---

Voda

Blaga, moćna, čista, gorča
Vječito si otkrovenje
Rađaš, griješ, i slobodu
Pružaš, život tapaš bez po muke
Grla miješ, oči rosiš, spiraš
Čiste i kaljave ruke

Kad postadoh plodak sitan
U tebi se ja šćućurih
Svak’ neznanat i svak’ bitan
Sa tobom na zemlju curi

Gle, kad prosuh se sa tobom
Opet me u tebe meću
I veza mi svojom voljom
Zajednički Vlasnik omču
Da bez tebe ne mogu biti

Cio život nosiš, lamaš
Oko mene i krozame
Padaš slatko, gušiš tiho
Kamen mrviš, dižeš sjeme

I sad, kada duše moje
Odreče se zemni prah
I dok pari iz usta mi
Tvog oblika zadnji dah
Opet neka ruka ljeva
O tijelo mi kaplje tvoje

Bijah – prođoh
Ti ostade
Da svjedočiš cvat i krah
Da sve teče i da nema
Niko ništa nigdje svoje

Voljeti je ploviti

Na mome ramenu gomila spisa
I iza i ispred tamne su oluje
Dok duhom živim na obali Disa
Da ne koraknem u nj tebe nose struje

Sav moj bitak samo je u riječi
I često kažeš ništa više nema
No uz riječi jedno Ti se priječi
Pod palubu suhu cijeloga me sprema

Jer ti si čamac kojim plovim lahak
Koji jedino čvrsto svojim držim
I živim želju da posljednji dahak
I tijelo svoje prije tebe pružim

Jer bez čamca ja življenja nemam
Ja plivati ne znam ni u kakvom moru
I samo njime valove lamam
Samo na njem budim se u zoru

Dok plovim kraj hladnih ruševina ljudi
Držeć’ kormilo k'o usnulo dijete
Misao teče: sam’ uz nju nisi hudi
Junuse, drži se lađe-žene svete

A sav bitak moj samo je u riječi
I često kažeš ništa više nema
Ali ljubav koju srdžba neće preći
Plovi s tobom u sva vremena

Bilješka o autoru:

Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤

---