Nedžad Ibrišimović: Bio jednom jedan…

Nedžad Ibrišimović rođen je 20. oktobra 1940. godine u Sarajevu. U trećoj godini je ostao bez oca i s majkom odlazi u Žepče gdje završava osnovnu školu. Nakon jednogodišnjeg pohađanja tehničke škole u Zenici, 1957. godine prelazi u Sarajevo i pohađa srednju školu za primjenjene umjetnosti, odsjek vajarstvo i završava je godine. Nakon godinu dana nastavničkog rada u Žepču, upisuje studij filozofije u Sarajevu i diplomira 1977. godine. Bio je urednik u listovima “Naši dani” i “Oslobođenje”, jedno vrijeme bio je nastavnik u Goraždu. U toku agresije na BiH direktno se uključio u odbranu zemlje. Na Dobrinji je organizovao KZB ”Preporod” koja je radila i u doba blokade ovog dijela Sarajeva. Bio je i član Udruženja likovnih umjetnika BiH od 1982. godine, predsjednik Društva pisaca BiH od 1993. do 2001. godine, a od 1995. do 1998. glavni i odgovorni urednik časopisa za književnost “Život”. Njegova djela prevođena su na češki, turski, albanski, engleski, francuski, španski, njemački i italijanski. Ovaj istaknuti bosanskohercegovački pisac, vajar, filozof i akademik preselio (preminuo) je 15. septembra 2011. godine, u 71-oj godini života.


Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Bio jednom jedan…

Bio jedan car i bio car i ništa više.
A bila jedna ljepotica, bila lijepa, bila prelijepa i
– ništa više.
A bio jedan prosjak, samo prosjak i ništa više.
A bio jedan bogat, samo bogat, i ništa više.
A bio jedan pehlivan, bio samo pehlivan.
A bio jedan darovit da darovitiji ne može biti,
darovit i ništa više.
A bio jedan mudrac, bio samo mudar.
A bio jedan sažaljiv.
A bio jedan duševan.
A bio jedan samo jak, samo jak i ništa više.
A bio jedan za džabe.
A bio jedan onako.
I bio jedan.


Onog cara skinulo s prijestolja.
Ona ljepotica ostarjela.
Onaj prosjak ostao prosjak.
Onom bogatašu sve bogatstvo pusto ostalo.
Onaj pehlivan pao sa žice.
Onaj daroviti ništa nije napravio.
Onaj mudrac svakoga savjetovao samo sebe
ni­je mogao da nasavjetuje.
Onaj sažaljivi plako.
Onaj duševni duševno obolio.
Onom jakom se tobože divili.
Onaj što je bio za džabe i umro je za džabe.
Onaj što je bio onako, mogo je i da ne bude.
Onaj što je bio, bio je, ali nije ostao.
A bio jedan pošten, samo mu bilo dosadno.
A bio jedan pokvaren i nije mu bilo dosadno, stal­no
strahovao da ga ne uhvate.
A bio jedan u zatvoru. Puste ga, a on malo-malo,
pa opet u zatvor.
A bio jedan otišao u tuđu zemlju i za njega se
više nikad ništa nije čulo. Njegovi misle da je živ.
A bila jedna samo iz bardaka vodu pila.
A bio jedan pa bi šta god bi kome šta dobra učinio
gledao bi da ga makar malo ponizi.
A bio jedan pa učinio nešto što je bolje i ne kazivati,
nešto od čega se čovjek prosto skameni.
A bio jedan malo na svoju ruku, ali dobar.
A bila jedna starica, nikli joj treći zubi, samo sitni i oštri.
A bio jedan čija je mati vile viđala.
A bio je u Žepču, prije, Zeleni Čovjek koji je živio
u vodi.
A bio jednom jedan čovjek jako bolestan, našao
neki korijen u svojoj avliji i sutradan odmah ozdra­vio.
Eno ga i sada hoda.
A bio jedan pametan pa umro.
A bio jedan onako.
I bio još jedan.

***

A bio jedan nikad ženu u usta nije poljubio, jest’ drugdje,
Žali u usta nije.
Bio jedan volio pse, a mrzio ljude.
Bio jedan pa nije volio da gleda da mu žena po
kući radi, nego žena poradi dok njega nema, a onda
sjedi i ne miči.
A bio jedan svega ga bilo stid; drugi go, a njega stid; jeo krišom.
Bila jedna svemu se čudila; jutrom ustani pa re­ci:
“Ah, vidi mene, ja ustala!”
Druge žene je od toga odvraćale.
Bio jedan sve mu moralo biti zatvoreno, zaklopljeno,
zaključano i zavezano: nikako nije mogao da gleda ništa
otvoreno, nepoklopljeno, otključano i odvezano.
A bio jedan volio kape.
A bio jedan svakome u oči gledao.
A bila jedna sve otirala i sa sebe i sa drugih i kod sebe i kod drugih.
A bio jedan policajac, koga god uhvati, on ga pus­ti;
najposlije službu izgubio.
Bio jedan muhanat, šta god bi mu ko reci, a on veli:
“Nije tako!”
Možda je i u pravu.
Bio jedan omrzlo mu govoriti.
Bila jedna djevojka pa mrzila momka kad je
pored nje, a voljela ga kad nije pored nje.
A bila jedna pa joj bilo dosadno s mužem,
a bilo joj dosadno i bez muža. A možda je to jedna te ista.
A bila jedna pa se zaljubila u nekakvog i mada je on nekud otišao,
ona nikako da ga zaboravi. I kad se za drugog udala, neprekidno je
na onoga mislila. Go­tovo da nije ni krila.
A bilo jedno dijete godinu dana samo mušmule
jelo.
Bio jedan prosjak kusur vraćao. Neko mu
da dinar, on mu vrati polić, i sve tako.
A bio jedan dobar čovjek, svak’ mu se živ čudio.
I bio još jedan.

***

Bio jednom jedan što imaše jedan bunar u kojem bijahu sve njegove rečenice,
poznavao je njegovu tamu i njegovu dubinu.
A bio gotovo neprekidno, cio dan i cijelu noć, pisac, čak, nekako, i ispod dana i ispod
noći…
I bio sav od duše, sav bio čista duša.
A bio od bosanske zemlje, od trava miškaki, kahvaji, mavi i turunđi boje.
Ruke mu bijaše snažne, kovačke, hod uspravan, glas dubok, ko iz bunara, hrapav,
muški i bez mahane.
Misao mu bila svijetla, istinita, duboka poput najdubljeg oceana.
Laž mu bijaše strana, taj imaše snage i znanja izricati stvari po istini.
A bio gord, uznosit bez oholosti.
I bio postojan drug.
I umio razgovarati s ljudima, i umio otrpjeti đahkad dokone, đahkad smjerne.
Našaliti se znao, zasmijati za svoj a bogme i tuđi ćeif.
A bio prema ljudima obziran, plaho uviđavan.
A bio ponizan i zahvalan prema Tvorcu svome, ašik zaljubljeni.
I stalno se preispitivao, stalno isk'o uputu da upućen bude i da se Gospodaru
svjetova omili.
I bio vazda budan, tragač.
Mrzak mu bio prostakluk, strana mu bila zavist.
Bio tako jedan što zaistinski življaše umjetnost, što ne tratiše ni svoje ni tuđe
vrijeme.
Bio ponizan u davanju, gospodstven u primanju.
Bio sav od najfinijih niti skrojen, nepatvoren plemić duha.
Boljela ga pomisao da ljudi ne valjaju, žudio je za uljudbom.
A bio s ciljem da sve što radi bude halal.
A bio isti taj i klonio se harama.
I po svu noć i po sav dan mislio i na Drugi svijet, hodivši po tvrdoj zemlji.
A bio taj isti, rekosmo, pisac, i to da ti pamet stane, apostol riječi dugovjekih,
nesmrtnih.
I bio time i sam nesmrtan, vječnik.
Bio jedan što svoje srce ne požurivaše, što znaše svoje mjesto u svijetu, i bio
zadovoljan imanjem i nemanjem.
Njegova moćna riječ mogaše da drži, diže i odiže…

***

A bio jedan što, kad mu vjera omili, za njega misliše hodža petkom.
I dok bi džahil, vjeru je ćutio, i dok bi sarhoš, u dergjahu svoga srca izgovaraše La
illahe illallah, i tu istinu upotpuni s Muhammedun resulullah.
Bio jedan što se čuvao tuđeg haka.
I što ničiju među nije pomjerao.
Bio jedan što je sagradio Kabu u svom srcu.
I znaše zahvaliti se Gospodaru svome i na sreći i na tuzi.
I mnogo se uzdaše u Njega.
I sve što imade, znaše da je od Milostivog.
I da nikad nije sam.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤