Sapfa (oko 600. pr. n. e.) najčuvenija pjesnikinja stare Grčke s otoka Lezba. Još su je za života slavili kao veliku, a sam Platon ju je nazvao desetom Muzom. Od devet knjiga njenim pjesama, sačuvane su dvije potpune pjesme, i veći broj fragmenata. Pisala je himne, ljubavne i svadbene pjesme, u raznolikim metričkim oblicima, takk da je strofa koju je ona stvorila nazvana sapfička strofa.
Jabuke uz potok
Svuda naokolo svježa voda žubori,
dok s procvalih grana jabuka
i njihovih trepetljiva lišća
kaplje, kaplje spokojni san
Djevojci koja ne voli poeziju
Kad umreš, na odar će te izložiti,
a zatim će uspomena na tebe izblijediti,
jer ti ne bereš pijerijske ruže,
što cvjetaju radost sunca.
Tako ćeš nepoznata lutati po Hadovu carstvu
lebdeći kroz povorke mračnih sjena.
Neukusno odijevanje
Što vidiš da ima ta neuka žena
i zašto ti je baš ona pomutila pamet,
kad ne zna potpasati
svoju skupu svilenu haljinu,
nego joj se skuti po prašiti vuku?…
Gorčina ljubavi
Kiprido, mnogi sad misli da su tvoji darovi
gorči nego li su prije bili.
To vele oni koji su hvalili ljubav.
Otkrila je Doriha
da je pređašnja ljubav njena
spram mamene nove bila tek sjena.
