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Povijest knjige  i knjižnica

U današnjem dobu knjiga kao zapis čovjekovih misli doživljava transformaciju. Od samih početaka čovjekovog zapisivanja na kamene pločice, papyrus, kost, kožu, papir, dolazi do novog oblika digitalizovane forme knjige. Tokom rada autor ovog teksta će se osvrnuti (kratko) na povijesni značaj čovjekovog pisanja. Prvi zapisi gdje su pisani, simbolima kojima se služio; te do pojave prvih knjižnica koje su se desile u Mezopotamiji, Egiptu, Aleksandriji, itd. knjižnice su služile kao mjesta za čuvanje knjiga, odnosno svitaka, gdje se pohranjivala ljudska kultura. Danas one imaju još veći značaj. One postaju dostupne javnosti. Kako se pismenost stanovništva povećavala, te školstvo koje je postalo dostupno svima, knjižnice imaju još veću ulogu nego u čuvanju knjige. Naime one imaju svoje korisnike koji ih iznajmljuju, vraćaju; dolazak digitalnog doba daje knjižnicama i elektronske knjige, novu tehnologiju koja će unaprijediti efikasnost rada.

Elektronske knjige postaju dostupne svima; one se mogu naći besplatno, ili se mogu kupovati preko internet; ali to ne znači da je interes knjige u fizičkoj formi opao. Pojavom tiskarije (štamparije) uvećava se broj tiskanja knjige; ona se više ne prepisuju ručno. Vremenski process je brži, nalaze se nove metode za jeftiniju distribuciju. Naklade imaju ulogu u prodaji i promociji knjige na tržištu. Učiniti knjigu traženom i kvalitetnom po svom izgledu je zadužno djelo u promociji knjige. Marketing ima sve veću funkciju među nakladnicima i knjižnicama. Organizacijom raznih promocija ili događaja prikuplja više korisnika. Čitanje nije samo tu da bi se knjige prodavale, one imaju svoju kvalitetnu vrijednost u obogaćivanju čovjekovog duha.


Korištenje pisma ( crteža, simbola, slika, znakova i njihovih kombinacija) kao sredstvo razmjene ideja između onoga što čovjek želi izraziti (svome društvu) došlo je do stvaranja pisanih zapisa; bilježenih na koži, papirusu, drvetu, kamenu, kosti, kasnije papiru „U doba kad je kameni šiljak bio jedino oruđe za pisanje, bilo je već književnosti, ali još nije bilo knjiga, jer je pisanom dokumentu nedostajala najbitnija osobina: pokretljivost. Verba volant, scripta manent: pismo je omogućilo riječi pobjedu nad vremenom, no knjiga joj je omogućila pobjedu nad prostorom..Povijest knjige proteže se još od davnih dana, kad je čovjek svoje misli počeo crtati ili zapisivati simbolima na zidovima pećina, koru drveta ili na kožu životinja. Povijest knjige usko se veže uz narod Sumerane za koje se drži da su stvorili „izvanredno visoku civilizaciju koja se temeljila na otkriću pisma odnosno na usavršenom sustavu za grafičko prikazivanje misli te knjiga i knjižnica.

Knjiga je vrlo važna za prenošenje znanja, ideja, pa čak i culture jednoga naroda. Leksigorafski zavod Miroslav Krleža definira knjigu kao : 1. Svaki pismom fiksirani jezični dokument većega opsega, zabilježen na lako prenosivom materijalu. Najstarije su knjige papirusni svici u Egiptu (o. ← 2000) i glinene pločice u Mezopotamiji. U antici knjige dolaze u obliku papirusnoga svitka (lat. volumen) ili kodeksa (lat. codex; presavijeni listovi, kadšto povezani). Od 4. st. prevladali su pergamentni kodeksi ili knjige. Pošto su Arapi u 11. st. prenijeli u Europu papir, koji se u Italiji proizvodi od 12. st., te nakon izuma tiska pokretnim slovima u 15. st., k. je postala dostupna širokim slojevima. 2. Više zajedno povezanih i ukoričenih listova (tiskanih ili ispisanih). 3. Proizvod grafičke industrije koji se od dr. tiskanica razlikuje svojim opsegom i načinom uveza (tvrdi, meki i dr.); sastoji se od većega broja listova međusobno povezanih u knjižni blok i zaštićenih koricama. Kao što vidimo iz ova dva citata knjiga ima svoj povijesni značaj upravo zbog toga što ona predstavlja; zapisana djela čovjeka i njegovu ostavštinu čovječanstvu. Stipćević knjigu poredi sa čovjekom; ona se rađa i umire kao I on. Zbog efikasnosti pisanja materijal se mijenjao tokom vremena; naravno i zbog samog čuvanja djela pisalo se na što boljem materijalu. Pisanje i knjiga jesu povezani. Ona sadrži formu onoga napsianog.  U suvremenom dobu pored tiskanih knjiga (na papiru naravno) imamo i knjge u digitalnom format. Svu pohranu, čuvanje, razmjenu, informisanost, te dostupnost knjiga glavnu brigu ima knjižnica.

Knjižnica ili biblioteka (grč.), zbirka knjiga, periodičnih publikacija i dr. bibliotečne građe, uređena prema određenim načelima, radi njihova očuvanja i korištenja, ob. namijenjena javnoj uporabi; prostorija ili zgrada u kojoj je ta zbirka smještena. Prema namjeni k. može biti nacionalna, državna, sveučilišna, gradska, posudbena itd. Prva je k. bila Ašurbanipalova (← 7. st.), najznamenitija Aleksandrijska (← 3. st.). U sr. vijeku razvijaju se samostanske i kaptolske k., od 13. st. privatne. Od 18. st. njihovi se fondovi evidentiraju u katalozima, od 19. st. postaju pretežito javne i njihovo se djelovanje uređuje državnim aktima. Veliku ulogu i značaj u bibliotekartsvu imao je Gutenbergov izum koji je omogućivao brže tiskanje knjiga. Najstarija poznata otisnuta knjiga jest Diamond Sutra koja slovi za krunski dragulj svjetske književne i kulturne baštine. Tiskana je u Kini 868. godine drvenim blokovima. Tako su u Kini rezbarene drvene ploče još od šestog stoljeća korištene za reproduciranje tekstova, a pomična metalna slova u trinaestom su stoljeću korištena za tiskanje u Koreji. 

Povijesno gledajući tiskanje knjiga je bio vrlo zahtjevan i dugotrajan process, jer se sve radilo ručno. Gutenbergov izum omogućio je eksplozivno širenje znanja u renesansnoj Europi.  Zbog bržeg tiskanja knjiga dolazi do ekspanzije  daljeg tiska, pojavljivanje nove tehnologije, industrijalizacije, dolazi do jačanja i rasta same ekonomije. Elektroničke knjige su posljednja faza u razvoju, koju obilježava pojava elektroničkih čitača knjiga, čitanja knjiga na zaslonima, odnosno elektroničkom papiru.  Knjižnica i knjiga kada psomatramo kao takve su nerazdvojne. Njihova povezanost leži u cilju očuvanja ljudske ideje i ostavštine, koje će biti od koristi sledećim generacijama.

Djelatnost koja se bavi rukovođenjem knjižnica (biblioteka) zove se knjižčničarstvo (bibliotekarstvo); odnosno :Djelatnost koja se bavi ustrojem i poslovanjem svih vrsta knjižnica, a osnovna joj je svrha omogućavanje najpogodnijeg korištenja kulturnih i znanstvenih tečevina čovječanstva zabilježenih na različitim vrstama dokumenata radi svestranog razvoja pojedinca i društva u cjelini, naziva se knjižničarstvo (bibliotekarstvo). Knjižničarstvo (engl. Librarianship, njem. Bibliothekswesen, Bibliotheksvervaltung, tal. biblioteconomia, franc. bibliothéconomie, rus. bibliotekovedenie) obuhvaća posebno: izgradnju mreže knjižnica, izgradnju knjižničnih fondova, njihovo sređivanje u prostornome i obavijesnom smislu, čuvanje i zaštitu, pružanje informacijsko-referalnih usluga i uslugâ opskrbe knjižničnom građom te raznolike aktivnosti kojima se razvijaju navike čitanja i korištenja knjižničnih usluga. Ovaj process brige i rukovođenja obuhvata komunikaciju samog knjižnjičara kao posrednika između korisnika i samih knjiga; te njegove upute (o knjigama) i vođenje administrativnih poslova vezanih za knjižnicu.


Autor: Sanel Delić

Upute na tekst:

Escarpit R.: Revolucija knjige.
Stipčević A.: Povijest knjige.
Marley, M.: Kako je tiskana prva knjiga?.
Blažević, L.: Novi marketinški trendovi.
http://hol.lzmk.hr/clanak.aspx?id=19400
https://repozitorij.ds.unios.hr/islandora/object/dsos%3A48/datastream/PDF/view
http://hol.lzmk.hr/clanak.aspx?id=19389

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png

Bilješka o autoru:

Sanel Delić, rođen 1993. godine, živi u Brčkom gdje je završio srednju školu Gimnazija Vaso Pelagić – opći smjer. Nakon mature upisuje Filozofski fakultet u Tuzli odsjek filozofija-sociologija. Odbranu diplomskog studija brani na temu Božiji atributi: jedinstvenosti, trojedinosti i imanencije iz predmeta Srednjovjekovna filozofija. Učestvovao je u simpozijumima na Filozoskom faklutetu na temu  svojih radova: Descartesova filozofija cogita ; Ničeova estetika i etika; i na knjigu Šta je etika od prof. Arne Johan Vetlesena.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤